Dvije priče jedne kuće nadomak Pule

Znate li kako je to biti u gradu, a opet odvojen od njega? Biti u blizini svih sadržaja koji vam u svakodnevici mogu zatrebati, a opet biti dovoljno daleko da, ako to poželite, jednostavno možete odlučiti cijeli dan provesti odmarajući se bez da se bojite hoće li vas iz popodnevna sna probuditi trubljenje automobila ili glasna glazba iz nekog kafića? Marijan Bračulj, mladi poslovni čovjek iz Zagreba, jako dobro zna koje su prednosti posjedovanja objekta na takvoj, bez problema možemo reći, savršenoj lokaciji.

Njegova kuća imena Villa Martinuzzi nalazi se u Ulici Giuseppine Martinuzzi i izolirana je na jednom brdašcu unutar šume, samo 1,5 kilometara od središta Pule. – Povijest ove kuće je fascinantna.

Sagrađena je oko 1890. godine, a kuću i pomoćni objekt koji joj pripada napravila je obitelj Žmak koja ju je koristila kao kuću za stanovanje. Ovdje su čak dovodili i ovce s Ćićarije, planine kod Buzeta i Učke. Kasnije je kuću kupio gospodin Zidarić, oficir, koji je služio u mornarici Kraljevine Jugoslavije. Nakon što je Istra pripala Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji, vratio se ovdje u mirovinu i odlučio kupiti kuću, oduševljen njome.

Ja sam je, pak, kupio od njegovih nasljednika – priča nam Marijan Bračulj i dodaje da je od trenutka kupnje do danas mnogo uloženo u ovaj objekt. Što volje, što živaca, što ljubavi. Prije svega u nadogradnju kuće, za koju je projekt napravila arhitektica Nataša Jozipović iz tvrtke Tobis inženjering. – To je upravo ono što sam želio, spoj starog i novog, a Natašu poznajem od prije i znao sam da će znati uobličiti ono što sam zamislio i da ću na kraju biti zadovoljan.

U svakom slučaju, po svaku cijenu sam htio izbjeći ono što je u Istri u zadnje vrijeme jako popularno, a to su nove kuće koje bi trebale izgledati kao stare. Od Nataše sam tražio jasnu distinkciju između starog i novog, a opet da izgleda kao cjelina – objašnjava vlasnik, a arhitektica Nataša Jozipović se nadovezuje: – Najjednostavnije rečeno, ono što je klijent htio jest nadograditi kat na postojećoj staroj kamenoj kući i to tako da zajedno s postojećim prizemljem dobije funkciju vile za odmor.

Postojeće prizemlje se sastojalo od niza prostorija kojima je trebalo dati namjenu i već izvedenih betonskih dvokrakih stepenica za kat s istočne strane. Zidovi prizemlja su masivni kameni, debljine 45 cm. Ulaz u prizemlje je bio smješten zapadno kod terase s lukovima, a na stropu su bile dobro očuvane drvene grede. Ideja nadogradnje se sastojala u formiranju volumena kata koji “obujmljuje” prizemlje, s pročeljnom oblogom koja je “iscurila” na nekim dijelovima preko postojeće kamene baze, a na ostalim dijelovima se “odmiče” od postojeće baze preko ostakljenih dijelova pročelja, balkonskih vrata i podnih prozora.

Eksterijer je poseban po bazenu u kojem je kupanje moguće do prosinca i prostranoj vanjskoj kuhinji s roštiljem

Svemu tome je poslužila ventilirana fasadna obloga kojom je pokriven i krov, kao kontrast prirodnom kamenu. Fasadne ploče su različitih formata, slagane u nepravilnim rasterima – opisuje arhitektica i napominje da je postojeći ulaz u kuću tražio premještanje na način da bude orijentiran na glavni ulaz na parcelu, sa sjeverne strane. Zbog toga je unutar kuće postavljena komunikacijska os u smjeru sjever-jug koja je podijelila kuću na zapadni i istočni dio. U istočnom dijelu su manja soba i zahod, postojeće stubište te kuhinja, a u južnom spavaća soba s kupaonicom te blagovaonica s dnevnim boravkom. Također, iskorištene su postojeće niše u zidu za formiranje novih prolaza i vrata.

Ta komunikacijska kičma izlazi na južno pročelje i povezuje ulazni i dvorišni dio parcele u kojem je smještena postojeća ljetna kuhinja i novi vanjski roštilj, kako kaže arhitektica, svjesno predimenzionirane geometrije. Preko postojeće natkrivene terase pristupa se novom bazenu u vrtu sa zapadne strane. Kuća tako postaje čvorište komunikacija na parceli. – Na katu se ponavlja priča s komunikacijskom kičmom sjever-jug u obliku hodnika- mosta-galerije, te se preslikava i na ostakljeni dio kosog krova. Pod hodnika je djelomično ostakljen prema hodniku u prizemlju, dok se na krajnjem južnom dijelu otvara u obliku galerije iznad boravka u prizemlju.

Zbog toga je uklonjen dio stropa prizemlja, ali sa sačuvanim drvenim gredama koje lebde u prostoru – ističe arhitektica Jozipović. Kuća je organizirana tako da su na katu smještene dvije kupaonice i tri spavaće sobe, jedna na istočnoj strani te dvije na zapadnoj, koje su dobile izlaz na novoformiranu terasu iznad postojeće u prizemlju. – Terasa je natkrivena samo “mršavom” pergolom koja ne sjeda na postojeće lukove prizemlja već ih samo tangira s vanjske strane. Prirodno rješenje unutrašnjih i vanjskih ograda u ovom slučaju je bilo u staklu – otkriva arhitektica.

Za razliku od eksterijera, u interijeru nije bilo potrebe za ozbiljnim intervencijama. Unutrašnjost kuće je minimalistička, pomalo industrijska, ravnih linija, s prevladavajućom bijelom i sivom bojom. Industrijski pod koji sam dugo silno želio pokazao se odličnim rješenjem. U cijeloj kući prevladava bijela u kontrastu s nekim crnim detaljima. U starom, kamenom prizemlju dominira kamen. Veliki prozori i stakla na katu pomalo vuku na skandinavski dizajn koji mi se jako sviđa.

Inače, dizajn unutarnjeg uređenja rađen je u dogovoru s istarskim dizajnerom Borisom Ružićem – kaže vlasnik Marijan Bračulj koji je namještaj nabavljao posvuda. Dosta toga je kupio u Ikei, nešto je posebno naručivao po mjeri od mlade dizajnerice iz Zadra Marine Razi, a kuhinja i kupaonica su izrađene po mjeri. – Kuću sam uređivao na način kako ja zamišljam idealan dom. Najviše mi se sviđa to što je kuća istovremeno topla i moderna.

Moja glavna želja tijekom svakog koraka projekta bila je da svatko tko uđe u prostor u kamenim zidovima osjeti povijest objekta, ali da moderno unutarnje uređenje daje pečat sadašnjosti – priča Marijan koji je posebno ponosan što je na kraju sve postalo cjelina, i staro i novo, i kamen i staklo, i crni podovi i kameni zidovi. – Poseban ugođaj daju i palme koje su bile ispred stare kamene kuće kad smo je kupili. One daju poseban šarm ljeti kada se sjedi ispred kuće ili kod roštilja. Bazen je također dobio svrhu jer je voda u njemu mnogo toplija nego vanjska temperatura pa je moguće kupati se sve do prosinca. No, ipak, najveća posebnost ove kuće je vinograd, gotovo u središtu Pule – kaže Marijan.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!