Istarska ljepotica s dva lica

Bio je kraj kolovoza 2010 godine. Mog poslovnog partnera, Jamesa Chucka, inače vlasnika tvrtke Porta Aurea, kontaktirao je poznanik, agent za nekretnine. Rekao mu je kako je jedan bračni par kupio zemljište u okolici Sv. Vincenta i kako im treba preporuka za dobar arhitektonski ured koji bi osmislio i izradio projekt za njihovu kuću iz snova jer oni sami za to nisu imali niti vremena, niti iskustva – priča nam arhitektica Maja Bručić kako je krenula priča oko predivne kuće u Istri u koju vas vodimo.

Maja je vlasnica tvrtke Lotus Architecti, a sa Jamesom Chuckom napravila je već nekoliko uspješnih projekata. Za sebe kaže kako obožava prihvaćati poslovne izazove, posebice one koji se na prvi pogled čine nemogućima.

– Dobra arhitektura je ona koja sluša, prihvaća i poštuje. Ona je nenametljiva, a opet posebna i jedinstvena. Ona je drugačija, a opet poštuje trag i vrijeme u kojem je nikla. Kada je takva, najljepša je – smatra Maja koja je imala veliku sreću da su njezinu viziju arhitekture dijelili i vlasnici ove kuće pa su se odmah na prvom sastanku složili oko svih važnijih promišljanja u vezi projekta.

– Kuća je prije svega građena u poslovne svrhe, za iznajmljivanje turistima, što je praksa koja je jako popularna posljednjih godina u Istri. Zato su vlasnici i tražili nekog tko poznaje sve tajne ovakvih projektiranja i nekoga tko će im napraviti projekt od A do Ž. Kako bi se reklo, ključ u ruke, kompletnu uslugu koja uključuje izradu poslovnog plana i izradu studije isplativosti, zatim izradu prezentacijskog materijala, projektiranje, nadzor, konzalting, opremanje te naposljetku promociju i marketing. Trenutno u Hrvatskoj ima malo tvrtki koje mogu pružiti takvu kompletnu uslugu na profesionalnom nivou.

Mi kao tim, dakle tvrtke Porta Aurea i Lotus Architecti bili smo spremni u potpunosti prihvatiti taj izazov. James se fokusirao na prezentacijske materijale, poslovni plan, studiju isplativosti, te je stalno vodio računa o budžetu, dok sam se ja posvetila arhitekturi, iako smo zajedno stvorili koncept i ideju uključivši mnoge faktore, od mikrolokacije, orijentacije zemljišta, okoliša i tradicionalne arhitekture. Glavni cilj nam je bio napraviti projekt koji je dobra investicija, a ne samo lijepa vila – objašnjava Maja Bručić koja je prije nego što je krenula s radovima, sa svakim od vlasnika napravila zajednički i zaseban intervju kako bi se što bolje upoznala sa njihovim željama, načinom života i poimanjem lijepoga i praktičnoga.

Voda opušta i zato je bazen centralno mjesto koje se vidi čak i iz wellnessa u podrumu

– To su sve detalji oko kojih smo morali vodili računa jer smatramo kako je za uspješan projekt najvažnije upoznati klijente. S druge strane paralelno smo trebali razmišljati o tome što vole i budući turisti koji će ovu vilu iznajmljivati, od Engleza, Talijana, Šveđana, Nijemaca itd. Svaka kultura ima neke svoje specifičnosti i nije bilo nimalo lako uključiti u projekt sve te faktore – priča Maja.

Kada su arhitekti prvi put došli na zemljište na kojem se trebala graditi kuća, prvo su dobro proučili orijentaciju i okruženje. Parcela je, kažu, bila jako lijepa, zelena površina okružena zelenilom šume s tri strane, a s jedne strane (sjeverne) nalazilo se par stotina metara dalje malo pitoreskno selo. Nakon što su dobro razgledali parcelu odmah im je jasno bilo da buduću vilu treba maksimalno otvoriti i povezati s tom lijepom prirodom na način da se projektiraju veliki otvori i prostori koji će doslovno dopustili šumi,vjetru i suncu da uđu u prostor kuće i oplemene ga.

– Volimo reći kako smo napravili vilu s dva lica. Naime, sjeverni dio vile gleda na selo, te je s njim u korespondenciji: mali otvori, proporcija koja odgovara tipičnoj staroj istarskoj arhitekturi, dok s južne strane kuća doživljava potpunu metamorfozu te sa svojim oblicima, otvorima i suvremenošću prati prirodu, šumu, sunce, vjetar i nebo, poštujući uvijek i prije svega tradicionalnu arhitekturu te prirodne materijale, drvo i kamen. Uz svu tu prirodu nedostajao je samo element vode.

Cilj je bio u unutrašnjost dovući prirodu, zrak i svjetlost, zato kuća ima ogromne staklene stijene koje su oplemenile i oživljele prostor

Vlasnici su htjeli veliki bazen, a iako je u Hrvatskoj najčešće običaj da ljudi stave bazen dalje od kuće, mi smo se odlučili za skroz suprotni koncept, te smo vodu kao jedan od najvažnijih prirodnih elemenata željeli također maksimalno inkorporirati u projekt. Stoga smo bazen zapravo naslonili na vilu tj. podrumski stakleni zid iliti akvarijsko staklo je postao jedan zid bazena. Tako da sada kada boravite u wellness zoni u podrumu možete vidjeti ljude kroz staklenu stijenu kako plivaju u bazenu.

Osim toga, cilj je bio i dovesti sunčevu svjetlost kroz vodu u podrum preko dana te tako navečer stvoriti romantični ugođaj u sauni gledajući u staklenu stijenu bazena kada se uključe svjetla u bazenu i kada prigušena svijetlost kroz vodu ulazi u podrum – kaže arhitektica koja priznaje kako se tijekom projekta ipak susrela s ponekim poteškoćama koje su, tvrdi, tipične za hrvatsku stvarnost, poput primjerice problema s majstorima i izvođačima koji ne ispunjavaju obaveze na vrijeme. Sa samim terenom, pak, nisu imali problema, iako su bili spremni da će prilikom kopanja podruma koji je u potpunosti ukopan cijelom svojom visinom naići na kamene stijene koje bi im zadale dosta muke, jer ipak je to Istra koja je poznata po velikoj količini kamena. Međutim, ispalo je da su na kraju kamenu stijenu izbjegli za svega pola metra.

Sama kuća ima ima oko 350 četvornih metara i projektirana je za boravak 8-10 ljudi. Uz bazen se nalazi i pool bar s roštiljem koji je rađen po uzoru na stari istarski kazun te mala kućica koja ima ulogu spremišta za vrtnu opremu i bicikle. Na ulazu u parcelu nalazi se i nadstrešnica za parking vozila.

Spavaća soba u prizemlju ima i vanjski dio kupaonice s rain showerom, što omogućava gostima i noćno tuširanje ispod zvjezdanog neba

Kuća ima tri etaže, a u nju se ulazi kroz stakleni aneks (vjetrobran) na sjevernoj strani čija konstrukcija je obložena drvom. Taj aneks nastavlja se i na drugu stranu kuće formirajući vanjski dnevni boravak, tzv. lounge dio. Taj drveni element koji prodire kroz kuću od sjeverne do južne strane je kao “spajalica” dva lica kuće. S oblogom od drva poštuje tradiciju, dok svojim oblikom nagovještava da druga strana kuće može biti veoma drugačija. Mnogi su, otkrivaju arhitekti, kasnije rekli da taj oblikovni i funkcionalni element pridonosi tome da zapadna fasada izgleda kao jedrilica ili brod.

– Nakon što se uđe u kuću, odmah se nađete u velikom open spaceu koji uključuje dnevni boravak, biblioteku, blagovaonicu, mali WC, kuhinju s terasom za doručak koja je okrenuta prema istoku te jednu spavaću sobu s garderobom i kupaonicom. Zanimljivo je da ta soba u prizemlju ima i vanjski dio kupaonice sa rain showerom koji daje mogućnost ljudima koji borave u toj sobi da se ujutro ili navečer tuširaju ispod neba.

Blagovaonica i dnevni boravak pak imaju direktni izlaz na bazen i terasu i već spomenuti vanjski lounge koji je dio dnevnog boravka, ali uz bazen, dakle vanjski prostor na kojem se ljudi mogu odmarati i uživati kao da su u kući, ali zapravo su na otvorenom. Oblik i dizajn odgovara ulaznom postoru kuće – vjetrobranu, jer to je zapravo isti element koji prodire u kuću stvarajući i oblikujući ulazne i izlazne prostore – objašnjava Maja dodajući kako su po horizontali dnevni boravak i blagovaonica povezani s bazenom i šumom, tako su po vertikali povezani s plavetnilom neba.

Na katu su tri spavaće sobe, svaka s vlastitom kupaonicom i garderobom, a u prizemlju je dnevni boravak i blagavaonica visine čak šest metara

Naime, dnevni boravak i blagovaonica imaju ukupnu visinu do krova 6 m te su na visini od 0 do 6 m velike staklene stijene kroz koje dopire puno svjetlosti i kroz koje se zapravo vidi nebo. Na taj način ostvarena je velika dinamika u vili formirajući galerijske prostore i vizure. Na katu se nalaze tri spavaće sobe, svaka sa svojom kupaonicom i garderobom, te famoznim pogledima na šumu i prirodu. Od toga dvije sobe imaju izlaze na velike terase.

Što se tiče opremanja i uređenja, dio namještaja je kažu arhitekti kupljen u Ikei, dok su drugi, veći komadi dizajnirani po narudžbi i izrađeni kod lokalnog stolara.

– U interijeru prevladava, kako mi volimo reći, opušteni, udobni stil. Na zidovima se nalazi uglavnom kamen koji smo koristili i za oblaganje fasade dok je pod drveni, rustikalni. U podrumu, kao i u svim kupaonicama na podu su keramičke pločice. Negdje je to mozaik, a negdje gres keramika u imitaciji drvenih dasaka – kaže Maja Bručić koja napominje kako ovu kuću nikako ne bi opisala kao minimalističku jer je veoma sofisticirana u svim svojim detaljima kojih ima puno.

– Najveći izazov bio je uskladiti spoj tradicije i suvremenosti regije u kojoj se nalazi kuća i mislim da smo u tome uspjeli. Sve smo odradili u točno godinu dana i prezadovoljni smo rezultatom. Da smo napravili dobar posao misle i vlasnici te gosti koji su u kući boravili. A to je na kraju krajeva jedino što je istinski važno – zaključuje arhitektica.

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!