Na granici Španjolske i Portugala, uz donji tok rijeke Guadiana, nekoć se vodila tiha borba protiv krijumčara. S granične postaje španjolske Civilne garde budno se nadzirao promet rijekom i pokušavali spriječiti ilegalni prijelazi preko granice. Danas je ta građevina, sagrađena krajem 19. stoljeća, dobila sasvim novu ulogu. Nekadašnja ruševina pretvorena je u suvremenu kuću za odmor koja nije izbrisala svoju prošlost, nego ju je utkala u svaki kamen.
Projekt Stone and Water, izvornog naziva Casa Piedra y Agua, nastao u suradnji dvaju španjolskih arhitektonskih studija Zurita Studio i Kalibra Arquitectura iz Seville, primjer je kako se povijesno nasljeđe može pretvoriti u funkcionalan dom, a da pritom zadrži priču mjesta na kojem je nastao.
Kuća se nalazi na brežuljku na lijevoj obali rijeke, u mjestu Sanlúcar de Guadiana, malom andaluzijskom naselju s nešto više od 420 stanovnika, ali iznenađujuće međunarodnog karaktera. Gotovo petina stanovništva čine stranci, ponajviše Britanci. Razlog tome nije samo njihova dugogodišnja prisutnost u ovoj španjolskoj pokrajini, već i činjenica da je Sanlúcar prvo sigurno pristanište na Guadiani za jedrilice koje iz Atlantskog oceana uplovljavaju uzvodno. Ondje nautičari često borave dulje vrijeme prije nego što ponovno isplove ili nakon povratka s dugih putovanja, a mnogi na kraju odluče upravo ovdje stvoriti novi dom. Takva stalna izmjena ljudi oblikovala je otvoren i kozmopolitski duh mjesta, snažno povezan s putovanjima i rijekom, što je ujedno postalo i važan dio identiteta ovog projekta.
Ljetni D&D je u prodaji: Najljepši hrvatski domovi, bazeni iz snova i priče koje inspiriraju
Vlasnica Olga s ovim je krajem povezana već godinama. U početku je ondje dolazila povremeno, boravila na brodovima ili kod prijatelja, a kasnije je dijelila malu kućicu uz rijeku. Kupnja ruševine, zajedno s tadašnjim partnerom, argentinskim jedriličarom i umjetnikom, označila je početak stvaranja vlastitog utočišta.
Posebnu osobnu povezanost s lokacijom dijeli i arhitekt, dugogodišnji prijatelj Olgina sina, koji je zahvaljujući toj obitelji još od djetinjstva provodio vrijeme u Sanlúcaru i uz rijeku.
Umjesto da ruševinu obnovi kao povijesni spomenik, projekt je postojeće kamene zidove iskoristio kao temelj novog doma. Oni određuju raspored prostora, granice između unutrašnjosti i eksterijera te cjelokupni ugođaj kuće. Novi dio građevine vrlo je kompaktan i nenametljivo se nadovezuje na postojeću strukturu, učvršćujući ono što je ostalo od izvorne građevine.
Izvana kuća djeluje kao prirodan spoj starog i novog. Naime, tragovi prošlosti i danas su vidljivi u očuvanim kamenim zidovima te uskim otvorima ispod prozora, koji su nekad služili za promatranje riječnog toka. Ti izvorni kameni zidovi, premazani vapnom, razlikuju se od novih bijelih površina tek suptilnim razlikama u završnoj obradi. Krov se s pristupne strane spušta prema terenu, štiteći privatnost kuće, dok se prema rijeci uzdiže i otvara velikim prozorom koji poput okvira usmjerava pogled prema krajoliku. Time se stvara snažna vizualna veza između interijera i prirode.
Površina kuće iznosi 76 kvadrata, a unutrašnjost je zamišljena kao niz međusobno povezanih prostora bez klasičnih vrata. Osjećaj privatnosti postiže se rasporedom zidova, njihovom debljinom i pažljivo usmjerenim pogledima prema van, a ne fizičkim preprekama. Takvo rješenje omogućuje da kuća funkcionira kao jedinstven prostor koji istodobno pruža osjećaj sigurnosti osobi koja u njoj živi sama, ali i dovoljno fleksibilnosti za okupljanje obitelji ili prijatelja. Za Olgu, koja većinu vremena provodi sama u prirodi, upravo je osjećaj zaštićenosti bio jedan od najvažnijih zahtjeva. Istodobno, kuća se na tri od četiri pročelja otvara prema okolišu pa se granica između unutarnjeg prostora i krajolika gotovo briše. Kretanje kroz kuću zamišljeno je kao nastavak pješačkih staza koje vode kroz prirodu prema rijeci, pozivajući na predah i boravak.
Mladi par kupio stan na Trešnjevci, neprepoznatljiv je nakon preuređenja: ‘Bio je mračan i bezličan‘
Projekt je realiziran uz ograničen budžet i otežan pristup gradilištu, zbog čega je ponovna upotreba postojećih materijala postala jedno od ključnih načela gradnje. Arhitekti su svjesno odustali od potpune kontrole nad svakim detaljem te kuću osmislili kao prostor koji se s vremenom može prilagođavati potrebama svojih stanara.
Tijekom gradnje korišteno je sve što je već bilo dostupno ili se moglo ponovno iskoristiti. U projekt su uklopljeni peć, kućanski uređaji, stari pronađeni ormarić, sudoper, kamin te višak materijala s prijašnjih gradilišta. Drvene grede koje nose krov iskorištene su i za izradu stubišta te dijelova kuhinje, dok je isti podni materijal poslužio za kuhinjske radne ploče, tuševe i umivaonike. Trijem je izveden kao jednostavna konstrukcija čija se zaštita od sunca može mijenjati ovisno o godišnjem dobu ili raspoloživim materijalima. Dosljednost se tako postiže kroz način gradnje, a ne dekoracijom.
"Kuća je projektirana tako da ostane ugodna za boravak bez klimatizacijskih uređaja. Debeli kameni zidovi i podovi tijekom dana upijaju toplinu, a noću je postupno otpuštaju. Visoki središnji prostor omogućuje prirodno kretanje toplog zraka, pažljivo usmjeren krov štiti od najjačeg poslijepodnevnog sunca, dok raspored prozora omogućuje učinkovito prirodno provjetravanje. Električna energija proizvodi se pomoću solarnih panela postavljenih na obližnjoj konstrukciji koja ujedno služi kao natkriveno parkiralište", navodi se u opisu projekta.
Ova je kućica od ‘odlagališta planova‘ postala stalni dom maštovite obitelji: ‘Ipak nećemo rušiti‘
Autori Manuel Silva Zurita iz Zurita Studija te Simone Lorenzon i Valeria Polato iz Kalibra Arquitectura smatraju da se danas mnoge kuće projektiraju prvenstveno kako bi izgledale atraktivno, dok pritom zanemaruju stvarne klimatske uvjete i način života. Ovaj projekt zauzima suprotan pristup. Umjesto oslanjanja na tehnologiju, naglasak stavlja na prirodnu hladovinu, lokalne materijale i blisku povezanost s okolišem. Rezultat je suvremena kuća koja prihvaća toplinu, sjenu i prirodno okruženje kao sastavni dio svakodnevnog života te pokazuje da dobra arhitektura može biti istodobno jednostavna, funkcionalna i duboko povezana s mjestom na kojem nastaje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....