Cool mjesto: Cukarikafe bar

Sad ću ti ja objasniti kako smo uređivali kafić. Vidiš, na početku uvijek imaš samo bijeli papir. Taj bijeli papir je zapravo ništa tj. kao neka prazna rupa u koju želiš ‘ugurati’ sve svoje snove, ideje i viziju. Onda malo-pomalo kreneš šarati po tom papiru, pokret po pokret, crtu po crtu, boju po boju… Trudiš se, puštaš mašti na volju, izbacuješ svu kreativu iz sebe i niti se ne okreneš, a polako se počinju stvarati oblici koji naposljetku prerastu u konkretnu sliku.

Ma, samo da znaš kako je to genijalan proces, koliko te ispuni, a koliko je tek zabavan – u jednom dahu prepričava Davor Grželj, 30-godišnji vlasnik trenutno najpopularnijeg kafića u Rijeci – Cukarikafea. To da je baš ovaj kafić broj 1 u ovom gradu zaključili smo kada nam je na pitanje postoji li neko novije mjesto u gradu koje se ističe u masi, koje je drukčije i originalnije od drugih, čak šestoro naših kvarnerskih kolega, inače totalno različitih životnih navika i stilova, istog trenutka, bez razmišljanja, izgovorilo ime upravo ovog kafića.

Normalno, nije nam preostalo ništa drugo nego zaputiti se u Rijeku i vidjeti čime je to mjesto toliko oduševilo ljude. Odmah ćemo vamo dati odgovor na to pitanje – energijom. Zaista je nevjerojatna energija kojom zrači Cukarikafe. U trenutku kada smo mi ušli u kafić u njemu je sjedila toliko raznolika ekipa.

Za visokim stolovima skoncentrirano su u svoj laptop gledala neka dva tipa u odijelima, tik do njih sjedio je 70-godišnji bračni par i ugodno čavrljao uz omiljene prirodno spravljene sokove, dva stola od njih nježno se ljubio srednjoškolski par, a na terasi je glasno o aktualnim političkim problemima raspravljala grupica alternativaca. Prizor kojemu vjerojatno teži svaki vlasnik kafića.

– Sve generacije i svi tipovi ljudi vole Cukarikafe. To nam je najveća nagrada. Gosti nam stalno govore kako se ovdje osjećaju kao doma, da kad uđu jednostavno ne mogu izaći. Nemaju potrebu. Na kraju, kada se ipak zapute svojim kućama, oni nama zahvaljuju na ugodno provedenom vremenu u našem kafiću. Možeš li to vjerovati? Oni se nama zahvaljuju – sa osmjehom na licu otkriva Davor koji je u gradu poznat pod nadimkom Grga.

Davor je unatoč svojim mladim godinama iskusni ugostitel, tako da je imao jasnu viziju što, kako i na koji način želi napraviti. Oko sebe je okupio grupicu riječkih kreativaca i započeo s osmišljavanjem ‘birca iz snova’. Proces uređenja trajao je tri i pol mjeseca, a vlasnik kaže kako im je vrijeme prošlo jako brzo jer su se svi skupa cijelo vrijeme odlično zabavljali.

– To su bili dani smijeha. Baš smo se dobro zezali, družili se, bio je to pravi ekipni rad. Ja sam se stalno želio raspravljati o svakom detalju i tražiti savršen sklop svega. Moj prijatelj Igor Žanko bio je balans između svh kaotičnih mišljenja i bez njega vjerojatno nikad ne bi završili uređenje, a moram spomenuti i Bobu Armadu, čovjeka koji je došao farbati sve u bijelo.

Došao je sa svojim kompresorom i rastjerao sve nas puštajući glasno reggae mjuzu.Vjerujte da je samo jedan član ove ekipe falio taj prostor bi sigurno izgledao totalno drukčije i to prvenstveno iz razloga što je sve nastalo bez projekta – prisjeća se Davor i dodaje kako su 90 % glazbe koja je svirala tijekom uređenja bile pjesme s The White Albuma iliti dvostrukog bijelog albuma The Beatlesa.

– Sada se zezamo kako je to dosta simbolično jer je i kafić zapravo u potpunosti bazno bijeli. Bilo je tu i nekih skeptika koji su mi govorili da je riskantno željeti napraviti sasvim bijeli kafić, ali ja sam znao da će to na kraju ispasti super. To su pravila uređenja. Baza treba biti neutralna, a onda šaraš s koloritnim i zanimljivim detaljima. Baš poput onog papira o kojem sam ti pričao prije – govori mi Davor koji se uopće ne šali kada kaže da nakon neutralne baze treba samo šarati i šarati sa svakakvim detaljima kako bi se na originalan način definirao prostor. Cukarikafe pravo je carstvo neobičnih stvari, od kojih su mnoge pronađene na smetištu, neke su kupljene na zagrebačkom Hreliću, a najveći dio vlasniku su donijeli prijatelji i čak, vjerovali ili ne, gosti.

Imate neki predmet s kojim ne znate što bi? Donesite ga u ovaj kafić gdje će vam ga čuvati dok vi razmišljate

– Imali smo teoriju – sve što nam se donese mi ćemo staviti, a ako nemamo gdje staviti i ako se neka stvar baš nikako ne uklapa u dekorativnu koncepciju, spremit ćemo je i kasnije iskoristiti. Sada već svi znaju za naše fetiše, pa nam gosti redovito donose stvari s kojima ne znaju gdje bi. Tako smo primjerice dobili genijalan starinski kredenc koji smo prebojali i koji je sada jedan od glavnih detalja u kafiću, a nedavno nam je jedan gost donio trubu. Nije ju htio pokloniti, ali nam ju je dao na čuvanje. Nema problema, rekli smo mu da ćemo je čuvati, pa kada želi, neka dođe po nju – priča Davor.

Cukarikafe zapravo se sastoji od nekoliko dijelova. Glavni dio čini drveni šank i nekoliko, također drvenih, visokih stolova. I šank i stolovi su ručni rad, neobičnog, nesvakidašnjeg dizajna koji potpisuje riječki stolar Zoran Badurina.

– On je jedan od najkreativnijih članova tima koji je radio na uređenju, rijetka vrsta umjetnika i stolar sa vizijom. Osim šanka i stolova, on je autor skoro sveg ašto viditer na zidu i podu, a moram spomenuti i njegovu desnu ruku, genijalnog Bornu koji je tvorac mnogobrojnih detalja u Cukarikafeu – nabraja Davor.

A kad smo kod detalja, nikak one smijemo izostaviti podatak da na stropu iznad šanka naopačke vise tri inače stolne lampe, a sam strop je obložen ovčjom dlakom što svakako nije detalj koji biste očekivali na tome mjestu. Drugi dio kafića čini prostorija koja se nalazi desno od samog ulaza, a trenutno obnaša funkciju dječjeg kutka. Školske ploče za crtanje, veseli zidovi koje su ocrtale riječke kreativke Saša Furlan i Vanja Tataj te hrpa igračaka pravi su raj za djecu, a sigurni smo i spas za njihove roditelje koji konačno mogu s prijateljima ispijati kavicu bez brige da će njihovo dijete istrčati na ulicu, vrištati ili dosađivati se.

– Neće to dugo ostati dječji kutak. Stalno mijenjamo koncepciju kafića, uvodimo promjene, iskorištavamo prostor na drukčiji način. Dok izađe ovaj članak u novinama mi ćemo već vjerojatno pretvoriti ovu dječju prostoriju u svojevrsni smooth bar u kojem će se posluživati šareni koktelčići, napravljeni od voća i povrća, sve prirodno, sve organski.

Također, planiramo u budućnosti Cukarikafe učiniti i trattorijom tako da će svi ovdje moći svratiti i na brzi i ukusan zalogajčić, a ono što nas najviše pali je plan da u stražnjem dijelu kafića osmislimo atelje-radionicu u koju bi dolazili svi koji žele nešto ručno izrađivati. To bi bio uvjet. Želiš nešto? Sam si izradi – sa smješkom otkriva Davor koji za sebe kaže da je vječno dijete koje, kad odraste, želi biti doktor hedonizma. A njegov Cukarikafe bit će, kaže, oaza za sve istomišljeniike.

– Tko želi popiti fini sok, pojesti nešto dobro, osjećati se dobro, udobno i sigurno, izraditi nešto, biti kreativan i slušati dobru glazbu, može doći kod nas – kaže Davor i objašnjava kako se kod njih sluša sve što je OK.

– Ipak smo mi Riječani, nema kod nas kompromisa. Samo dobra glazba. Rock, jazz, pop, soul… Ma, samo da je dobro. Znamo se šaliti i reći da smo ‘fašisti po pitanju glazbe’. Ali, neka. Ponosimo se time – kaže Davor koji potvrđuje onu teoriju da su najuspješniji biznismeni oni koji zapravo ne razmišljaju isključivo o zaradi.

– Ovaj kafić radio sam za sebe, za svoj gušt jer sam htio mjesto u kojem ću prvenstvo ja htjeti provoditi vrijeme. Nisam razmišljao o brzinskoj zaradi. Mislim, novac je, da se razumijemo, važan, ali ne smije biti primaran. Primjerice, kako bismo povećali broj gostiju mogli smo lagodno uvesti pušenje u kafić jer imamo sve uvjete, ali nismo htjeli. To jednostavno onda ne bi više bio Cukarikafe. Radimo do ponoći jer ne želimo da kafić postane pub. No, ništa od toga ne sprečava ljude da dolaze. I to je za nas koji smo stvarali ovo mjesto najveća sreća – zaključuje Davor.