Dom Maria Furčića i Vanje Žanko

On se zove Mario Furčić i arhitekt je koji ima vlastiti studio Tim Bolje. Ona se zove Vanja Žanko i kustosica je u Laubi, kući za ljude i umjetnost.

Privatno su Mario i Vanja sasvim normalan, mlad i jako zaljubljen par koji se nedavno uselio u svoj prvi stan. – Jako smo se veselili novoj stranici našeg života. Dugo smo zajedno, pa je zajednički život sasvim logičan korak – govore nam odmah na ulazu simpatični vlasnici 50 četvornih metara velikog stana koji se nalazi u tipičnoj zgradi jednog novozagrebačkog naselja.

Stan je Mario naslijedio od bake Vojke i djeda Jakova, a on i njegova Vanja odmah su ga nakon useljenja skrojili prema svom stilu, željama i potrebama. Drugim riječima, prema životnim potrebama mladog, aktivnog para koji u njemu živi, ali i radi. – Ne robujemo pravilima i zakonima.

Zato nismo niti imali stav o tome kako se prostorije u stanu trebaju koristiti, nego smo razmišljali što je za nas najbolje u ovom trenutku. Ionako svaki stan ima svoj vijek trajanja, nakon deset, 20 godina uvijek dolazi neka veća promjena, a mi niti ne znamo hoćemo li u ovom stanu biti tako dugo.

Baš zbog toga uređenju nismo pristupili tako da smo za svaki detalj satima prije bjesomučno analizirali i mozgali kako ćemo i gdje ćemo, nego smo se prepustili instinktima i trenutku pa je malo-pomalo stan počeo poprimati izgled kakav ima danas – pričaju nam simpatični vlasnici čiji je životni prostor, moramo priznati, jedan od najkreativnijih i najneobičnijih u kojima smo bili. Osim što vrvi brojnim zanimljivim, low-cost detaljima, prepun je i neočekivanih rješenja.

No, krenimo od početka. Koja je prva stvar koju su zamijetili nakon useljenja? – Odmah smo primijetili da prostoru dobro stoji bijela boja, da stan ima jako puno svjetla i da zapravo djeluje puno veće od svojih 50 četvornih metara. Svima bih preporučio da svoj stan ili kuću bazno oboje u bijelu koja u većini slučajeva odlično funkcionira jer tada zidovi djeluju kao neutralna pozadina za cijeli spektar boja i oblika koji se nalaze u prostoru. Bijela je i najzahvalnija za održavanje.

Kantu Jupola možete brzo kupiti (ako je već nemate spremnu u ormaru) te isto tako brzo obojiti prljavi dio zida i… oooopala! Za nekoliko minuta sve izgleda svježe, kao novo – stručno objašnjava Mario koji ostavlja dojam jako skuliranog, pametnog tipa koji kuži prostor u dušu. Opet, promatramo ga i nekako nam ne djeluje kao klasičan arhitekt.

Kada kažemo klasičan, stereotipno mislimo na oblačenje u crno i isključivo crno, brijanje na minimalizam i život u prostoru koji ima tek nekoliko komada potrebnog namještaja te eventualno dva, tri detalja, od kojih su svi redom bezobrazno skupi dizajnerski primjerci. Kod Marija je sve suprotno. Doduše, oblači se fino – prslučić, neutralne boje, ali svoja četiri zida osmislio je sve samo ne minimalistički s 0 posto detalja.

Stan sam naslijedio, a Vanja i ja ubrzo smo shvatili da je namještaj koji se u njemu nalazi preglomazan i da ga se trebamo hitno riješiti

Ovaj stan, kako smo već rekli, “gori” cool črčkarijama, od kojih dominiraju one s potpisom mladih hrvatskih umjetnika. Tome je puno pridonijela Vanja jer, s obzirom na posao koji radi, izvrsno poznaje tu scenu, a većina suvremenih kreativaca koji stvaraju nešto na našoj sceni njezini su bliski prijatelji. No, dobro, čime je krenuo proces uređenja, pitamo ih. Izbacili smo sav stari namještaj. Jednostavno nije bio prilagođen našim potrebama, djelovao je preglomazno.

I to smo napravili s velikim guštom. Joj, ne možemo vam niti opisati kako je to dobro. Odjednom se nađeš u situaciji da moraš baciti gotovo sve stvari koje si dotad iz ovih ili onih razloga ljubomorno čuvao, iako ti, ako iskreno razmisliš, nikad nisu trebale. Kada odvališ taj ‘težak’ dio emocionalnog odcjepljenja od mase čuvanih predmeta, konačno prodišeš jer ti ostanu samo oni koje stvarno trebaš i voliš jer ono što ti je zaista bitno nikad nećeš osuditi na smeće – kažu Mario i Vanja, dodajući kako sada svim prijateljima preporučuju da svako malo odrade akciju bacanja nepotrebnih stvari iz stana. Ispušeš se dobro, a usput i raskrčiš stan – objašnjavaju nam.

Nakon čišćenja svih prostorija krenulo je opremanje. Ako ste malo bolje promotrili fotografije stana, onda ste zasigurno primijetili jednu nesvakidašnju situaciju. Kutije. Posvuda kutije. Pokraj kreveta u spavaćoj sobi, iznad radnog prostora, na balkonu… Svugdje kutije. Zašto? – Grozimo se dviju stvari: klasičnih ormara i elemenata koji su u doticaju s podom i koji čišćenje čine mukom broj 1.

Zato smo nakupovali hrpu plastičnih i drvenih kutija koje sada ‘glume’ ormar. Na svaku smo napisali što se u njoj nalazi kako bismo se lakše snašli. Sve je pregledno: u jednoj je odjeća za posao, u drugoj odjeća za po doma, u trećoj odjeća za kampiranje… Kutije su poslužile i kao odlično spremište za sitnice za koje nismo znali gdje bismo ih stavili jer su nam bile potrebne, a zauzimale su prostor.

Na kraju smo i njih potrpali u kutije te ih razvrstali po sebi znanim kategorijama: apoteka, kabeli, razno… – nabrajaju vlasnici koji su uobičajeni ormar u spavaćoj sobi zamijenili kuhinjskim elementima odignutim od poda u koje isto tako stane mnogo stvari, a kako ne dodiruju pod, soba djeluje puno prozračnije. Namještaj u cijelom stanu je odignut od poda, bilo da je učvršćen na zid ili je na nogicama, pa se cijeli pod može vrlo lako očistiti, a prašina se nema gdje skupljati. Odlično, zar ne? Konačno zbogom dosadnoj prljavštini!

Ambijent spavaće sobe određuje lamperija na zidu, obojena u bijelo, što je, otkrivaju nam Mario i Vanja, za njih jako romantično. Televizor koji se nalazi u spavaćoj sobi – a u dnevnom boravku ga, suprotno očekivanjima, nema – mladi je par postavio među slike na zidu, pa tako i on djeluje kao uokvirena slika. Naravno, to je jedino ostvarivo ako se skriju svi kabeli, što je u ovom stanu poprilično uspješno odrađeno.

Na trenutak smo čak pomislili da Mario i Vanja u stanu imaju sve stvari za koje ne trebaju kabeli. Hodnik, koji je skoro uvijek najdosadniji i najbeskorisniji dio stana, u ovoj je priči postao jedna od najotkačenijih prostorija u kojoj atmosferu određuje okrugla neonska cijev. To sam dugo želio i bio sam totalno iznenađen kad su počeli proizvoditi takve okrugle neonske cijevi.

Totalno oduševljenje. Nakon točkastih i linijskih izvora svjetla odjednom kružni – oduševljeno priča Mario koji je u dogovoru s Vanjom, umjesto klasičnih polica i vješalica, u hodnik odlučio staviti – pazite sad – grane. Te grane sada služe za vješanje kaputa, šalova i kapa, a ispod njih se drže cipele. Originalno, nema što. Što se tiče kupaonice, ona je klasičnog dizajna. Glavni materijal je drvo koje joj daje toplinu, a ono što je ovdje detalj plus jest izostanak perilice za rublje koja je premještena u – kuhinju.

Zašto jedan mali prostor još više smanjiti golemom perilicom kada u kuhinji imamo i previše mjesta – odgovaraju Mario i Vanja na naše pitanje zašto je tako, naglašavajući da kupaonica više nije mjesto gdje uđeš, napraviš ono što trebaš i izađeš. Sada je, kažu, drugačija priča. Moderna kupaonica je svojevrsni wellness, mjesto gdje se odvija ritual higijene i uređivanja pa stoga nema smisla da bude zakrčena perilicom za rublje koja svojim drndanjem remeti antistresne tretmane opuštanja i odmaranja.

Osim perilice za rublje, u kuhinji su se vlasnici poigrali s još jednom konvencijom. Naime, umjesto klasičnih pločica, zidove su ukrasili perivim bojama koje su, kažu, vrlo kvalitetne i dobro funkcioniraju. A sada još jedno iznenađenje. U kuhinji nema ni ladica! – Shvatili smo da pribor za jelo nikad ne vraćamo na svoje mjesto u ladicu, nego najčešće stoji pokraj sudopera gdje se suši nakon pranja pa zašto si onda otežavati život ladicama – objašnjavaju vlasnici pozivajući nas da dođemo u dnevni boravak, središnji dio stana u kojemu se provodi najviše vremena i u kojemu se najviše “živi”. Kao što smo već rekli, u boravku nema televizora. Umjesto njega, tu se nalazi projektor.

Grozimo se dviju stvari: klasičnih ormara i elementa koji su u doticaju s podom jer to otežava čišćenje, kažu Vanja i Mario

Obično se kod nas okupi ekipica, pa imamo filmski maraton, puštamo filmove i gledamo ih cijelu noć. Televizija se ovako i onako gleda u spavaćoj sobi prije spavanja. U dnevnom boravku nemamo ni klasičan stolić ispred sofe, i to zato što smo htjeli osigurati prostor za igranje našem psu koji se jako voli valjati duž cijelog prostora – s osmjehom na licu otkrivaju vlasnici koji su nišu u kojoj se prije nalazio regal s televizorom zamijenili prozračnom policom i stolom od drvenih greda (neobrađeno drvo).

Cijelu tu drvenu strukturu, koja je u ovom stanu u funkciji radnog prostora, osmislio je sam Mario, a njegovim prijateljima i poznanicima toliko se svidjela da su masovno počeli naručivati istu takvu od njega. Ako vam se sviđa, i vi to možete učiniti – i to za samo 1000 kuna. Više o svemu pogledajte na njegovoj Facebook stranici – Tim Bolje gdje Mario dijeli savjete kako uljepšati i modernizirati svaki prostor.

– To vam je sada Vanjin i moj radni kutak. Jako mi se sviđa kombinacija bijelih ploha i svijetlog drva, a kako bih sve dodatno začinio, ubacio sam malo biljaka u prostor. Bršljan je, kao što vidite, moj favorit. Ne treba mu puno svjetla jer prirodno raste u sjeni drveća, a kada ga kupiš, grane su mu već dugačke po dva metra pa ga odmah možeš oblikovati po želji – kaže Mario.

Na balkonu se nalazi umjetna trava koja posebno veseli psića Bundu

Naš osobni favorit stana je balkon pretvoren u zimski vrt. Na podu se nalazi umjetna trava koja u kombinaciji s jednom brezom i jednim grabom u pitarima zaigranom psiću Marija i Vanje daje osjećaj kao da se nalazi negdje vani, u prirodi. Jako nam se sviđa i crtež drveta koji je vlasnicima nacrtao njihov prijatelj, a koji se proteže duž cijelog zida.

– Većina namještaja u stanu je iz Ikee. Nevjerojatno je koliko im je namještaj prilagođen današnjem vremenu, a kompletan katalog na internetu jako olakšava kombiniranje. Nadalje, volimo koristiti konfekcijske predmete koje zatim kombiniramo – jedna papirnata lanterna je OK, ali njih šest već stvara zanimljivu scenu. Isto tako volimo i sirove materijale iz Bauhausa, pogotovo neobrađeno drvo, jer su jako povoljni, a ostavljaju jak dojam te se s njima vrlo lako radi – sumiraju vlasnici princip po kojemu su uređivali stan.

Za kraj su nam otkrili da puno ulažu u djela mladih umjetnika i dizajnera, kojima je oplemenjen cijeli njihov životni prostor. Radovi te ekipe draži su im od bilo kojeg dizajnerskog predmeta (u stanu imaju samo dvije stvari s potpisom: podnu lampu od Grupe i Espresso coffee maker Moka koji je napravio Aldo Rossi za Alessi).

Umjesto zvučnih, na svijetu svima znanih dizajnerskih i arhitektonskih imena, njihov su izbor ipak Zlatan Vehabović, Marko Tadić, Bruno Pogačnik odnosno Puma 34, Oko, Ines Matijević, Ivan Fijolić, Konan Ognjen, Domagoj Markušić te mnogi, mnogi drugi čija imena svakako valja zapamtiti. Po onome što smo vidjeli u ovom stanu jako su talentirani.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!