Kreativni low cost u srcu Zagreba

Nakon šest mjeseci stan Gorana Vilija i Gorane Lolić iz brenda Lolina kućna manufaktura napokon je gotov. Uživajte u eksploziji dobrih ideja

Oduvijek sam se divila ljudima koji su manualni tipovi. Biti spretan s rukama, a uz to biti kreativan, maštovit i originalan strašna je stvar. Takvi ljudi, vrlo rano sam shvatila, dobro prolaze u životu. Prvo, ne poznaju pojam dosade. Takvima je dan uvijek ispunjen. Zapravo im nedostaje vremena za sve ono što žele sastaviti, rastaviti, obojiti, zalijepiti… Drugo, u raznim životnim situacijama uštede puno novca. E to je ključno. I jako privlačno. Ako si trenutačno nešto ne mogu priuštiti, oni to izrade sami.

U njihovim je glavama sve vrlo bazično i logično. Nikada neću zaboraviti kada mi je prijatelj, dok sam šokirano gledala genijalni ugradbeni ormar u njegovu stanu, objašnjavao da je to vrlo lako napraviti. Prvo nacrtaš kaj hoćeš, onda moraš kupiti vodilice, pa si odabrati frontu, zatim uzmeš bušilicu… Negdje kod vodilica sam se izgubila. Možeš mi objašnjavati koliko hoćeš, pomislila sam tada, ali meni je golem problem i muka po Ikeinom šalabahteru sastaviti stolić, a kamoli što drugo.

Uređenje njihova stana svakodnevno su pratili svi njihovi prijatelji i nagrađivali ih tisućama lajkova.

Drugi prijatelj je sam napravio kuhinju. I ne, nije majstor, informatičar je. Treći si je, pak, onako iz dosade, izradio krevet i tuš kabinu. Svi su mi objasnili da je to vrlo lagano, samo se trebaš koncentrirati i logično razmišljati. Je, frišku figu. Prava istina je da neki imaju taj talent u sebi, a neki nemaju.

Goranu Lolić i Gorana Villija definitivno možemo ubrojiti u one koji imaju taj ‘manualni’ talent. Osim što svoju kreativnost potvrđuju svaki dan radeći sjajan nakit i namještaj pod imenom Lolina kućna manufaktura, oni su, pazite sad, gotovo sami osmislili, opremili i uredili svoj stan. Da, cijeli stan od 88 četvornih metara.

– Kad smo prvi put ušli u stan, prizor je bio ružan. Derutan, taman stan kroz koji te je strah hodati, a kamoli nešto drugo. U njemu su snimali različite hrvatske serije, među kojima i “Počivali u miru”, za čije su potrebe sve zidove obojili smeđom bojom. Na prozorima su bile čipkaste zavjese, a namještaj nije promijenjen otkad su se prvi stanari, prije 80 godina, uselili u stan. Izgledao je kao da je sve stalo 1986. godine – sjećaju se Gorana i Goran koji su, bez obzira na jako loš prvi dojam, u tipično građanskom stanu vidjeli veliki potencijal. Zapravo, tek nekoliko minuta trebalo im je da donesu odluku. U nekoliko tjedana pretvoriti ovaj stan u ugodan dom koji će biti po njihovu guštu i kojega se neće sramiti.

Cijela je priča trajala šest mjeseci. Počeli su entuzijastično s jasnim planom. U međuvremenu su se zaigrali, dobro zaigrali. Svaki su potez fotografirali i stavljali na Facebook, a ekipa je bila oduševljena. Zapravo pomalo euforična. Fantastic! Predobro! Rasturate! Genijalnoooo! Ovo u samo neke riječi ispisane u komentarima ispod fotografija. Oduševljenje nije jenjavalo, a do prije neki dan imali su čak 1640 likeova ispod tih fotografija. U trenutku kad čitate ovaj tekst vrlo vjerojatno ih imaju još više.

– Prvi su radovi uključivali bojanje zidova u hodniku čime smo dobili velike bijele površine za izražavanje kreativnosti. Zatim smo se prebacili na kuhinju koju smo dobili sa stanom, ali je originalno imala ružičasto-crvene pločice, žuti zid na kojemu je netko oslikao imitaciju dasaka te kuhinjske elemente koji su bili funkcionalni, ali sve samo ne mladenački. Mi smo, pak, isprintali pop-art naljepnice i polijepili ih po frontama, rastavili čitavu kuhinju i obojali pločice sivom uljanom bojom.

Da se razumijemo, ne podcjenjujemo jednostavnost peglanja kartice, ali to nije rješenje koje nas veseli. Nama je neopisiv užitak i zadovoljstvo iz ničega napraviti nešto ili iz valjanog, ali ružnog komada namještaja dobiti dizajnerski, unikatni primjerak napravljen vlastitim rukama. Tako je bilo i s našom kuhinjom koju smo sredili za oko 2000 kuna i dobili zanimljivu pop-art kuhinju, koju i da smo htjeli kupiti, ne bismo imali gdje. Stolce u kuhinju nabavili smo na Hreliću, a klupu, koja je sa stolcima oko blagovaoničkog stola, kupili smo u Ikei, ali nam je onako drvena i smeđa bila prejednostavna, pa smo je začinili natpisom “Fuck everything, let’s go to Berlin” – smije se simpatičan par koji se, po mišljenju mnogih, najviše iskazao transformacijom kupaonice.

Kuhinju su dobili sa stanom i za 2000 kuna totalno je osvježili. Fronte su oblijepili pop-art naljepnicama, a pločice obojili uljanom bojom

– U kupaonici je bio prozor na lođu koji je postao nefunkcionalan kad smo lođu pretvorili u garderobnu sobu pa je Goran napravio police da iskoristimo prostor. Kupili smo dosta kutija koje su nam trebale kao skladišni prostor i na svaku naljepili jednu poželjnu destinaciju: New York, Paris, London… Kadu smo izvana obojili crnom uljanom bojom, a na dno zalijepili barkod naljepnicu. Na zidu su stihovi Boba Dylana, na pločicama su crna i bijela folija koju smo danima rezali na potrebne dimenzije. Dosta smo se namučili – pričaju Gorana i Goran koji, nakon što su sredili kuhinju i kupaonicu, u ostatku stana su se najviše poigrali s jeftinim daskama i bojom.

– Ono što smo od početka htjeli jest da stan u konačnici bude crno-bijeli i tek naknadno ‘prošaran’ detaljima raznih boja, dimenzija i uzoraka. Volim crno-bijele interijere, a ta kombinacija je i provjereno dobra jer kada je ona baza, možeš dodavati detalja koliko želiš i kakvih želiš a rezultat neće biti kič. Zato smo se, uz ostalo, i odlučili stari hrastov parket na podu obojati bijelom pokrivnom bojom. Bijeli pod je bio moja velika želja i prvo o čemu sam maštala u svom stanu.

Dugo smo se mučili kako bismo našli majstore koji bi odradili taj posao, ali smo na kraju dobili što smo htjeli – objašnjava Gorana i uvodi nas u spavaću sobu koja je nekad imala kričavoljubičasto-sive zidove koje su vlasnici, naravno, obojali u omiljenu bijelu boju. Budući da nisu htjeli klasične noćne ormariće, otišli su na Hrelić i kupili sanduke za municiju koji su im se učinili kao savršena alternativa noćnim ormarićima. Kako bi dobili na dinamici prostorije, krevet su ‘obogatili’, kako kažu, treš božićnim lampicama i pozadinom, zidom obojanim u boju s efektom školske ploče.

Tipski stolić od 20 eura postao je velika unikatna kaseta, a zid u dnevnom boravku obijali su sve dok nisu došli do cigle te je obojili i nacrtali djevojčicu

– Tu boju s efektom školske ploče otkrila sam nedavno. To je vrlo povoljno rješenje za sve koji žele nešto napraviti sa zidovima, a ne žele klasična rješenja poput tapeta, slika itd. Ovo je originalno rješenje jer možete ostvariti svoju dječju želju šaranja po zidovima i to bez grižnje savjesti, a kada vam takav zid dosadi, obojite ga u neku drugu boju i to je to. Nama je ovo super rješenje za spavaću sobu jer Goran i ja često ostavljamo poruke na zidu, podsjećamo jedan drugoga ili se zezamo – kaže Gorana i dodaje da je radni stol u spavaćoj sobi također kupila na Hreliću, a stolce je našla na krupnom otpadu pa ih je sama sredila kako bi izgledale modernije.

Centralno mjesto ili srce stana, u kojem vlasnici provode najviše vremena i u kojem, kada nisu u radionici, provode većinu slobodnog vremena, je dnevni boravak.

– Silno smo željeli cigleni zid, pa je Goran jedan cijeli vikend proveo s čekićem u ruci i 20-ak vreća šute. Rezultat je bio takav da bih čitav stan htjela razvaliti do cigle, ali kad se sjetim prašine i nereda koji smo danima uklanjali radi jednog zida, želja za dodatnom ciglom se nekako utiša u meni. Već ste shvatili da jako volimo začiniti stvari, pa smo i zid s ciglom učinili originalnijim tako što smo na njemu nacrtali motiv koji mi se jako sviđa, djevojčicu s balonom u obliku srca – otkriva Gorana.

Tijekom renoviranja stana, vlasnici su dosta stvari vikendima dovlačili iz Ikee autobusom, nešto namještaja su stekli dok su bili podstanari, ali im se većina nije uklapala u stan, pa su ga “picnuli” kako bi se uklopio u novi stan.

– Ormarić za cipele u hodniku, na primjer, bio je smeđ i neupečatljiv, pa smo od njega napravili 3D klavir. Stolić u dnevnom boravku, koji smo kupili u Ikei za 20 eura, postao je kazeta – ističe Goran.

U stanu s toliko detalja, nismo mogli ne pitati vlasnike imaju li omiljeni detalj.

– Moj najdraži detalj vješalica EXIT i kada – kratko odgovara Goran, a Gorana se nadovezuje:

– Stan me osvojio visokim stropovima i lokacijom. U centru je grada, okružen dvorištem i zelenilom što i nije toliko dobro za tulume u stanu, ali je odlično kad se želiš naspavati. Sviđa mi se i njegova organizacija. Kružna je oblika, svaka prostorija ima minimalno dvoja vrata i sve prostorije su povezane. To je super jer Goran i ja možemo, ako se pokaže potreba za tim, nesmetano bježati jedno od drugoga. Uz to, sviđaju mi se i sitnice kao crni sadomazo medo držač za vrata, campbells soup protupožarni aparat u zahodu koji smo sami napravili, plakat mačke, dar iz Praga, kutija za sendviče s britanskom zastavom, industrijske lampe, crne zavjese, filmska klapa, crno-bijele pruge i točkice na zidovima, svjetleći exit znak iznad ulaznih vrata. Ma, zapravo mi se sviđa sve u njemu.

Ovaj stan je, objašnjava par,na kraju ispao bolji nego što su se na početku cijele priče nadali. O svom stanu, kažu, maštaju već godinama, a za njega su prikupljali ideje gdje god su išli. Od pariških buvljaka s antikvitetima, preko malih dizajnerskih dućana u Grazu, pa sve do nezamjenjiva Googlea i surfanja.

– Internet nam je bio neiscrpna oaza inspiracije. Nalazili bi stvari koje nam se sviđaju, a koje nisu kod dostupne u nas, pa smo ih sami izradili. Tako smo recimo od stiropora sami napravili znak & i to za samo 12 kuna – pričaju vlasnici koji su ponosni na velike fotografije na zidu koje su donijeli iz svog podstanarskog stana. One, naime, predstavljaju zajednički skup interesa, glazbu koju vole i filmove koji su im dragi.

– Čim netko uđe u naš stan, može odmah shvatiti kakvi smo. Sve karte su otvorene – kažu. U budućnosti bi, otkriva par, voljeli uređivati i tuđe stanove. Gorana otkriva da stanove poskrivečki uređuje još od djetinjstva kada je često prijateljicama crtala gdje bi im nešto u sobi trebalo stajati. Ipak, nikada nije mislila da je sposobna to zaista raditi. Tako je mislila sve dok nije ušla u svoj stan i da je to nešto u čemu bi potencijalno i mogla biti dobra i što bi je ispunjavalo.

– Dugoročno planiram od politologinje i nakitarke postati i uređivačica interijera – odlučna je Gorana. Mi joj želimo sreću. Njezin stan je dokaz da će u tome, bez sumnje, biti sjajna.