Mi smo se ovo ljeto zaljubili u Šoltu i nedavno samo se ponovo zaputili na jednu doista posebnu lokaciju na južnoj strani otoka po priču koja nam se jako svidjela. Iako otok Šolta nije razvikan kao neki naši drugi otoci, on zapravo sada ima nešto što oni uglavnom nemaju, a što je itekako traženo – nataknuti mir.
Jedno takvo mirno mjesto na obali pronašli smo u uvali Stračinska u domu Vicka Kaštelanca. Naime, obitelj Kaštelanac na Šoltu se doselila još prije tristotinjak godina, i to kako samo prezime kaže, iz Kaštela. Njihovi preci su se naselili u uvali Stračinska, tamo kupili posjede, izgradili ribarske kuće i započeli novi život usko vezan za ribarstvo. Godinama kasnije, novi naraštaji su se preselili malo dalje od obale u Gornje Selo, ali uvijek se gravitiralo prema obali i ribarskim kućicama koje su tamo izgrđene. Odmah uz samu obalu, doslovno nasloljena ili mogli bismo reći uronjena u stijene je jedna takva kućica u vlasništu obitelji Kaštelanac. Zamolili smo vlasnike da malo više ispričaju o svome naslijeđu.
- Kuća je prvenstveno izgrađena kao ribarska kućica koju su naši preci koristili za čuvanje ribolovnih alata, a moja ju je obitelj kasnih 80-ih počela koristiti kao vikendicu – govori nam na početku Zorana Kaštelanac, vlasnikova kći.
Dugi niz godina kuća je korištena za obiteljske odmore, a onda su se vlasnici prije nekoliko godina odlučili na obnovu i iznajmljivanje.
- Kako se kuća nalazi u uvali s južne strane, na lokaciji koja nije spojena niti na vodovodnu niti na električnu mrežu, svakako je bilo zahtjevno izvoditi radove prilikom obnove. Naši su se građevinari morali koristiti agregatom i tankovima vode, a radovi su se izvodili u zimu i proljeće kako ne bismo ometali početak turističke sezone. Također, do uvale se dolazi makadamskim putem, a pristup samoj kućici automobilom nije moguć (parking je udaljen 50-ak m od kuće) – opisuje Zorana i dodaje - Prilikom obnove eksterijer se nije renovirao, autohtoni izgled je zadržan, samo smo promijenili zatvore. S obzirom da se kućica nalazi vrlo blizu mora poveli smo dosta računa o hidroizolaciji unutrašnjih zidova. Renovirali smo kupaonicu, podove i zidove, elektroinstalacije, nabavili nove solarne panele i baterije za eklektičnu energiju te opremili prostor novim namještajem. Danas je naša kućica vrlo udoban prostor, opremljen većinom stvari koje modernom posjetitelju trebaju, ali je i ekološki održivija od mnogih drugih objekata:; ima vlastitu proizvodnju električne energije, skupljanje kišnice kad god je to moguće te sadrži upute gostima za recikliranje otpada i slično - kaže.
Kuća ima svega 27 metara četvornih i okružuje ju 60 – ak metara četvornih okućnice. Unutrašnjost kuće je organizirana kao otvoreni prostor, a sastoji se od kuhinjsko-blagovaonskog dijela, dnevnog prostora i spavaćeg dijela, dok je kupaonica s walk in tušem odvojena prostorija. Kuća je jednim dijelom naslonjena na okolne hridi koje su oblikovala tok unutrašnjosti, ali mu i dale poseban šarm. Kada gledate izvana, radi se o uobičajenoj tradicionalnoj kamenoj kući, ali sam interijer donosi moderno osvježenje koje je jako dobro uklopljeno s tradicijom.
- Uređenjem smo se bavili svi po malo. Moj je otac oduvijek imao talenta za oplemeniti male prostore i učiniti ih jako funkcionalnima tako da je on odgovoran za raspored prostora u kućici, brat za izbor namještaja, dok su na uređenju radili svi. To je, naravno, proces koji se i dalje događa. Uživamo u nabavci novih detalja i stalno ih mijenjamo – zadovoljno kaže Zorana.
Vanjski dio kuće krasi kamen star skoro 300 godina i tipične zelene škure, a ispred samog ulaza u kuću smjestila se šarmantna terasa s blagovaonskim stolom i stolicima koja ima pogled na prekrasnu uvalu i pučinu. Poviše terase je napravljena nadstrešnica od vinove loze koja pravi hlad i upotpunjuje paletu mirisa koji uvijek podsjećaju na ljeto.
