Početkom 19. stoljeća tekstilna industrija je bila glavna industrijska djelatnost Lyona i okolne regije. Sredstva za život polovice stanovništva Lyona ovisila su o industriji tkanja svile. Godine 1831. proizvodnja svilene robe u Lyonu još uvijek je bila organizirana na sličan način kao u predindustrijsko doba. Na vrhu društveno-ekonomske piramide bila je grande fabrique (doslovno velika manufaktura), grupa od oko 1400 bankara i trgovaca nazvanih fabricants (proizvođači) ili soyeux (svilari), koji su kontrolirali i financirali proizvodnju i komercijalizaciju robe.
Proizvođači bi angažirali glavne majstore tkanja, canute (njih oko 8 000), koji su bili plaćeni ili za određenu narudžbu ili po komadu, a posjedovali su vlastite tkalačke stanove, uglavnom između 2 i 6, ovisno o veličini radionice. Canuti su zapošljavali oko 30 000 šegrta, koji su bili plaćeni po danu i uglavnom su živjeli s canutom, koji bi im osigurao smještaj i hranu, i s kojim su dijelili sličan životni standard. Većina radionica tog razdoblja bila je smještena u kućama u arondismanu Pentes de la Croix-Rousse, gdje se nalazi i stan iz današnje priče.
Iza obnove ovog stana u Lyonu krije se prekrasan susret između studija CraieCraie i nove vlasnice. Tattoo umjetnica, mlada žena tražila je volumen u kojem će izraziti svoju kreativnu crtu kada je naišla na ovu zgradu, tipičnu za obronke okruga Croix-Rousse. Stan na petom katu nudio je izuzetan pogled na grad Lyon, kao i visoke stropove koji su svjedočili o industrijskoj prošlosti gradnje. No, amaterska obnova koju je proveo prethodni stanar malo je pokvarila sliku. Konkretno, bilo je potrebno zagrebati ispod sloja laminata kako bi se pronašao izvorni masivni parket - a time i dio karaktera. Misija koju je arhitektica Célia Reubrecht, osnivačica studija CraiCraie i ljubiteljica boja, rado ispunila. Stan ima centralnu prostoriju u kojoj se nalazi kuhinja otvorena prema dnevnom boravku, postojeći polukat, te spavaću sobu i umjetnički atelje. Kupaonica i toalet nisu bili dio obnove iz proračunskih razloga.
- Zakopan ispod više ili manje elegantnih slojeva renoviranja, šarm ovog stana u Croix-Rousseu ipak je bio nesumnjiv. Strop ukrašen gredama bio je dovoljno visok da zadovolji primarne potrebe građevine izgrađene u 19. stoljeću za smještaj impozantnih tkalačkih stanova prije nego što su postali popularni među stanovnicima Lyonna.
- Vlasnica je htjela obnovu ovog smještaja koji je upravo kupila bez brisanja onoga što je arhitekturu činilo jedinstvenom. Imala je prilično specifične ideje o tome što želi u smislu estetike, ali joj je bila potrebna tehnička perspektiva kako bi svoje želje ostvarila prije nego što se useli sa svojim partnerom, prisjeća se dizajnerica interijera Célia Reubrecht.
Nadogradnja vodovoda, grijanja i električne energije bila je u svakom slučaju poželjna kako bi se osigurala dugovječnost stana prije nego što se utjecalo na volumene. Pedantan rad dizajnerice interijera i vlasnice oko boje omogućio je da se učinjene izmjene istaknu. Ili kako stanu od 55 četvornih metara dati poticaj koji zaslužuje…
- Čim uđete, pažnju privlače visoki stropovi uokvireni masivnim konstrukcijskim gredama. Oni se otkrivaju korištenjem tamne boje koja odjekuje na zidovima. Doista, cijela glavna prostorija prekrivena je plavo-sivim velom boja tvrtke Farrow and Ball, s fluorescentnim žutim staklenim okvirom koji vodi do nove radionice klijentice, nekadašnje glavne spavaće sobe. Ovaj tanki okvir otvara perspektivu dnevnog boravka omogućavajući vizualni pristup svim prozorima stana, objašnjava.
Dimnjak koji je inicijalno prisutan u kuhinji, ograničavao je integraciju kuhinje po mjeri, a otkriva se grafičkim crno-bijelim “Supreme” pločicama marke 41zero41 .
Ispod sloja laminata koji je postavio prethodni vlasnik nalazio se dio postojećeg masivnog parketa koji se nastavlja na radionicu i omogućuje vizualnu vezu između ove sada ostakljene sobe i dnevnog boravka. No nažalost nije pokrivao cijeli dnevni boravak, niti kuhinju. Stoga odlučuju prekriti popločane površine, istrošene vremenom, sredstvom za izravnavanje koje je namjerno ostalo sirovo. Ovaj izbor pojačava željeni kontrast između tradicionalnog i suvremenijeg tretmana.
Stara spavaća soba je izvanredna i izuzetno svijetla zahvaljujući dodatku staklenog krova i prisutnosti velikog otvora koji vodi u čist prostor. Ovo je bila odluka vlasnice kako bi sačuvala što više prirodnog svjetla za svoju kreativnu radionicu.
Sobu, potpuno obojenu u ružičasto, definira atmosfera bliska budoaru. Kada su uklonili mnoge slojeve izolacije prisutne u ovoj prostoriji, pronašli su vrlo lijepu tapetu s cvjetnim uzorcima, koja im je poslužila kao inspiracija.
