Kuća Gumno

U mjestu Risiki na otoku Krku na nekoliko se lokacija mogu vidjeti ostaci nevelikog okruglog platoa omeđenog kamenim zidom, takozvanog gumna. Posljednje se gumno koristilo prije četrdesetak godina, danas su većinom zapuštena, mnoga su u ovom krčkom mjestašcu i teško dostupna. Mlađa generacija je već zaboravila na njih, starija ih u većini slučajeva smatra nepotrebnima, no etnolozi će ih promatrati kao važan element koji svjedoči o navikama stanovništva kroz povijest.

Osim što je primarno služilo za vršidbu, tako da bi se u sredini uz drveni stup vezala životinja koja bi onda hodala po žitu, gumno je ujedno bilo i važno mjesto društvenog života zajednice.

Iako je u većini slučajeva bilo u privatnom vlasništvu upravo su se u gumnu okupljali stanovnici kako bi riješili sva važna pitanja mjesta, ali i kako bi proslavili, uz veselu svetkovinu, kakav dobar ulov, primjerice. Povijesna priča o gumnu polazište je za jednu od najljepših priča u suvremenoj hrvatskoj arhitekturi. U pitoresknom mjestašcu na sjeveroistoku Krka, između Vrbnika i Dobrinja, arhitekt Idis Turato sagradio je kuću za četveročlanu obitelj koju je nazvao kuća Gumno. Mjesto Risika, nazvano vrlo vjerojatno prema jednoj zimzelenoj biljci, zimi broji tek 150 duša, ljeti mnogo više jer se tamo nalazi jedna od najljepših pješčanih plaža, Sveti Marak.

O burnoj povijesti ovog mjesta svjedoče ostaci utvrde, odnosno dvorca Gradec u neposrednoj blizini; odavde su, naime, vrlo vjerojatno potekli Frankopani. Danas je to tipično primorsko mjestašce u kojemu se kamene kućice isprepliću s novijim, apartmanskim. Više ili niže, betonske ili kamene, sve su te kućice uredno poslagane jedna uz drugu, sve su tik uz glavnu ulicu. No, najnovija kuća u mjestu, kuća Gumno, podignuta je uz brijeg, uvučena među zelenilo (većinom je riječ o malim hrastovima). Da smo kojim slučajem željeli graditi uz cestu, gumno bi trebalo rušiti, što nikako nismo željeli, to nije bila opcija.

Kuća se sada nalazi na samom rubu građevinskog područja, protivno početnim uvjetima iz urbanističkog plana”, kaže arhitekt Idis Turato. Njegov je širi plan obuhvatio rješenje za čitavo mjesto. Predložio je, naime, organizirano krčenje makije i spajanje preostalih gumna u prostorni prsten. Na taj bi način nastale nove šetnice, dok bi novouređena gumna služila za odmor i kao mjesto susreta u sklopu tih šetnica. Za sada je ovo rješenje samo slovo na papiru, no definitivno ima potencijala. Na otoku Krku se nalaze i nagrađivana škola “Fran Krsto Frankopan” Saše Randića i Idisa Turata, zatim Turatova Sportska dvorana, kuća MR arhitektice Branke Juras…

Čini se da ovaj otok postaje svojevrstan laboratorij suvremene arhitekture, čemu pridonosi i nova kuća. Za kuću Gumno, koja je smještena neposredno uz lokalnu crkvicu, teško se može reći da se oblikom ne izdvaja od svoje okoline. Ona jest neobična, no važno je da se, u toj svojoj neobičnosti, ne nameće niti je vizualno agresivna, uvažila je lokalni kontekst. Priča je o ovoj kući počela je kad je bračni par iz Rijeke s dvoje odrasle djece odlučio sagraditi kuću koja će im ljeti služiti kao vikendica, na imanju koje su naslijedili od none. Prolazeći Voloskom, vidjeli su Turatovu kuću Nest and Cave.

Kuća je tada bila u fazi gradnje, no svidjelo im se ono što su vidjeli i odlučili su angažirati ovog arhitekta. Dali su mu odriješene ruke. Gradnja kuće trajala je tri godine, a započela je 2011. “U tom razdoblju intenzivne suradnje s investitorom se ili zbližiš pa postanete najbolji prijatelji ili se rastanete. Sredine, zapravo, nema”, kaže Turato. Nastavlja, na slikovit način opisujući odnose arhitekta i investitora, ponekad idilične, ponekad napete: “Svaki projekt, pa tako i kuća Gumno, neovisno o njegovoj veličini i namjeni, predstavlja dugotrajan i uzbudljiv proces.

Vlasnici su arhitektu dali odriješene ruke za projekt vikendice, ali im se toliko svidjela da su u nju trajno preselili

To je niz iskušenja gdje se preispituju odnosi. Odnosi među ljudima, odnosi između projekta i konteksta, prostorni odnosi, projektiranog i građenog, odnosi hrabrosti i straha, odnosi tihog zavođenja i skrivenih prijetnji.” Vlasnik kuće, dodaje Turato, privatni je poduzetnik koji razumije područje suvremene arhitekture. A ako je suditi po prvim crtežima i maketama iz 2011. godine, sadašnji izgled kuće minimalno se razlikuje od početne ideje. I arhitekt navodi da je prelazak iz makete u beton i čelik bio brz. Nakon tri godine gradnje, kuća se vlasniku i njegovoj supruzi toliko svidjela da su se trajno uselili u nju, preselivši se iz Rijeke gdje su do tada živjeli.

I njihovo dvoje odrasle djece često ovdje navraća. Teško je bilo čime zamijeniti mir koji vlada zimi, fantastičan pogled koji puca na crikveničko-vinodolsku rivijeru čije se kućice jedva naziru na obzoru, a do Rijeke će novim cestama ionako stići za dvadesetak minuta. “Ipak, njihova odluka o trajnoj selidbi iznenadila je mnoge, a ponajviše mene”, kaže Idis Turato. Sve je, dakle, u dijalogu s mjestom Risika. Uz gumno, na imanju su obnovljene i gromače, kameni suhozidi koji su nekoć podizani kako bi zaštitili obradivu površinu, opjevane na mnogim slikama Otona Glihe.

Obnovljene gromače sada služe kao ograda kuće. Okrugli oblik gumna ponavlja betonska konstrukcija, koja vodi u masivnu, rustičnu konobu smještenu u suterenu. Tamo se, u prostoriji četiri puta četiri metra, mogu naći mnoga lokalna vina i razne vrste maslinovih ulja. Uređenje je suterena jednostavno, kameni zidovi, te drveni stolovi i stolice. “Vlasnici su gostoljubivi ljudi, i ovo je njihovo mjesto za druženje, za prijatelje”, kaže Turato. Autom možete doći i na drugi način, preko puta koji zavija iza kuće, pa u stvari dolazite na prizemlje koje je podignuto od zemlje i stoji na kamenoj konobi. “Kuća nema ulaznih vrata i u tom je pogledu radikalna”, objašnjava arhitekt.

Na katu, orijentirana prema ulici, deset je metara dugačka staklena stijena okružena aluminijem i čelikom, što je u potpunoj suprotnosti s rustičnim podrumom. Glavni ulaz u kuću je kroz taj ostakljeni stakleni boravak. Kada se staklena vrata sasvim otvore gubi se granica između vanjskog i unutarnjeg prostora. Ideja je, naime, bila da se boraveći u ovoj etaži kuće, koja je čitava u stvari dnevni boravak, čovjek osjeća kao da je u prirodi. Bijela terasa vani podsjeća na palubu, a važan je dio bazen u obliku nepravilnog trokuta: “Želja je vlasnika bila da bazen ima pogled na rivijeru, zato je dignut na kat”, objašnjava ovaj riječki arhitekt.

Bazen stoji na golemoj betonskoj konstrukciji, koja se nalazi u sredini već spomenutog okruglog platoa. U unutrašnjosti je sve minimalistički uređeno. Tek na jednom zidu primjećujem sliku, dominantno žute boje, za koju mi se čini da je njezin autor Vladimir Meglić, uz koju stoji i biljka, koja pomalo i nalikuje biljci sa slike. Budući da je veći dio prostora ostakljen, zidova u stvari i nema mnogo, pa nema ni puno slika. No, i mnogi su zidovi prazni. Na istoj je razini, iza kuće, vrt s povrtnjakom i voćnjakom. Male ožbukane kućice s velikim otvorima, na posljednjem katu, čine najneobičniji dio ove kuće na Krku.

Položene su preko ruba kvadratnog prizemlja, svaka je u potrazi za svojim pogledom i orijentacijom, ima ih četiri. Pružaju prostor intimnosti za svakog pojedinog člana obitelji. Unutra su kožne fotelje, drveni stolci, sav je namještaj dizajnerski, iz dvije radionice proizvođača namještaja, Prostorije i Artisana, dok je zavjese, zamišljene tako da reflektiraju odsjaj sunca, šivala produkt dizajnerica Svjetlana Despot, s kojom Turato često surađuje. Dio namještaja, crvene fotelje u obliku kubusa, također su s potpisom ove dizajnerice.

Još veći minimalizam u uređenju interijera vlada u spavaćim sobama koje su na gornjem katu. Stubište koje spaja katove je betonsko, boje su zidova tamne. Štite ga nategnute inox sajle, koje podsjećaju na isprepletenu mrežu od žice kakve postoje na jedrilicama, od kojih je Turato dobio ideju. Iste je arhitekt već koristio u kući Nest and Cave u Voloskom. “Na ovim se sajlama može i svirati”, objašnjava arhitekt, koji je vodio računa o svakom, i najmanjem detalju u kući.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!