Elegantna kuća u Selcima na otoku Braču

Godina je 1971. Bračni par iz Zagreba odlučuje se na kupnju dotrajale kuće u Selcima, naselju smještenom na uzvisini, na jugoistočnom dijelu Brača, dva kilometra udaljenom od mora. Povod za kupnju dosta je zanimljiv. Naime, par je te godine ljetovao u skučenom apartmanu u Neumu, a prethodni gosti ostavili su u apartmanu stare novine Sarajevski svijet u kojima je bio zanimljiv članak o napuštenim trošnim kućama u Selcima. Članak ih je toliko zainteresirao da su istog trenutka spakirali stvari i s djecom se zaputili na Brač. Kada su došli, zaljubili su se u staru kuću s pogledom na Biokovo, istočni dio Hvara i vrhove krajnjeg juga Pelješca, koja je sagrađena u prvoj polovici 19. stoljeća. O vremenu gradnje najbolje svjedoči godina uklesana u kameni prag – 1815.

Nažalost, taj natpis o godini gradnje izgubljen je tijekom temeljite rekonstrukcije kuće koju je kći bračnog para zajedno sa svojim suprugom i djecom provela 2008. godine. – Cijeli interijer odredila je slučajnost što su roditelji kuću opremili s nekoliko komada namještaja u alt deutsch stilu – priča sadašnja vlasnica koja je u namjeri da se ne odstupa od postojećeg krenula u potragu za starim stvarima, koja se ubrzo pretvorila u strastveni hobi: ljubav prema starinama. – Svako putovanje u bilo koji dio svijeta kretao bi od provjere postoji li na željenoj destinaciji buvljak i kada se održava. Rezultat je zavidna kolekcija starina s buvljaka od Pekinga preko Irana, Istanbula i Europe pa sve do New Yorka. Kako domaće tržište namještaja oskudijeva replikama stilskog namještaja i kućnim asesoarom po pristupačnim cijenama, tako su se sva privatna i poslovna putovanja pretvorila u lov za komadićem svijeta i povijesti koje ćemo ponijeti doma i uklopiti ga u naš mali raj u Selcima – kažu vlasnici i dodaju kako stari namještaj nije trpio suvremeni kućni tekstil, pa se potraga proširila na zavjese, prekrivače i mebl štof.

– Na taj način vidite dijelove grada u koje uobičajenim turističkim rutama nikada ne biste zašli. Primjerice, dućan na Manhattanu koji je prebogat povoljnom tekstilnom metražom, smješten je u East Villageu i izgleda kao da od Drugoga svjetskog rata u njega nije uložen ni cent. Pretraživati taj hram mebl štofova je gušt koji će razumjeti samo oni koji pate od iste ljubavi – kažu. Ašto se tiče adaptacije kuće, vlasnici su isprva htjeli obnoviti samo najnužnije, ali u kakvu su se zahtjevnu avanturu upustili, uvidjeli su ubrzo kad su se dva stoljeća stare nosive grede pri vađenju iz zida sasule u prah. Adaptacija je naglo prerasla u veliki zahvat koji je uključivao i izmjenu krovišta te dizanje originalnog kamenog poda ili saliža, izoliranje te njegovo ponovno postavljanje. Fuge na kompletnoj kući su otučene i nanovo ispunjene.

Obnovljeni su i kameni oluci te je zamijenjeno kamenje s oštećenjima od gelera iz Drugoga svjetskog rata, razdoblja u kojem je selo teško stradalo. Golemi su zahvati izvedeni i u vrtu koji je zbog velike kosine valjalo učvrstiti novim potpornim zidom. Cijela adaptacija kuće trajala je nekoliko mjeseci, a kompletne radove izveli su domaći majstori. – Kuća se sastoji od prizemlja i dva kata. U prizemlju su veliki boravak, blagovaonica i kuhinja. Prostor vrvi zanimljivim detaljima, od kojih svaki ima svoju priču i povijest. Tako su stolne svjetiljke kupljene na najvećem buvljaku na svijetu, koji se jednom godišnje održava u Lilleu, predivnom gradu na sjeveru Francuske. Riječ je o sajmu zbog kojega taj grad u dva dana posjeti dva milijuna posjetitelja, a potraga za smještajem u dane oko sajma pretvara se u gotovo nemoguću misiju. Druge su svjetiljke kupljene na Hreliću, Britancu i po Zagorju.

Svilena sjenila za svjetiljke rad su jednog zagrebačkog majstora, a osim njega, posla su imali i zagrebački tapetari i restauratori. Francuske svijećnjake iz 19. stoljeća u svjetiljke su pretvorili također domaći majstori – ističu vlasnici. Svoje mjesto u ovom dijelu kuće našli su i kineska vaza iz Šangaja te brojni tepisi od kojih svaki ima svoju priču, a nijedan nije nov ni čitav. Dio je nabavljen od iranskog trgovca iz Londona, a drugi dio stigao je iz samog Irana u kojem je živjela obitelj današnjeg vlasnika. – Sedamdesetih godina prošlog stoljeća moja je majka obilazila nomadska sela i stvarala obiteljsku kolekciju perzijskih tepiha – smije se vlasnik. U dnevnom boravku se najviše ističe slika sv. Ivana Krstitelja koju su stručnjaci po načinu pripreme platna za slikanje smjestili u 18. stoljeće. U Zagreb je došla iz Njemačke teško oštećena.

Portret mlade žene, koji također zauzima važno mjesto u boravku, teško oštećen i praktički odbačen kupljen je na cesti negdje u Francuskoj. – Jako volimo slike i imamo ih puno. No, danas više ne dajemo restaurirati slike. Ako slika nema oštećenja najvišeg stupnja, poput toga da je razrezana, ostavljamo je u stanju u kojem smo je zatekli jer volimo tu ljepotu nesavršenog. U Japanu takav stil u uređivanju interijera zovu Wabi-sabi ili savršenost nesavršenosti – objašnjavaju. Jedan od ključnih elemenata u prizemlju su velika dvokrilna vrata koja odvajaju boravak od kuhinje. Vrata su od kristalnog fasetiranog stakla. Osim toga, boravak vrvi iznimnim predmetima koje je sve teško nabrojati i izdvojiti jer je svaki zanimljiv na svoj način. Tu je kamena posuda za čuvanje ulja koja je napukla i ne može služiti svrsi, pa je pretvorena u klupski stolić.

Dvije stare drvene škrinje pronađene su prije 40 godina na glomaznom otpadu u Zagrebu i nedavno obnovljene. Od knjiga, tu su, rukom pisani kuharica i leksikon, preteča Facebooka, iz 1905. Pisani su dvojezično, na njemačkom i hrvatskom. Najstarija knjiga biblioteke u kući je tiskana 1818., a bavi se njegom i uzgojem konja. Na etažama su sobe i kupaonice, a prvim katom dominira velika soba s terasom. – Ormar u ovoj sobi dar je našeg dobrog prijatelja, a krasio je sobu njegove bake. S druge strane, kako godišnji teško može proći bez poslovne korespondencije, radni stol je nezaobilazan komad namještaja ove sobe – naglašavaju vlasnici. Sobu za goste obilježavaju motivi Orijenta i Dalekog istoka. Nomad s devom kupljen je na Hreliću za 15 kuna, slika starog Turčina koji čita kupljena je u staretinarnici na azijskoj strani Istanbula, a crtež u istoj sobi s kineskim motivom s bečkog je buvljaka.

– Najdraži dio kuće je kutak s fotografijama predaka: od Sarajeva, preko Zagreba i Beča do Amerike. Kutak upotpunjuje naslijeđena drvena etažerka s kolekcijom porculanskih figurica kupovanih od Rovinja do Bruxellesa. Kuća je zapravo mini muzej ili kompilacija obiteljske povijesti i uspomena s putovanja – pričaju vlasnici. Drugi kat kuće u potpunosti je namijenjen djeci, a njime vladaju stare igračke. – Plutajućeg debeljuškastog ruskog lutka Grišu spašavali su zajedno s tek rođenom vlasnicom od utapanja tijekom velike zagrebačke poplave 1964. godine. Novije igračke naših kćeri, današnjih studentica, spremljene su u škrinju i dok čekaju nove generacije, usrećuju mlađu djecu prijatelja, koja si slobodno kad su tu odaberu poklon koji ponesu kući – kažu vlasnici i dodaju kako je za njih uređenje ove kuće velika strast koja je još daleko od finalnog. – Uživamo u procesu vječne potrage. I to jako – zaključuju.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!