Drvena kućica u čarobnoj goranskoj šumi

Svi koji su se namjerno ili nenamjerno našli u Begovom Razdolju u Gorskom kotaru, jedinom naseljenom mjestu u Hrvatskoj iznad tisuću metara (1078 m), sigurno su primijetili ljupku kućicu imena Margerita koja se iznajmljuje, a vlasnica Vesna Malner kaže nam kako gosti koji su boravili u njoj imaju samo riječi hvale na cjelokupni doživljaj boravka ovdje. – Živim u Rijeci i radim kao agent za posredovanje u prometu nekretnina iako sam po struci inženjer pomorskog prometa i građevinski tehničar.

Zaljubljenik sam u prirodu, arhitekturu, a posebno interijere, tako da sam kroz samostalnu adaptaciju ove kuće stare 140 godina imala priliku svojim rukama dotaknuti i osjetiti sve ono što volim i živim. Riječ je o tipičnoj goranskoj kući gdje je konoba djelomično ukopana i napravljena od kamena, a sva ostala konstrukcija je potpuno drvena, odnosno od, kako to Gorani zovu, ‘planki’, dasaka širokih 20-ak centimetara. Kuća se sastoji od ulaznog prostora, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice, kupaonice, spremišta te dvije spavaće sobe.

Seljački pod star je koliko i kuća sa svim svojim utorima nastalih od stoljetnog ribanja četkom

Kako sam željela zadržati izvornost i autentičnost arhitekture, odlučila sam da ću unutra ostaviti vidljive stare ‘planke’ i da ću što više sačuvati ‘miris prošlosti’. Za sve to najprije je bilo potrebno ‘oguliti’ kuću do njezine drvene konstrukcije i ukloniti sve unutarnje pregrade. Praktički sam krenula od nule raditi i uređivati – priča vlasnica Vesna te dodaje kako se u sadašnjem dnevnom boravku nekada dimilo meso pa su tamo daske poprimile lijepu smeđu crnu boju sa sfumaturama, a ostale prostorije su bajcane s ciljem da se dobije ista boju kao što je ova nastala prirodnim putem.

– Tu sam izmiješala puno boja i nijansi, brisala spužvom, grebla raznoraznim spužvama, izmišljala svašta, sve dok nisam dobila što sam željela. Nakon bojanja bilo je potrebno isfugirati sve te daske i ispuniti otvore koji su negdje bili veliki i do 2 centimetra. Danima sam radila, miješajući ljepilo, pilotinu i pigment za boju, te sam polako sa svojim malim čudnim alatom to uguravala i uguravala.

Puno strpljenja je bilo potrebno, ali s takvim nadahnućem sam to izvela da mi je cijeli proces prošao kao u sekundi. Osjećala sam se kao umjetnik kad stvara iz nekog izvora i to je bio zaista prekrasan osjećaj. Zatim je slični postupak s bojanjem i imitacijom ‘starog od starijeg’ bilo potrebno ponoviti s cijelom oblogom stropa, dasku po dasku, bojaj, briši, premazuj… – smije se Vesna i napominje kako je veliki izazov bio i obnova poda.

– Pod je bio tipičan ‘seljački’, star koliko i kuća sa svim svojim crvićima i utorima nastalih od stoljetnog ribanja četkom vrijednih goranskih žena. Njega sam blago pobrusila te premazala bezbojnim mat lakom da ga zaštitim – otkriva. Boje koje prevladavaju u ovoj kući su su sve nijanse drva, a samu živost prostora vlasnica je podigla crvenim detaljima tepiha i posteljine. Gotovo sav namještaj napravio je lokalni stolar.

– Taj stolar, inače moj voljeni susjed, koji nažalost više nije s nama, imao je žicu točnu onakvu kako se meni dopalo, gađao mi je misli i super sve napravio. Ja sam još sve to opet kistom farbala i ‘postarivala’. Ostatak namještaja neke su stare stvari iz mojeg doma te brdo detalja i umjetničkih djela mojih dragih prijatelja – priča Vesna, koja priznaje kako je najponosnija što je prilikom uređenja ove kuće uspjela kroz svaki centimetar izraziti sebe i svoju ljubav te vjeruje da se ta energija osjeća kroz cijeli ovaj prostor.

– Kuću sam naknadno registrirala kao kuću za odmor i eto već tri godine imam ljude iz svih krajeva svijeta i rijetko tko me nije pohvalio za interijer, svima se sviđa, valjda zato jer je prirodno i toplo, ima dušu… -zaključuje Vesna. Više o ovoj kući možete doznati na adresi malner.com.hr.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!