HOTEL PRIČA Jedini obiteljski hotel u Hrvatskoj koji priča sa svojim gostima!

Novootvoreni obiteljski hotel Priča, smješten u Rakovu Potoku blizu Samobora, skriva mnoge tajne o lokalnim divovima i vilama. Otkrijte koje.

“To sam ja. Jedini hotel koji priča sa svojim gostima. Ne brinite, nisam uklet. Sve priče iz mojih odaja lijepe su i završe sretno”.

Tako se novootvoreni obiteljski hotel Priča blizu Samobora predstavlja svojim gostima. I on doista komunicira s njima, prepričavajući im mnoge tajne o lokalnim divovima i vilama.

Naime, hotel je smješten u Rakovu Potoku, malom mjestu bez većih prirodnih ili kulturnih znamenitosti, kojeg nematerijalna baština i irealan svijet priča i bajki čine prepoznatljivim. U mjestu nije postojao prostor gdje se takva baština prezentira. Sve do prije dvije godine, kada je otvoren bajkovit park za vjenčanja naziva Park želja, inspiriran samoborskim mitovima i legendama.

SLOBODNE RUKE

Njegove autorice su arhitektice Ivana Žalac i Margita Grubiša, iz arhitektonskog studija SKROZ, u suradnji s krajobraznom arhitekticom Natašom Fiolicom, koje su od investitora Željka Franje, inače vlasnika Franja obrta za ugostiteljstvo, koji uključuje Catering Franja, Slastice Franja, Vina Priča te Koprivila eko proizvode od koprive, dobile slobodne ruke pri osmišljavanju parka.

A sada je, tik uz njega, otvoren i hotel temeljen na bajkovitoj priči, s naglaskom na umjetničke i kreativne vrijednosti. Projekt i ovaj put potpisuje arhitektonski studio SKROZ, a investitor je arhitekticama Ivani Žalac i Jeleni Miljanović još jednom dao slobodne ruke. A one su se ponovno inspirirale “nevidljivčićima” i ostalim pričama koje su bake u ovom kraju prepričavale svojim unucima, pa je tako i Željkova baka prepričavala njemu.

- Neopipljivu usmenu predaju ovog mjesta materijalizirali smo prostornim elementima, uzimajući za svaku sobu jedan motiv, odnosno ambijent mitoloških sadržaja, dok ga arhitektura i dizajn čitavog hotela čine specifičnim, ne samo na ovim prostorima, nego uopće - pojašnjava arhitektica Ivana Žalac i dodaje da hotel skriva mnoge tajne i zanimljive priče koje otkriva samo posjetiteljima.

Priča počinje na galeriji. Posjetitelj se stepenicama penje na galeriju, a putem ga prati linija koja se postupno razigrava, penje se po zidovima i stropovima, ocrtavajući razne znakove, mitska i leteća bića. Na galeriji se poslužuje doručak, a tu se hotel prvi put obraća gostima kroz pismo i pjesme. Tu je mnoštvo detalja koji su na prvu ruku pomalo neobični, a povezuju magične svjetove soba s ostatkom hotela, poput poruka u bočicama koje su oznaka za namirnice na švedskom stolu.

TOTALDIZAJN

Hotel sadrži šest unikatno dizajniranih soba, a svaka od njih ima svoju priču, inspiriranu starim lokalnim mitskim pričama. Tako su i dobile prepoznatljive nazive: Drozdovo gnijezdo, Škrinjica tajni, Livada luči, Ognjište krijesa, Coprničin kotao te Vilina špilja.

Jednokrevetna soba naziva Drozdovo gnijezdo koristi elemente krletke - igraonica za ptice, pa je u obliku apstrahiranog kaveza dizajniran i krevet. Ljuljačke i predimenzionirano perje, pak, podsjetnik su da u ovoj sobi, zapravo, kad nema gostiju žive mladi drozdovi. Soba Škrinjica tajni je istovremeno potpuno ispunjen te potpuno prazan prostor, pojašnjavaju arhitektice. Ispunjen je jakim grafizmom crno-bijelih šahovskih polja, a prazan jer na prvi dojam nema niti jedan komad opreme pa gost sam, uz pomoć ključeva, otvara ormariće i na taj način formira prostor, koji je na kraju potpuno opremljena hotelska soba.

U sobi Livada luči nestaje granica dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih noćnih silueta, a soba Krijesi koristi teksture apstrahiranog ognjišta, a čak je i sam krevet izrađen od cjepanica. U Vilinoj sobi neočekivano su uneseni elementi eksterijera. Primjerice, na podu je umjetna trava, ormar nalikuje stablu, a na zidovima su ilustracije životinja. Mistična soba naziva Coprničin kotao koristi “ready made” elemente i specifična je po predimenzioniranim mačkama i sovama, paukovoj mreži, sastojcima za Coprničino kuhanje, metli...

- Hotelske sobe su apstraktna interpretacija svake pojedine teme, tako da su materijali koji su korišteni prilagođeni tematici. Pokušalo se teksturama, dizajnom i materijalima ostvariti različitu atmosferu u svakoj pojedinoj sobi. Primjerice, centralni hodnik preuzima ulogu naratora - oblikovanjem potencira dezorijentiranost i začuđenost gosta naizgled izvrćući gravitacijske uloge stropa, poda i zida te uvodi posjetitelja u različite svjetove, što se ostvaruje korištenjem obloga stropa i zida materijalom koji uobičajeno nalazimo na podnim plohama, ali i rotiranjem vrata u različitim planovima - pojašnjava arhitektica i dodaje kako su namještaj i rasvjeta većinom projektirani i izrađeni specifično za hotel, dok od izvođača radova ističe Krešu Dropulića koji je izradio većinu projektiranog namještaja.

OD VRTIĆA DO HOTELA

Za kraj nas je zanimao kako se hotel uklopio u postojeći koncept kompleksa u kojem je i dječji vrtić.
- Koncept je zapravo počeo gradnjom vrtića u sjevernom dvorištu kompleksa, a koji se gradio na lokaciji nekadašnje štale u dvorištu i preuzeo njenu arhetipsku geometriju, dijelom kako bi se zadržala memorija prostora, ali i kako bi se vrtić što senzibilnije uklopio u ruralno područje - prepričava.
Nakon vrtića uslijedilo je uređenje Parka želja, a ove se godine pristupilo rekonstrukciji kompletnog kompleksa koji obuhvaća restoran, cafe bar, hotel i obiteljsku kuću.

- Projekt se nadovezao na isti koncept koji smo imali pri gradnji vrtića. Na taj način dobili smo oblikovno i konceptualno ujednačenu cjelinu uz koju smo dodali i manju terasu/pergolu za caffe bar u istom oblikovnom izričaju - zaključuje. Inače, na projektu su surađivali i arhitektice Daniela Škarica i Margita Grubiša iz ureda SKROZ, dok studio dizajnerice Maše Vukmanović potpisuje vizualni identitet, signalizacije i ilustracije.

Foto: Berislava Picek/Hanza Media, Hotel priča