Zamislite sljedeću situaciju: sjedate na terasu Hotela Esplanade iz 1930. godine, dobivate kavu u starinskim šalicama, gledate na zidni sat koji je nekad bio postavljen u prolazu Oktogon, vaše dijete trčkara oko aparata za bombone kakvi su 20-ih i 30-ih godina bili na Glavnom kolodvoru, a svuda oko vas su stare gradske reklame koje prizivaju Zagreb iz 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća. Pomislili biste da vas je netko teleportirao u prošlost, zar ne?
Duga, bogata povijest
Upravo takav dojam stječe se u zagrebačkom kafiću Finjak u dvorištu Vlaške 78, površine samo 23 kvadrata, koji se od ostalih kafića razlikuje svojim uređenjem u stilu secesije oko 1920. godine s originalnim izlošcima.
Naime, u tom kafiću svaki predmet i komad namještaja ima svoju dugu, bogatu povijest, ništa nije lažno i fingirano: terasa je doista nekadašnja terasa Hotela Esplanade, zidni sat marke Zenith – Chronometrie, u vlasništvu starog zagrebačkog urara i draguljara Vasića, nekad je doista bio postavljen u Oktogonu, aparat za bombone doista potječe iz 1925. godine i stajao je na Glavnom kolodvoru, a reklame su stare zagrebačke reklame koje su nekad bile postavljene na brojna pročelja. No, tu priča ne prestaje: uočava se polica za bombone Josip Kraš iz 50-ih godina iz Name na Jelačićevu trgu, ogledala i okviri iz doba bidermajera, pljuvačnica iz doba NDH koja je nekad stajala na svim javnim mjestima, Christian Dell industrijske lampe na razvlačenje iz Drugog svjetskog rata, a tu negdje je i originalna potjernica za Titom, također iz Drugog svjetskog rata.
Odlazak na Hrelić
Ako nekim slučajem poznajete vlasnika Žaca, onda vas ovakvo uređenje ne bi trebalo začuditi. Naime, Žac je Željko Svirać, vlasnik poznatog zagrebačkog Antikviteta Svirać, koji je na ideju o takvom uređenju, kaže, došao na nagovor sina Denisa koji pohađa Školu primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb.
– Šank smo radili sami po uzoru na staru apoteku na Jelačićevu trgu, klupe i klupice također smo izradili sami, industrijski stolci kupljeni su na Hreliću, dok je aparat za kavu kupljen 1992. godine na javnoj dražbi predmeta s broda Galeb-Faema President 1952. Lever – kaže Željko. No, da nije sve samo dokaz prošlosti, nego i kreativnih ideja, govore i jastuci šivani od poštanskih vreća i vreća za brašno, lusteri u toaletu sagrađeni od starih dječjih kahlica… Boravak u ovom kafiću, vjerujte, ne može dosaditi.
Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!
