Dom poznate riječke dizajnerice Svjetlane Despot

Svjetlanu Despot teško je pratiti. Stalno u nekom điru, trči od gradilišta do gradilišta, osmišljava, realizira i privodi kraju razne projekte gotovo nevjerojatnom brzinom, štanca i izbacuje na tržište kolekciju za kolekcijom namještaja i kućanskih sitnica, koje sve do jedne redovito postižu nevjerojatan uspjeh, a uz sve to svakodnevno uspješno patrolira i nadgleda svaku akciju koja se događa u showroomu njezina brenda Data Decor.

U Rijeci, gdje je rođena i gdje živi, Svjetlana je prava dizajnerska zvijezda. Svi znaju za nju, iako ona skromno kaže da je samo obična radnica koja je imala sreću da u životu radi ono što voli. Mi, pak, moramo primijetiti da ono što piše u njezinu CV-ju nikako ne može biti samo puka sreća.

Projektiranje, realizacija i vođenje projekata interijera za Paradiso Rab, Ecos poslovnu zgradu Zagreb, Ecos u Tower centru Rijeka, Ecos u Avenue Mallu Zagreb, hotel Beli Kamik Njivice, hotel Jadran Njivice, Navisconsulting Rijeka, Babić namještaj Rijeka, Hotele Novi spa & resort, osmišljavanje od A do Ž mnogih privatnih stanova i kuća u Hrvatskoj i inozemstvu, ali i strukovna te javna, blago rečeno, euforija koju izazivaju pojedini komadi namještaja s njezinim potpisom mogu se opisati svakakvim riječima, ali ne i onom – skromno.

Dnevnim boravkom dominiraju Svjetlanin ručno rađen patchwork tabure i njemačka sjedeća garnitura iz 1967.

Od ljudi koji se imalo razumiju u estetiku prostora redovito ćete čuti gomilu superlativa kada se spomene njezina fantastična serija polica Fractals koja je nastala nizanjem (dimenzioniranih) modularnih elemenata koji svojom proporcijom slijede nastavak tektonike zidova i podove. Jednako toliko pozitivnih komentara izazvat će i spominjanje originalne stolice Hula hula, odjevene u pletivo od “najlonki” koje bi tvornica inače odbacila zbog slabe kvalitete.

Da, Svjetlana Despot je dizajnerica s čvrstim profesionalnim temeljem i jedan od primjera zbog kojega se ponosimo domaćim dizajnom. No, 49-godišnja dizajnerica uz sve to je i jedna vrlo jednostavna osoba, uvijek namiješena i spremna za komunikaciju i druženje. Voli obilaziti kulturna događanja, ići u kino i kazalište, putovati, čitati knjige i izlaziti po kultnim riječkim okupljalištima. Drugim riječima, voli uživati u životu punim plućima.

Znajući sve to, dugo nas je mučilo jedno pitanje: u kakvom prostoru živi osoba koja toliko radi, a rijetke trenutke slobodnog vremena iskorištava do maksimuma? Stigne li ona uopće igdje živjeti? Ali baš doslovno živjeti… imati dom? Odgovor smo mogli potražiti samo na jedan način. Kofer u ruke i pravac Rijeka. Bili smo odlučni iz prve ruke provjeriti kako izgleda dom jedne od naših najpoznatijih dizajnerica, iako je cijeli taj zadatak bila riskantna avantura. Naime, Svjetlana je baš taj dan kada smo došli u Rijeku bila, gle čuda, jako zauzeta.

Kuhinja je školski primjer onoga u što dizajnerica vjeruje – a to je da bijela boja mora biti baza svakog interijera

Nemam ni minutu vremena jer preuređujem showroom. Mislila sam srušiti samo jedan zid, a na kraju sam napravila potpunu adaptaciju. Moram požuriti da showroom ne bude dugo zatvoren. Ali, ne brinite se. Dat ću vam ključeve od svog stana pa vi fotografirajte, a ja ću se požuriti doma da se barem navečer malo družimo. U hladnjaku imate pršut, sir, masline i sok od brusnice, a na donjoj polici lijevo su tanjuri i šalice. Ako bilo što još trebate, samo uzmite ili me zovite ako ne znate gdje što stoji – u jednom dahu rekla nam je dizajnerica. I, eto, to vam je njezin karakter.

Na licu mjesta pronalazi rješenje, dobronamjerna je i povjerljiva. Za nju nema prepreka, nepremostivih situacija i problema. Pa, tko bi još u ovom današnjem ludom svijetu pustio nekoga u stan dok nije kod kuće? I još k tome novinare koji će taj isti stan fotografirati bez nadzora i tako spriječiti mogućnost izgovaranja onih uobičajenih rečenica “joj, sve slikajte, samo ovo ne” ili “dajte da vidim fotografije prije nego što ih objavite”. Nevjerojatno.

– Joj, pa zašto vam ne bih dala ključeve? Što drugo možemo? Ja imam svoj zadatak koji danas moram ispuniti, vi imate svoj i čemu sad komplicirati? Što prije riješimo poslovne obaveze, prije ćemo se družiti – s osmjehom je ustvrdila Svjetlana, ušla u auto i odjurila brzinom reli vozača. I da, prije nego što vas uvedemo u intimni svijet Svjetlane Despot, odmah ćemo vam otkriti odgovor na pitanje iz gornjih redaka – stan ne da je ispunio sva naša očekivanja, nego smo se toliko oduševili njime da satima nismo izlazili. Dom u pravom smislu te riječi. Vrlo topao, moderan, a opet nepretenciozan. Baš onakav kakva je i njegova vlasnica. To su divni trenuci ovog posla.

Svjetlanin omiljeni kutak u stanu je balkon sa savršenim pogledom na Opatiju i riječki zaljev. To je uistinu idealno mjesto za ispijanje prve jutarnje kave

Kada ne znaš što možeš očekivati, nadaš se da je dobro, a zatim ne samo da se ne razočaraš, nego dobiješ i više nego što si mogao i zamisliti. Pa, krenimo redimo. Svjetlana živi na 11. katu jednog tipičnog riječkog nebodera. Stan je trosoban, izvrsno arhitektonski projektiran i organiziran, a s manjim intervencijama dizajnerice odlično pretvoren u genijalan prostor za život.

Sastoji se od prostranog hodnika (što nam je odmah bilo sjajno jer u posljednje vrijeme viđamo samo stanove koji nemaju hodnik ili ako ga imaju, onda je toliki da ga se može iskoristiti samo za postavljanje ugradbenog ormara), kuhinje i blagovaonice koje su zapravo jedna zajednička prostorija, dnevnog boravka i radnog kutka koji su druga zajednička prostorija, dvije spavaće sobe, kupaonice, malog WC-a i dva balkona. Riječ je o klasičnom građanskom stanu koji ni po čemu ne ostavlja dojam da je nešto nedostižno, nešto što je samo za gledanje, a ne za ozbiljno razmatranje.

Normalno, jasno se vidi da u njemu živi osoba koja zna puno o uređenju interijera, ima ukusa i ništa nije slučajno stavila baš na to mjesto, ali, s druge strane, ovdje ništa nije ziheraški ili štreberski postrojeno jer “tako je, eto, sada moderno”. Ono što nam je najbolje jest to što se u ovom stanu vidi da netko doista u njemu živi. Nakon poplave hladnih interijera u kojima je po “PS-”u sve bezbojno, a namještaja i detalja za dom ima toliko malo da to ponekad djeluje i tužno, ući u ovakav stan bilo je pravo osvježenje.

Uredila sam ga ovako još 2004. godine. Volim reći da je on moderan, ali nije pomodan. Drži vodu jer nije napravljen za taj trenutak, taj mjesec ili godinu, već da traje, egzistira. To vam je isto kao i s modom. Ako ste sigurni u svoj stil, kupit ćete haljinu koja će vam biti dobra i nakon nekoliko godina, a ne ono što se trenutačno nosi i za nekoliko će mjeseci već biti totalno out – kaže Svjetlana i dodaje kako je u osnovi njezin stan bijel i začinjen gomilom zanimljivih i koloritnih detalja.

– Svako malo nešto dodam, promijenim, stavim na drugo mjesto – objašnjava dizajnerica, napominjući da svoj stan doživljava kao igraonicu u kojoj može dati mašti na volju, biti kreativna i eksperimentirati. Gotovo sav namještaj izrađen je po njezinim nacrtima, osim jednog stolića i stolca u dnevnom boravku koji nose potpis Ellen Grey. Ključno mjesto u ovom dijelu stana zauzimaju predivan patchwork tabure napravljen od kvadratića drugačijih dekora koji se na strukturu lijepe kao čičak, filadendron koji za Svjetlanu ima posebno značenje jer je star gotovo kao i ona, a to joj je i omiljeno mjesto za odmor nakon napornoga radnog dana, te inoks stolac od Moltenija koji je domišljata dizajnerica obukla u crveni filc tako da sada radni kutak u kojem se nalazi čini jako upečatljivim i atraktivnim.

Ipak, element koji dnevni boravak čini “tako jako dobrim” već je spomenuta polica Fractals za čiji je dizajn Svjetlana više puta nagrađena. – Izrađena je od lakiranih MDF ploča debljine četiri centimetra, a spaja se vrlo jednostavno drvenim moždanicima. I po njoj se možda najbolje vidi što mislim o pojmu stanovanja. Dakle, ja ovako gledam na stvari. Ovo je moj stan, u njemu živim i boravim i ne želim biti njegov rob.

Sigurno ste primijetili da se na polici nalaze i stvari koje nisu uopće u mom stilu. Ali to me uopće ne dira. Imam puno stvari koje sam naslijedila od bake, poput Rosentuhalova seta i bokala, a mama mi je darovala kristalnu zdjelu Rogaška. Što da radim s tim stvarima? Da ih bacim? Ma, nema šanse. Za sve ima mjesta. Pogotovo kada se radi o stvarima za koje sam sentimentalno vezana.

Ako sada netko od mojih prijatelja ode u Egipat i donese mi figuricu piramide, što ću, sakriti je u ladicu jer se stilski ne uklapa u ostatak stana? To mi je užasno glupo. Odbijam robovati nekom prostoru na taj način – odlučna je Svjetlana. Objašnjava da je polica tako napravljena da u nju možeš trpati što god hoćeš, a ona na kraju “pojede” sav nered i nikada ne izgleda kaotično. Spas za sve koji nisu baš vični u slaganju knjiga i vraćanju stvari na mjesto. Naša ocjena za ovaj proizvod? Izvrstan, 5.

Kada govorimo o intervencijama koje je dizajnerica napravila u ovom stanu, svakako moramo spomenuti jednu od najvećih – spajanje dviju spavaćih soba u jednu. Naime, originalni tlocrt stana sastojao se od tri sobe, no Svjetlana nije vidjela potrebu za tim, pa je srušila zid između dvije sobe i napravila jednu golemu koja je danas njezino najdraže utočište.

Naravno, većinu predmeta i ovdje potpisuje sama vlasnica, a najviše pažnje privukli su neobičan platneni luster, posteljina i stolica floralnih motiva, simpatični držači nakita na vratima i – knjige. – Ha, ha… Kakvo je to vrijeme došlo kada se čudimo knjigama u stanu. Znam na što mislite, danas ljudi uopće u svom domu nemaju mjesto za knjige. Ne mogu to shvatiti. Kod mene su knjige posvuda. Na polici, ormariću… Čitam ih i po tri istodobno. To mi je terapija, obogaćuju me duhovno i izgrađuju kao osobu. Svatko od nas ima zadatak da dok god živi, uvijek iznova pronalazi sebe. U tom procesu knjige jako puno pomažu – priča Svjetlana čiji stan svakim svojim centimetrom govori o njezinoj ljubavi prema umjetnosti. Osim knjiga, on vrvi slikama koje su ga na neki način i definirale.

Zato imam bijeli tepih i bijele zavjese jer su mi slike zavezale ruke i odredile daljnje uređenje, a ne volim kada mi se dogodi… Uh, što ne volim kada mi se uskrati sloboda budućih odluka, kada moram igrati po postojećim pravilima. Ali, to je, nažalost, ovdje bio slučaj. Kako ne bi stan bio prekičast i neudoban za život, morala sam odlučiti: slike ili dezeni. Odabrala sam prvo. Zato je sve monokromno, da se slike ne bi izgubile u prostoru – kaže dizajnerica i dodaje kako čak i ako je jako ljuta i neraspoložena, čim pogleda svog Stipanova, Stojnića, Randića ili Kučinskog, odmah se oraspoloži.

A oraspoloži se i kada s prvim zraka sunca izađe na svoj balkon, sjedne u ležaljku, a pogled joj padne na najljepšu moguću vizuru Riječkog zaljeva, predivno plavo more, brodove i obrise Opatije u daljini. – Obožavam svoj balkon. Na podu je teak pa mi je balkon uvijek suh. I ljeti i zimi, što je ogroman plus. Volim ovdje piti kavu, sjediti, čitati knjigu ili jednostavno gledati u more. To me smiruje, čini sretnom i uvijek iznova podsjeti koliko je život zaista lijep i kako se prava ljepota i sreća kriju u malim, često najjednostavnijim stvarima – kaže Svjetlana.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!