Na prvi pogled teško je povjerovati da su ove sobe nekada bile spremnici za vino. Debeli betonski zidovi ostali su gotovo netaknuti, na pročeljima su i dalje vidljivi metalni poklopci i cijevi, a cijeli kompleks zadržao je sirovi industrijski karakter. Ipak, iza tih istih zidova danas se nalaze elegantno uređene hotelske sobe s pogledom na more, privatnim terasama i interijerima u kojima prevladavaju drvo, staklo i prirodni materijali.
Riječ je o hotelu Dexamenes na zapadnoj obali Peloponeza, uz pješčanu plažu Kourouta, projektu koji je posljednjih godina privukao pozornost arhitekata, dizajnera i ljubitelja putovanja upravo zbog načina na koji je nekadašnji industrijski kompleks pretvoren u luksuzan smještaj bez brisanja njegove prošlosti.
Povijest lokacije seže na početak 20. stoljeća, u razdoblje kada je Grčka prolazila kroz velike promjene u poljoprivrednoj proizvodnji. Nakon sloma tržišta grožđica, jednog od najvažnijih izvoznih proizvoda tadašnje države, dio proizvodnje počeo se preusmjeravati prema vinu i alkoholnim pićima. Uz obalu su se gradili skladišni pogoni i vinarije povezani s pomorskim prometom, a Dexamenes je bio jedan od njih.
Kompleks je podignut tik uz more kako bi se vino iz velikih spremnika moglo izravno pretakati na brodove koji su potom odlazili prema inozemnim tržištima. Nakon desetljeća korištenja pogon je napušten, a masivne betonske konstrukcije ostale su gotovo netaknute više od pola stoljeća.
Kada je započela obnova, arhitekti iz atenskog studija K-Studio odlučili su zadržati upravo ono što bi mnogi investitori vjerojatno uklonili. Umjesto da stare spremnike sakriju iza novih fasada ili ih pretvore u potpuno drukčije prostore, ostavili su ih u prvom planu.
Najveći dio kompleksa čine dva duga betonska bloka s ukupno četrdeset nekadašnjih cisterni za vino. Svaka od njih bila je dovoljno velika da postane samostalna hotelska soba. Danas se iza nekadašnjih industrijskih vrata nalaze prostrani smještajni prostori s vlastitim kupaonicama, dok su brojni originalni detalji ostali vidljivi kao podsjetnik na nekadašnju namjenu građevine.
Unutrašnjost soba uređena je vrlo suzdržano. Betonske površine kombinirane su s toplijim materijalima poput drva, a tanki crni čelični okviri organiziraju prostor bez nepotrebnih pregrada. U kupaonicama se ističu terrazzo podovi čija tekstura podsjeća na šljunak s obližnje plaže.
Posebno zanimljivo izgleda središnji dio kompleksa. Prostor koji je nekada služio kao radna zona između dvaju nizova spremnika danas je pretvoren u mirno dvorište kroz koje se proteže plitki vodeni kanal. U vodi su ostavljeni veliki metalni bubnjevi koji su nekoć bili dio proizvodnog procesa, a do njih se dolazi preko masivnih betonskih ploča izrezanih iz originalnih zidova cisterni.
Uz rubove dvorišta posađene su lokalne sorte vinove loze i grožđica, čime je stvorena izravna veza s poviješću mjesta. Betonske površine, voda i vegetacija zajedno stvaraju neobičan kontrast između industrijskog nasljeđa i mediteranskog krajolika.
Najtraženije su sobe smještene uz samu plažu. Njihov raspored podređen je pogledu na more pa su kreveti postavljeni nasuprot velikim staklenim stijenama koje se otvaraju prema privatnim terasama. Između soba i pijeska nalazi se povišena šetnica koja povezuje različite dijelove kompleksa.
Obnova nije obuhvatila samo smještajne jedinice. Nekadašnje kamene gospodarske zgrade prenamijenjene su u restoran, prostor za događanja i kulturni centar. Dio materijala pronađenog tijekom radova ponovno je iskorišten pa se stare opeke danas mogu vidjeti na podovima i terasama. Restoran se oslanja na lokalne namirnice i vina, dok se tijekom ljeta u kompleksu održavaju izložbe, radionice i umjetnički programi.
Nekoliko godina nakon otvorenja hotel je dobio i novo proširenje. Tijekom radova arhitekti su često boravili na krovovima starih spremnika, odakle se pružao potpuno otvoren pogled prema horizontu. Upravo je taj prizor postao polazište za novu fazu projekta.
Na vrh jednog od betonskih blokova dodano je osam novih soba. Umjesto masivne nadogradnje korištena je lagana konstrukcija od tankih metalnih profila i drvenih elemenata pa novi volumen djeluje kao sjenica koja lebdi iznad postojećih građevina. Drvene pergole filtriraju sunčevu svjetlost, dok se pogled bez prepreka pruža prema Jonskom moru.
S terasa novih soba moguće je istovremeno promatrati more, stare silose, unutarnje dvorište i vinovu lozu koja se postupno širi kroz kompleks. Upravo se iz te perspektive najbolje vidi ono po čemu je Dexamenes postao poznat. Gotovo ništa od njegove industrijske prošlosti nije izbrisano, ali je dobilo potpuno novu ulogu.
Danas je teško i zamisliti da su se iza tih zidova nekada skladištile tisuće litara vina. Umjesto industrijske buke, između starih cisterni čuje se samo šum mora i vjetar koji prolazi kroz pergole na krovu. Ipak, gotovo svaki detalj, od metalnih poklopaca i cijevi do masivnih betonskih zidova, podsjeća na prošlost zbog koje je ovaj hotel postao jedan od najprepoznatljivijih primjera prenamjene industrijske baštine na Mediteranu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....