Iako su uske, imaju sve! Arhitektonski odgovor na prostorna ograničenja

Sve veća napučenost gradova dovela je do kroničnog manjka slobodnog prostora za izgradnju stambenih objekata u urbanim sredinama, a dodamo li k tome i slabu platežnu moć s kojom su mnogi suočeni, rijetki se odlučuju za kupnju velikih, skupih parcela koje bi omogućile gradnju prostranih obiteljskih kuća. S druge strane, brojna manja zemljišta koja su jeftinija ili se nasljeđuju često imaju neke nedostatke, a jedan od njih je i uski, dugački oblik parcele.

Iako bi neki odmah odustali od kupnje takvog terena, ne uviđajući njegov potencijal, brojni svjetski primjeri dokazuju da se potreba za rješavanjem stambenog pitanja i na takvom, skučenom prostoru, pa čak i u gusto naseljenim gradovima, između dvaju postojećih stambenih rezidencija, može osmisliti kao kreativno, suvremeno i funkcionalno arhitektonsko rješenje. Mogli bismo reći da su takve uske, a dugačke kuće prava arhitektonska remek-djela, uzmemo li u obzir sva prostorna ograničenja s kojima se arhitekti susreću te iz takve otežane, iznimno izazovne situacije s većim brojem nedostataka izvlače maksimum. Stoga, ako mislite da se na parceli širokoj samo nekoliko metra ne može napraviti ništa, osim eventualno kućice za pse, prevarili ste se!

Iako su takvi primjeri u Hrvatskoj zasad još rijetki, malo po malo i domaći se investitori, u suradnji s arhitektima, sve više okreću takvoj vrsti gradnje. Najčešće je riječ o projektima koji su nastali iz nužnosti, jer su vlasnici imali malu parcelu koju su htjeli iskoristiti.

Međutim, pogledamo li kako se nekad gradilo, shvatit ćemo da ovakav koncept nije nikakva novost. Spomenut ćemo Nizozemsku, točnije prepoznatljive uske amsterdamske kuće koje su danas nacionalno blago, budući da su građene u doba kada se porez na zgrade izračunavao prema širini fasade.

Također, uzmemo li u obzir da je prosječna veličina obiteljske kuće od početka stambenog procvata u većini država rasla, dok se prosječna veličina obitelji smanjivala, ne čudi što kupci sve više traže manje, učinkovitije kuće, ponovno otkrivajući stari prototip stanovanja, a to je u uskim kućama. Taj je trend zasad vidljiv u Americi, ali i Japanu, Vijetnamu... gdje se realizira sve veći broj suvremenih uskih kuća. Za očekivati je da će isti trend kad-tad stići i na naše prostore.

Tako smo i mi pronašli dvije vrlo zanimljive, uske kuće. Jedna se nalazi u Kaštelima, a druga na Viru. Potaknuti hrabrošću njihovih vlasnika, koje su mnogi zasigurno kritizirali jer se kod nas, nažalost, često kritizira sve što je drugačije i neuobičajeno, novo i moderno, odlučili smo doznati nešto više o osmišljavanju, projektiranju, uređenju te svim prednostima i manama takvih kuća.

Suprotno mišljenjima, život u takvoj kući ne djeluje kao skučeni život u tunelu. Istina je da je većina elemenata nadohvat ruke i da ima manje prostora za kretanje i korištenje pojedinih zona, no pametnim oblikovanjem sve je moguće osmisliti i pozicionirati praktično, a pritom estetski prihvatljivo i privlačno.

Nazivaju se i mršavim kućama, a njihove su prednosti svakako veća učinkovitost korištenja zemljišta, manje građevinskog materijala, manji troškovi infrastrukture, niži računi za komunalne usluge i fleksibilan raspored.

No, krenimo redom. Izgled i oblikovanje takvih uskih, mršavih kuća imaju nekoliko obilježja i prostornih karakteristika. Prije svega, širina kuće ograničena je širinom parcele, ali se dubina parcele i visina mogu iskoristiti ne bi li se postigli kvadrati za sve uobičajene prostorije koje imaju i “normalne” obiteljske kuće, od dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice do spavaćih soba i kupaonice.

Prema iskustvu nagrađivanog arhitekta Erica Reinholdta, koji vodi arhitektonski studio 30X40 Design Workshop, smješten na Mount Desert Islandu, idealna ili možda minimalna širina uske kuće bila bi 1,80 metara, što je, kaže, dovoljno prostora za kretanje, ugradbene elemente i životni prostor. Pritom računa da je za kretanje dovoljno nešto manje od 30 centimetara, za ugradbene ormare i police oko 20 centimetara, a preostalih 1,40 metara za životni prostor. Čak i kada je širina kuće oko dva metra, zanimljivo je reći, korisnici mogu raširiti ruke i doslovno dotaknuti oba zida, što samo potvrđuje da takvom projektu treba pristupiti ozbiljno, pomno planirajući svaki centimetar.

Proučavajući arhitektonske koncepte i primjere diljem svijeta, od Japana i Vijetnama, Amerike pa do pokoje europske države, uočavamo da takve kuće najčešće na jednom od bočnih zidova nemaju prozore ako gledaju na susjedovu parcelu. Ponekad nema prozora i na drugom bočnom zidu, ako je kuća smještena između već postojećih građevina. No, to se kompenzira velikim otvorima na pročelju, začelju i krovu, koji su najčešće dovoljni da se njihovim otvaranjem brzo provjetri, a omogućavaju dnevnom svjetlu ulazak u punu dubinu prostora. Zato je, pak, potreban i manji broj interijerskih elemenata koji bi inače blokirali taj prodor sunčeva svjetla. Ipak, arhitekti ističu da pozicioniranje otvora ponajprije ovisi o orijentaciji kuće, a prozori se najčešće smještaju na najsvjetlijim stranama, često s panoramskim strukturama.

Uz bočne zidove, koji nose svu strukturnu težinu kuće, nema unutarnjih nosivih zidova, što znači da unutarnji prostor postaje fleksibilan, otvoren za razne mogućnosti postavljanja i pomicanja pregradnih zidova te zoniranja određenih zona. Neke kuće nemaju hodnike, ne samo zbog prodora prirodnog svjetla, nego kako bi se maksimalno iskoristio svaki centimetar, jednostavnim slijedom prostorija koje se nadovezuju jedna na drugu. To pridonosi osjećaju prostranosti i otvorenosti. A ako ima hodnika, on je najčešće uz bočni zid, a pristupa mu se samo s jedne strane, što ima smisla u uskim prostorima.

Najveća prednost ovakvih kuća je iskorištavanje vertikalnog prostora. Jer, kada ne možete graditi u širinu, uvijek postoji mogućnost gradnje u visinu. Podrumskom ili tavanskom etažom moguće je dodatno povećati kvadraturu, krov se može iskoristiti kao terasa ili se, pak, gornja etaža može pozicionirati iznad dvorišne terase. Nadalje, dnevna zona najčešće se pozicionira na nižim etažama, a intimniji, spavaći dio na višim. Pozicija stubišta u mnogočemu će odrediti prostor, a najpoželjnija bi bila u sredini tlocrta.

Ako su stepenice prozračne, to će također doprinijeti prostranosti i otvorenosti prostora, no često se prostor ispod njih koristi kao skladište i odlagalište, kojih uvijek nedostaje, što je jedan od ključnih izazova u ovakvim kućama.

Još jedna prednost malih kuća, ističu arhitekti, je ta da, kada se raspolaže s manje kvadrata, može se uložiti više novca u stvari koje su investitoru zbilja važne. Ako je to prirodno svjetlo, onda su to velike, kvalitetne staklene stijene koje omogućuju komunikaciju s vanjskim prostorom. Može to biti i neki određeni komad namještaja, no svakako treba obratiti pažnju na njegove dimenzije. Govoreći o namještaju, preporuka bi bila raditi većinu toga po mjeri kako bi se maksimalno iskoristio prostor, no to ovisi o željama investitora i njegovoj platežnoj moći.

A kakva su iskustva hrvatskih arhitekata? Vedran Pedišić iz tvrtke Sangrad općenito ističe da su motivi za uske kuće najčešće povezani s maksimalnom iskoristivosti parcele, odnosno, pojednostavljeno rečeno, kod uskih parcela projektiraju se uske kuće.

- Iznimka bi bila kada zbog koncepta, vezanog uz lokaciju, arhitekt želi usku, a tada vjerojatno i visoku kuću - kaže Pedišić i dodaje da, prema zakonu i prostornim planovima, uobičajene površine za gradnju nisu manje od 400 kvadrata, ali znaju biti i manje ako se radi o konsolidiranom području ili postojećim objektima za koje se izvode zamjenski radovi. Ipak, svaka je gradnja definirana prostornim planovima, koji se razlikuju s obzirom na mjesto gradnje, a odnose se na minimalnu površinu same građevine, udaljenost od ulica, susjednih kuća...

Nekih strogih pravila o projektiranju uskih kuća zapravo i nema, a Pedišić kaže da postoji više parametara koje treba uzeti u obzir, od specifičnosti same lokacije, orijentacije prema stranama svijeta i kvaliteti vizura, pa do smjernica dobivenih od investitora, odnosno budućeg korisnika. Ista je situacija i kad je riječ o vrsti krova - ovisi o urbanističkim uvjetima, mogućnostima korištenja krovne etaže i odluci projektanta u okviru njegova razmišljanja o mjestu.

- Racionalno projektiranje ovisi o puno stvari. Treba voditi računa o svim elementima da bi se stvorila skladna i racionalna cjelina, a onda redukcija dolazi do izražaja u odnosu na uobičajene tlocrte - ističe.

Za kraj, možda najveća prednost ovakvih kuća bila bi, slaže se i Pedišić, cjenovna pristupačnost u odnosu na “normalne” kuće već u samom startu zbog niže cijene zemljišta. Istodobno, gradnjom takve privlačne, funkcionalne kuće podiže se vrijednost samog zemljišta.

- Prednost je mala tlocrtna površina s kojom se reduciraju troškovi temeljenja, odnosno izgradnje. Pri pravilnoj organizaciji sanitarija i konstruktivnih elemenata mogu se postići i dodatne uštede. Vertikala - vidikovac ima i temu dugih vizura, odnosno preglednosti okruženja. Uvjetna mana vertikalno organiziranih stambenih kuća je hod gore - dolje u slučaju malih tlocrtnih površina pri povezivanju funkcionalnih cjelina - zaključuje Pedišić.

KUĆA SHAFT

Projekt: Atelier RZLBD

Lokacija: Toronto, Kanada

Ova kuća pomiče granice naših uobičajenih životnih prostora. Ima dvije i pol etaže, nalazi se u Torontu u Kanadi, a izgrađena je 2010. godine. Iako je vrlo uska - nalazi se između dvije postojeće zgrade na prostoru širine 1,85 metara, unutarnji su prostori iznenađujuće svijetli i prozračni. Kuća ukupno ima gotovo 190 kvadrata, a razine su pomaknute u presjeku, što je rezultiralo nadstrešnicom okrenutom na uličnu stranu. Jednostavnog je i suvremenog dizajna s čistim, ravnim linijama, što je u suprotnosti sa susjednim kućama.

STACKING GREEN

Projekt: arhitektonski ured Vo Trong Nghia

Lokacija: Ho Ši Min, Vijetnam

Duga je gotovo 20, široka samo četiri metra, a osmišljena je kao svojevrsni vertikalni vrt. Naime, između bočnih zidova postavljene su gigantske betonske žardinijere prepune zelenila na pročelju i začelju, a automatske cijevi za navodnjavanje olakšavaju održavanje biljaka. Krov je također zelen, prekriven vrtom koji pruža zaštitu od sunca te smanjuje buku i zagađenje s ulice. Površina kuće je 240 kvadrata, proteže se na četiri kata, a vrlo je malo pregradnih zidova kako bi bio neometan pogled na zelene fasade.

EEL’S NEST

Projekt: Anonymous Architects

Lokacija: Los Angeles, SAD

Naziv kuće Nest, ili u prijevodu gnijezdo, proizašao je kao referenca na neobično uske proporcije njene parcele, a nalazi se u Los Angelesu na sjeveru grada. Inspiraciju za ovaj projekt studio Anonymous Architects pronašao je u uskim kućicama karakterističnima za Japan. Kuća ima tri kata, a zanimljivo je da nema hodnika kako bi se uštedjelo na prostoru, ali postoje stepenice koje vode od ulaza do prvog i drugog kata. Donji, betonski dio konstrukcije ostatak je od prijašnje građevine, a arhitekti su ga ostavili jer im se odlično uklapao u viziju. Dominantan materijal u interijeru je drvo od kojega je većina namještaja, stolarija i gotovo svi podovi.

KUĆA K

Projekt: Hiroyuki Shinozaki Architects

Lokacija: Tokio, Japan

Ostatak ovog objekta je relativno “normalnih” proporcija, ali nas zanima zapadno krilo koje je visoko devet metara, a široko samo dva. Građevina je zapravo dvojni objekt koji može primiti dvije obitelji, a tri kata podijeljena su na dvije neravnomjerne cjeline. Uska strana kuće sadrži kuhinje, kupaonice, ormare i malu spavaću sobu, dok su na široj strani kuće veće spavaće sobe i veći dnevni boravci. Umjesto vrata, na zidovima su veći otvori između soba i hodnika koji spajaju prostorije i omogućuju međusobnu komunikaciju ukućana.

KUĆA KERET

Projekt: arhitekt Jakub Szczesny

Lokacija: Varšava, Poljska

Poljski arhitekt Jakub Szczesny tvrdi da je kuća Keret najuža kuća na svijetu sa svojih nevjerojatnih 122 centimetra širine. Stiješnjena je između dvije zgrade u centru Varšave, trokutastog je oblika i namijenjena je za život samo jedne osobe, uglavnom putujućih pisaca. Na najužem dijelu ima samo 72 centimetra, i sve je u njoj izrađeno po mjeri. U kratkom roku postala je jedna od turističkih atrakcija glavnoga grada Poljske, jer nije samo životni prostor već i svojevrsna umjetnička instalacija.

PIE HOUSE

Projekt: Greg Weissman, Advantage Properties

Lokacija: Deerfield, Illinois

Možda na prvi pogled podsjeća na tipičnu američku kuću u predgrađu, no ova je sve samo ne to. Da, nalazi se u predgrađu Chicaga, sagrađena je 2003. u Deerfieldu u američkoj saveznoj državi Illinois, a lokalno je poznata kao “Pie House” zbog sličnosti s kriškom pite. Smatra se pretečom male moderne kuće i u međuvremenu je postala lokalna turistička atrakcija. Kuća je zapravo nastala iz nužnosti, jer se trebalo najbolje iskoristiti mali, ali duguljasti komad zemlje, za što je zaslužan developer Greg Weissman iz tvrtke Advantage Properties. Površine je 104 kvadrata, sadrži dvije sobe, od kojih je jedna na katu, a druga u potpuno namještenom podrumu, te kupaonice, zasebnog WC-a i otvorenog prostora u prizemlju.

KUĆA U NADI

Projekt: Fujiwarramuro Architects

Lokacija: Nada, Japan

Arhitekti su mali prostor uspjeli iskoristiti na vrlo zanimljiv način. Kuća je sagrađena na parceli od gotovo 37 kvadrata, a ukupne je površine nešto manje od 64 kvadrata. Kuća ima tri kata, visoka je i uska, a s obzirom na to da nema bočne prozore osmišljeni su krovni prozori. Ipak, zahvaljujući većem broju otvora prodire dosta prirodnog svjetla, a niz praznina pridonose otvorenosti kuće. Donju razinu zauzima garaža, na prvom su katu kuhinja i blagovaonica, a na gornjoj etaži roditeljska i dječja soba.

KUĆA PROMENADE

Projekt: FORM/Kouichi Kimura Architects

Lokacija: Shiga, Japan

U ovoj kući dugoj 27 metara, a širokoj samo 2,7 metara prostorije su povezane dugačkim i uskim hodnicima. Iako se može činiti da su hodnici nepotrebno rasipanje prostora, u ovom slučaju zbog open space koncepcije svaka prostorija je povezana s hodnikom i on funkcionira kao njezin dio. U većini soba postoji ugradbeni betonski namještaj koji je rađen kada i grubi građevinski radovi, s ciljem smanjenja zakrčenja kupovnim komadima. Kuća je začuđujuće prostrana. Prizemlje se sastoji od kuhinje, blagovaonice i dnevne sobe, a kat je podijeljen na dva koridora. U većem se nalaze spavaonice i prostor za odlaganje, a u manjem kupaonice.