Povratak u prošlost

IDILIČNE DRVENE KUĆE U SAMOBORU Etno farma Mirnovec pravi je seoski raj

Piše:

Objavljeno: 01. prosinac 2019. 23:54

Tri kuće premještene su na ovo imanje iz Turopolja, a imaju sve moderne potrepštine. Tu su i restorani u kojima se nude fini obroci

Etno farma Mirnovec smjestila se nedaleko od centra Samobora, a svojim gostima nudi odlazak u prirodu. I ne samo to - imanje, a posebno interijeri ugostiteljskih objekata, uređeno je tako da se čovjeku čini da je stupio u neko drugo vrijeme.

Tri kuće su premještene iz Turopolja na ovo imanje kako bi se donio pravi dašak prošlosti. Drvene su, naravno, ali uređene su tako da imaju sve moderne potrepštine.

- Naš glavni restoranski prostor, u koji stane do 50 ljudi, bila je stara vlastelinska kuća. Tada se gradilo tako da je u prizemlju bila štala pa su tamo bile životinje, a na katu su živjeli ljudi. Blago koje je živjelo ispod njih na neki način bilo im je svojevrsno podno grijanje. I mi ga imamo danas, u prizemlju, samo što je naše moderno, pravo podno grijanje - kaže kroz smijeh voditelj restorana Igor Pokas i vodi nas u obilazak imanja.

Kuće su napravljene od hrastovine koja je divna. Vlasnici su htjeli da se vidi autentičnost, zato su kupili stare objekte. Napravljene su neke sitne preinake, ali najvažnija stavka jest da se drvo mora redovito štititi i obnavljati

UREĐENJE

Tamo se nalazi staja, dva objekta u kojima je smješten restoran, sjenica, kuća koja se preuređuje u restoran... Neke na krovu imaju crepove, a druge od kiše i vlage i dalje štiti slama.

- Uređenje je trajalo gotovo godinu dana. Najprije su prenesene i montirane kuće, a onda se krenulo u njihovo opremanje te uređenje okoliša. Dio stvari koje su iskorištene u uređenju pripadaju vlasnicima, od njihovih obitelji, no neke su sitnice morale biti kupljene. I ne, nije to kupnja onog tipa da uđete u trgovinu i uzmete nešto s police jer je riječ o starim predmetima pa se to dugo tražilo - pojašnjava Pokas.

Neki objekti na krovu imaju crepove, a druge od kiše i vlage i dalje štiti slama. U svakom slučaju, svi su zarazno rustikalni i atraktivni

PORTRETI

Za sve to pobrinula se Barbara Koletić, supruga vlasnika Mirnovca Franje Koletića. Ona je ta koja je odabrala baš svaki detalj: od nadstolnjaka preko starih pegli do starinskih komoda... Ona je odabrala koje će slike biti na zidovima, a riječ je o fotografijama Samobora iz 30-ih godina prošlog stoljeća te nekim starim obiteljskim portretima koje su ona i suprug sačuvali. U prostoru svega ima taman: premda ima ukrasa i šarenila, ništa nije natrpano. Sitnice koje se tamo nalaze zapravo samo do kraja upotpunjuju sliku u kojoj je glavno ipak drvo.

- Nešto se kupilo, a dio toga, recimo vanjski barski stolovi, djelo su naših dečki iz Mirnovca koji su to sjajno napravili. Ideja je bila da se čovjek, dolaskom kod nas, vrati u prošlost. Okružuje nas priroda, imamo mnoštvo životinja, ambijent vuče na neka prošla vremena, a hrana koju nudimo je lokalna. Htjeli smo i da ne nudimo puno toga različitog, nego svaki dan na meniju imamo nekoliko jela, ali vrhunskih - kaže Pokas kojeg u stopu, dok hodamo imanjem, slijedi mačak.

U glavni restoranski prostor stane do 50 ljudi, a prije je to bila vlastelinska kuća. Tada se gradilo tako da je u prizemlju bila štala pa su tamo bile životinje, a na katu su živjeli ljudi

No, nije on jedini jer tu su konji, kojih je u stajama u sklopu imanja tridesetak, još jedna mačka, pas, kunići, prepelice, a na jezero koje se nalazi na zemljištu Mirnovca dolaze i divlje patke.

Bilo je i dabrova, dodaje Pokas, ali se nisu zadržali.

Vjerojatno nije bilo dovoljno ribe u jezercu da bi se dulje nastanili. Premda, s obzirom na to da su ljubitelji drva, ovo im je imanje baš po ukusu.

STALNI GOSTI

- Kuće su posve drvene. Hrastovina je to, zaista jako stara i predivna. Vlasnici su htjeli da se vidi autentičnost, zato su odlučili kupiti stare objekte. Naravno, napravljene su neke sitne preinake, ali to su zaista male stvari. To drvo se, naravno, mora štititi i obnavljati, ali nama to nije teško - zaključuje Pokas i dodaje kako je kapacitet cijelog imanja oko 150 mjesta. Posjetitelja imaju odasvud: neki dolaze iz Samobora, drugi iz Zagreba. Stalni su im gosti i djeca iz vrtića i osnovne škole, a mnogi posjetitelji ih otkriju kada dođu na konjički turnir koji se održava na imanju.