Projekt studija HW Studio koji predstavlja osobni i profesionalni iskorak autora Rogelija Valleja Boresa i njegovog tima izgrađen je u Moreliji, u meksičkoj saveznoj državi Michoacán. Riječ je o Kući arhitekata, dovršenoj 2025. godine, relativno maloj stambenoj građevini, površine 95 četvornih metara, realiziranoj s ograničenim proračunom od približno 82 000 američkih dolara.
Unatoč skromnim parametrima, projekt otvara niz pitanja o odnosu arhitekture, prostora i načina života, istodobno nastavljajući tematski kontinuitet rada studija.Kuća je koncipirana kao zatvoren volumen jednostavne geometrije, gotovo bez otvora prema vanjskom prostoru. Takav introvertirani pristup karakterističan je za ranije projekte HW Studija, u kojima se vanjski izraz svodi na minimum kako bi se naglasak prebacio na unutarnju organizaciju prostora.
U ovom slučaju, taj princip dodatno je naglašen, kuća prema ulici djeluje neutralno i nenametljivo, bez pokušaja vizualne komunikacije s okolinom. Središnji organizacijski element interijera čini unutarnji kameni vrt. On nije zamišljen kao dekorativni dodatak, već kao prostorni i konceptualni fokus oko kojeg se razvija ostatak kuće. Ovakvo rješenje upućuje na utjecaj japanske arhitekture i tradicije zen vrtova, gdje praznina i kompozicija prirodnih elemenata imaju važnu ulogu u oblikovanju prostora i percepcije. U kontekstu ove kuće, vrt definira odnose između pojedinih funkcionalnih zona i uvodi element kontemplacije u svakodnevno korištenje prostora.
Kako je Natalija u malu sobu u dubrovačkom stanu smjestila tri dječaka: Sve je stalo u 15 kvadrata
Prostorna organizacija podijeljena je na dvije glavne cjeline. Na jednoj strani smješteni su kuhinja i blagovaonica, oblikovani kao dvostruko visoki prostor koji omogućuje veću količinu prirodnog svjetla i vertikalnu dinamiku. Iznad tog prostora nalazi se volumen predviđen za odvod dima iz ognjišta, što ukazuje na kombinaciju suvremenih i tradicionalnih principa stanovanja. Na suprotnoj strani nalazi se dnevni boravak, definiran smirenijom atmosferom i prisutnošću većih kamenih elemenata unutar interijera.
Zanimljiv aspekt projekta jest izostanak natkrivenog prijelaza između ovih dviju cjelina. Kretanje između kuhinje i dnevnog boravka odvija se preko otvorenog prostora, što znači da su korisnici izloženi vremenskim uvjetima. Ova odluka odstupa od uobičajenih standarda stambenog projektiranja, ali se može interpretirati kao svjesna namjera da se korisnika zadrži u neposrednijem odnosu s okolišem.
Materijalnost i kontrola svjetla igraju važnu ulogu u oblikovanju atmosfere. Korištenje elemenata inspiriranih japanskim shoji pregradama omogućuje filtriranje dnevnog svjetla, stvarajući difuzno i ujednačeno osvjetljenje unutar prostora. Time se izbjegavaju jaki kontrasti i postiže smireniji vizualni doživljaj. Ujedno, takav pristup naglašava promjene svjetla tijekom dana kao važan dio prostornog iskustva.
Spavaća soba smještena je na gornjoj razini i oblikovana kao minimalan, intiman prostor. Jedan kružni otvor usmjerava pogled prema stablu u središtu vrta, čime se dodatno naglašava povezanost unutarnjih i vanjskih elemenata unutar zatvorenog sustava kuće. Općenito, broj otvora prema vanjskom prostoru sveden je na minimumm, samo nekoliko manjih prozora usmjerava vizure prema odabranim elementima okoliša, poput planine ili susjednog drveća.
Ulaz u kuću riješen je spuštanjem, što je djelomično uvjetovano konstruktivnim razlozima, ali ima i prostorni učinak postupnog odvajanja od vanjskog konteksta. Takav pristup ulasku dodatno naglašava prijelaz iz javnog u privatni prostor.
Projekt se može promatrati i u širem kontekstu rada HW Studija, koji se posljednjih godina sve više bavi temama introspekcije, tišine i redukcije u arhitekturi. Slični principi prisutni su u njihovim ranijim projektima, gdje se naglasak stavlja na unutarnje prostore, kontrolu svjetla i ograničavanje vizualnih podražaja. Kuća arhitekta u tom smislu predstavlja logičan nastavak tog istraživanja, ali i njegovu osobniju interpretaciju.
Utjecaj japanske arhitekture i filozofije vidljiv je u više aspekata projekta, od organizacije prostora oko “praznog” središta do pažnje posvećene svjetlu, materijalima i odnosu prema prirodi. Ipak, projekt ne preuzima te elemente doslovno, već ih prilagođava lokalnom kontekstu i vlastitom arhitektonskom jeziku.
U konačnici, Kuća arhitekta može se opisati kao primjer reducirane, introvertirane stambene arhitekture koja naglasak stavlja na unutarnje iskustvo prostora. Iako odstupa od konvencionalnih rješenja u nekim funkcionalnim aspektima, projekt dosljedno provodi vlastite koncepte i jasno komunicira arhitektonsku namjeru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....