Manhattan je dom mnogim poznatim glumcima, glazbenicima i sportašima, a tamošnje se nekretnine već dugo prilagođavaju njihovoj potrebi za privatnošću. Investitori grade zgrade s natkrivenim kolnim prilazima koji omogućuju neprimjetne dolaske i odlaske, privatnim dizalima koja vode izravno do stanova, bez susreta s drugim stanarima, te diskretnim osobljem koje kontakt slavnih vlasnika s gradom svodi na minimum.

Julianne Moore, međutim, svoj život u New Yorku doživljava drukčije. Glumica i njezin suprug, filmski redatelj Bart Freundlich, oduvijek su aktivno sudjelovali u životu Downtowna. Svoje dvoje djece odgojili su u West Villageu, najprije u loftu, a potom u gradskoj kući s prekrasnim vrtom, uređenim u suradnji s dizajnerom Brianom Sawyerom. Ta je kuća dvaput predstavljena u časopisu AD. Oba je doma obnovio i uredio njezin šogor Oliver Freundlich, arhitektonski dizajner s popisa AD100, a svaki je od njih odražavao strast koju Moore gaji prema dizajnu, ističe AD.

„Godinama sam željela živjeti u gradskoj kući, no ta se želja mijenjala kako su djeca rasla. Život donosi promjene. Imali smo kućicu u Montauku, no djeca su nam narasla – doslovno”, kaže uz smijeh. „Jedno je visoko oko 178 cm, a drugo gotovo 188 cm. Stoga sada imamo veliku kuću u Montauku.”

Pogledajte kratki video!

Veća kuća na obali značila je da im prostran dom u gradu više nije bio potreban. Poput mnogih parova čija su djeca odrasla i odselila, odlučili su potražiti manji prostor, ali ostati u susjedstvu koje vole.

„Neprestano sam u potrazi”, kaže Moore. „Ponekad mi se činilo da sam pogledala baš svaki stan u susjedstvu.”

Sreća joj se osmjehnula kada se na tržištu pojavio dvoetažni stan s dvije spavaće sobe u samom srcu Villagea.

„Oduvijek sam željela taj stan”, priznaje. „Zapazila sam ga dok sam šetala.”

Smješten na visokom katu, stan kroz svaki prozor otvara pogled na grad koji toliko voli: vodotornjeve, ukrasne detalje od cigle i pločica, lukove, stupove i krovne vrtove. Prostrane terase ublažile su žal za bujnim vrtom koji je ostavila iza sebe, a poseban karakter novom domu daje i sama zgrada, izgrađena dvadesetih godina prošlog stoljeća kao stambeni hotel.

„Većina jedinica su garsonijere ili stanovi s jednom spavaćom sobom”, objašnjava. „Zbog toga ovdje živi raznolika skupina ljudi: mnogo mladih u malim stanovima ili starijih osoba koje su tu već godinama. Atmosfera je baš posebna i nesvakidašnja.”

Pogledajte video!

Obnova je trajala osam mjeseci i bila je šesti projekt na kojem su Moore i Oliver Freundlich zajedno radili. Dugogodišnje iskustvo suradnje omogućilo im je da brzo pronađu zajednički smjer.

„Odmah smo se bacili na posao”, kaže glumica. „Srećom, žena koja je ovdje živjela dvadeset godina imala je istančan ukus, a stan je bio izvrsno održavan. Većina promjena koje smo napravili bila je kozmetičke prirode.”

Freundlich dodaje: „Izazov je bio učiniti prostor funkcionalnim, a pritom ne izgubiti nimalo njegove čarolije. Nismo mijenjali tlocrtni raspored, iako smo dosta toga korigirali – smanjili smo broj uzoraka, pojednostavili prostor i dodali mjesta za pohranu.”

Kuhinja, okružena izvornim prozorima s čeličnim okvirima, nema gornje elemente, što joj daje osobitu prozračnost, ali je zahtijevalo promišljeno rješenje za pohranu.

„Zato smo uredili smočnicu u susjednoj prostoriji”, objašnjava Freundlich.

U glavnoj spavaćoj sobi izazov je predstavljao ukošeni zid, zbog kojeg nije bilo jednostavno smjestiti ormare. Freundlich je ipak uspio riješiti prostornu zagonetku, osiguravši pritom dovoljno mjesta za veliki bračni krevet, ali i slobodnu podnu površinu na kojoj se Moore može posvetiti svojoj omiljenoj jogi.

U novom filmu Jesseja Eisenberga The Debut Moore glumi skromnu kućanicu koja, nakon što dobije malu ulogu u lokalnom kazalištu, postaje strastvena pobornica metodičke glume, suočavajući se pritom s brojnim izazovima. Takva uloga velik je odmak od njezine stvarnosti: Moore je osvojila gotovo sva važna glumačka priznanja, uključujući Oscara, koji je u novom domu diskretno smješten na polici u predsoblju što ujedno služi kao knjižnica.

Ipak, njezina posvećenost uređenju vlastitih domova ostavlja malo dvojbe da bi se izvrsno snašla i kao dizajnerica interijera.

„Moj je ukus dosljedan”, kaže, „iako se s vremenom razvijao. Volim modernizam. No, ovaj je stan iz razdoblja prije Drugog svjetskog rata i to treba uzeti u obzir. Nije ni malen ni golem, pa izbor materijala i detalja postaje još važniji.”

Freundlich dodaje: „Vjerujte mi, Julie je pomno proučavala svaki prekidač i kvaku.”

SONIA MOSKOWITZ GORDON/ZUMA PRESS/PROFIMEDIA/SONIA MOSKOWITZ GORDON/ZUMA PRESS/PROFIMEDIA

Namještaj povezuje komade koje je par već posjedovao s onima odabranima posebno za novi stan. Rasvjetno tijelo Paava Tynella, koje danas osvjetljava kuhinju, visjelo je i u njezinu prijašnjem domu, dok su sjenila izrađena od tkanine koja je nekoć služila za zavjese. Pojedini komadi s glumicom dijele još dulju povijest.

„Blagovaonske stolice nabavila sam u Parizu 1995. godine”, kaže, „i pratile su me u svakom domu koji sam otad imala.”

Novu cjelinu upotpunjuju stol Pierrea Chapoa u predsoblju, stol Raoula Guysa u kuhinji te garnitura za sjedenje u dnevnom boravku, koju je Charles Pfister oblikovao za Knoll. Ti novi dodaci prirodno se nadovezuju na predmete koje je Moore godinama birala i selila iz jednog doma u drugi.

Iako su imali jasnu viziju interijera, neke su odluke zahtijevale više promišljanja.

„Povremeno smo se našli pred izazovom”, priznaje glumica. „Police za knjige u knjižnici bile su lakirane u nijansu taupe – vlasnik je surađivao sa stručnjakom za boje Donaldom Kaufmanom. Razmišljali smo o tome da ih uklonimo, no Oliver i ja odlučili smo ih zadržati.”

Još jedna točka prijepora bila je polica iznad kamina u dnevnom boravku.

„Zamišljala sam nešto skulpturalno, poput djela Valentine Schlegel”, kaže Moore.

Ipak, toliko izražajan element mogao je zagušiti prostor, pa su se naposljetku odlučili za geometrijski oblikovanu mramornu policu mekih linija. Na njoj su sada izloženi glumičini vlastiti predmeti od lijevane bronce, koji prostoru daju dodatnu osobnu notu.

Rezultat je dom kojim je Moore više nego oduševljena: miran, svijetao prostor u kojem je grad koji voli neprestano prisutan, kroz poglede, arhitekturu i tragove njegove prošlosti.

„Ovdje vlada pravi mir”, kaže. „Željela sam osjetiti povijest, protok vremena, sve one ljude koji su ovdje živjeli prije nas. Mi smo samo prolaznici. U tome je čar New Yorka.”