Jedna gotovo zaboravljena kuća iz 1960-ih u srcu Salt Lake Cityja pretvorena je u suvremeno mediteransko utočište koje briše granicu između arhitekture, interijera i načina života. Rezidencija Lancaster danas stoji kao primjer kako se promišljenim dizajnom može potpuno reinterpretirati postojeća struktura, bez gubitka njezine povijesti, ali s jasnim stvaranjem novog identiteta.
Renovacija ove kuće koja ima oko 390 četvornih metara ujedno je i reinterpretacija, rekonstrukcija i redefinicija doma kakvog su originalni vlasnici znali. Kada su dizajneri prvi put ušli u kuću, zatekli su tipičan primjerak američke suburbane arhitekture sredine 20. stoljeća, funkcionalan, ali bez izražaja. Interijer je bio lišen karaktera, a prostor nije nudio nikakvu emocionalnu točku oslonca.
No, jedan element je odudarao, španjolski krov od crijepa. Neočekivano očuvan i vizualno snažan, postao je ključni trag. Umjesto da ga ignoriraju, dizajneri su ga prihvatili kao polazište cijelog projekta. Iz njega se rodila ideja, moderni mediteranski dom, smješten u podnožju planina Wasatch, kao da je prenesen iz sunčanog sela južne Europe.
Jedna od najdramatičnijih intervencija u kući su žbukani lukovi. Inspirirani španjolskom i marokanskom arhitekturom, oni razbijaju strogu geometriju originalnog tlocrta iz 1960-ih. Umjesto oštrih prijelaza i pravokutnih okvira, prostor sada teče. Lukovi vode pogled iz prostorije u prostoriju, stvarajući osjećaj kontinuiteta i mekoće. Kuća više ne djeluje segmentirano, ona “diše”.
Jedna od najvažnijih promjena nije estetska, već funkcionalna. Originalni raspored iz šezdesetih nije odgovarao suvremenom načinu života, pa je kuća u potpunosti rekonfigurirana. Svaka od četiri spavaće sobe dobila je vlastitu kupaonicu, uvedena su dva toaleta za goste, kao i privatna teretana, potpuno opremljen bar i sekundarni dnevni boravak za opuštenije trenutke.
Iako je kvadratura ostala ista, dojam prostora sada je znatno veći jer svaki dio kuće prati stvarne navike obitelji, a ne zastarjelu logiku stanovanja. U Lancaster Residenceu ništa nije slučajno odabrano. Svaki materijal nosi ulogu u stvaranju atmosfere. Prozori, pločice i vrata tretirani su kao arhitektonski elementi, a ne dekorativni detalji.
Ručno glazirane "zellige" pločice donose suptilne varijacije i dubinu, terakota podovi u toplim tonovima stvaraju kontinuitet od ulaza dalje kroz kuću, a hrastova vrata po mjeri uvode osjećaj taktilne topline i smirenosti. Crna ulazna vrata u kombinaciji čelika i stakla daju snažan, suvremen prvi dojam.
Kad arhitekt dizajnira stan za svoju sestru: Stan ima 33 kvadrata, a djeluje prostrano i elegantno
Kuhinjski otoci izrađeni su kao samostalni komadi namještaja, a ne standardni elementi kako to često biva. Obloženi obojenim hrastom i postavljeni na okrenute noge, s radnim plohama od brušenog crnog kamena, djeluju gotovo kao naslijeđeni komadi koji su oduvijek bili dio kuće.
Cijela kuhinja slijedi isti princip, sve je izrađeno po mjeri, promišljeno i prilagođeno prostoru, a ne obrnuto, dok rasvjeta služi i da definira atmosferu. Mjedeni detalji, matirano staklo i ručno oblikovani gipsani lusteri stvaraju slojevitu igru svjetla i sjene, a svaki izvor svjetla ima svoju ulogu, od naglašavanja arhitektonskih lukova do stvaranja intimnih zona u večernjim satima.
Iako smještena u SAD-u, kuća nosi snažan europski, gotovo mediteranski identitet. Ključ ipak nije u kopiranju stila, nego u njegovoj reinterpretaciji. Žbukani zidovi, terakota, zellige pločice i prirodni tonovi stvaraju atmosferu koja podsjeća na južnu Europu, ali prilagođenu suvremenom životu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....