Neugledna kuća u centru Murtera u samo godinu dana postala je suvremena vila. Obitelj Bervida u zahtjevan projekt obnove dala se svim svojim snagama. Ovo je njihova priča.
U samo godinu dana neugledna kuća u centru Murtera, koja bi u većini ljudi koji su je vidjeli izazvala potrebu da pobjegnu što dalje, pretvorila se u pravu ljepoticu. Put od ružnog pačeta nije bio nimalo lagan i zahtijevao je rad cijele čete majstora, kao i vlasnika kuće, Sanje i Miroslav Bervida. Priča koja ih je dovela do usnule ljepotice na Murteru neobična je. Plovili su brodom u blizini, kao i svakog ljeta, a onda zbog strašne bure nisu mogli pristati gdje su htjeli pa su brod vezali za kopno u Murteru. Nikad prije nisu nogom kročili na taj otok, zatim su ga u tri dana obišli biciklom, nepovratno se zaljubili u mjesto Murter i odlučili - tu će kupiti i urediti kuću. A onda je počeo dugotrajan proces traženja objekta, dok u jednom trenutku nisu naišli na kuću smještenu nedaleko od glavnog gradskog trga. Bila je u toliko lošem stanju da je godinama nitko nije želio kupiti.
- Ispočetka ja nisam želio da je kupimo, a Sanja jest. Nakon kratkog razmišljanja i meni se svidjela pa smo je kupili. Prijatelji su nam bili uzbuđeni i svi su tražili da im pokažemo kako izgleda, a mi smo u nelagodi to izbjegavali napraviti. Kako da im pošaljem sliku tog zapuštenog objekta, koji zaista ružno izgleda, a oni misle da imamo vilu s bazenom - sjeća se Miroslav prvih dana.
Odmah nakon kupovine bacili su se na posao. Znali su da je pred njima ogroman posao koji neće moći brzo izvesti, no bili su itekako svjesni toga u što se upuštaju. Kuća je izvana bila tek djelomično u kamenu. Zato su na betonske dijelove morali lijepiti kamen, kako bi se sve izjednačilo. Trebalo ga je očistiti, fugirati i impregnirati, kako bi kuća i izvana izgledala savršeno.
- Kakav je to posao bio. Još je taj dio bio najlakši, a pravu muku smo proživjeli kad je trebalo urediti te kamene zidove s unutarnje strane. Našli smo jednog lokalnog dečka koji je zidove pripremio za daljnje radove, što je bio iznimno težak i nezahvalan posao, a potom su stigli majstori koji su napravili preinake u prostoru, postavili pločice, podove, rasvjetu... Tri su mjeseca radili, potom nas je prekinula turistička sezona, kad nismo smjeli raditi, a nastavili smo na jesen.
Lako je to sada sažeti u svega nekoliko rečenica, kažu Sanja i Miroslav, no samo oni znaju koliko je taj posao bio težak. Za početak, nisu mogli kamionom ispred kuće dovesti sav potreban materijal, nego su ga morali nositi ručno. Ulica u kojoj je kuća smještena preuska je za to - osobni automobil u nju može ući, ali jedva. Vjeruju kako je to bio glavni razlog zašto su ljudi odustajali od kupovine.
Sve je trebalo staviti na kolica i odgurati do kuće, majstore je trebalo dovesti sa svih strana, a nije se bilo lako ni izboriti da im se priključi struja. Premda ima priključak, trebalo je platiti i čekati da se kuća ponovno priključi na elektro mrežu. No, oni se nisu dali. Imali su u glavi točnu viziju prostora koji je idealan za smještaj obitelji. Znali su i koje detalje u njemu žele i od toga nisu odustajali. Svaki detalj, pa i najmanji, u njoj je dobro promišljen.
- Recimo, u kući su smještene tri singerice. Jedna je pripadala mojoj prabaki i ona je pretvorena u stolić.
Drugu smo transformirali u umivaonik, a treća je stol za objed. Stolci koji se nalaze oko te zadnje su pripadale mojem djedu i s njihove donje strane piše njegovo ime i 1927. godina. Željeli smo da sve bude staro, da ima neku svoju priču - kaže Miroslav.
On je sam sakupljao staro drvo kako bi uredio prostor. Sve što je iskoristio staro je barem stotinu godina, kaže. Nije mu bilo teško putovati naokolo kako bi našao komad drva i onda ga sa stolarom uredio. Dapače, kaže, veliko mu je zadovoljstvo predstavljala činjenica da u kući ima svega nekoliko komada namještaja iz trgovine, a sve ostalo je ručno rađeno baš za prostor u kojem se nalazi.
Bilo je i pogrešaka, naime, on i supruga su nešto zamislili, stolar je to napravio, a onda bi shvatili da to u prostoru ne izgleda onako kako su očekivali. Potom su zajednički smišljali kako da sve ipak ispadne dobro. Stolaru sigurno nije bilo lako, priznaju kroz smijeh, no u svoj je posao unio, baš kao i oni, puno kreativnosti. Zato je, vjeruju, rezultat tako dobar.
- Naradili smo se, ali je vrijedilo. Čini nam se da je ljudima dosta modernog uređenja prostora i uređenja koja su svugdje ista i na kalup. Naš je prostor drugačiji. U njemu smo htjeli zadržati štih prošlih dana, imati starine, ali i sav luksuz modernog doba. Zato imamo podno grijanje, rasvjeta nam je postavljena na grede, žice smo provlačili tako da se ne vide i da nimalo ne narušavaju izgled zidova - kažu Sanja i Miroslav.
Kuća u koju su uložili puno truda, osim za njihov odlazak na more, bit će na raspolaganju i gostima. Nakon što su objavili najam kuće na internetu, iznenadio ih je interes gostiju. Nisu mislili da je Murter toliko zanimljiv, priznaju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....