Atipična, niskoenergetska i moderna kuća

Kostrena, nekad malo ribarsko naselje na južnoj morskoj strani Rijeke, prerasla je u jednu od najbogatijih hrvatskih općina, čemu je pogodovalo nekoliko sretnih okolnosti. Prva je administrativni ustroj Hrvatske, prema kojem je nešto što bi po logici trebalo biti riječko predgrađe postalo samostalna jedinica lokalne samouprave s tri industrijska diva na svojem području koji pune proračun – Ininom rafinerijom, termoelektranom i remontnim brodogradilištem Viktor Lenac.

Druga je, naravno, naviganje, odnosno pomorstvo, tradicionalno zanimanje muškog dijela populacije, koje osigurava znatno veće prihode od hrvatskog prosjeka.

Upravo je kult pomorstva definirao nešto što bismo uvjetno mogli nazvati arhitektonskim stilom koji prevladava u Kostreni. Ne računajući takozvanu aleju bogataša, prvi red uz more gdje su više ili manje ekstravagantne vile naredali bivši i sadašnji riječki tajkuni, u tom naselju prevladavaju ne pretjerano atraktivne poveće obiteljske kuće gotovo uniformiranog izgleda, svaka s više odvojenih stanova, koje su pomorci gradili za nekoliko generacija svojih obitelji.

Radi se, uglanom, o dvokatnicama i trokatnicama s garažama i manjim vrtovima u kojima su zasađeni pomidori, salata ili pokoja maslina, a estetika je u potpunosti podređena funkcionalnosti. Do vanjskog izgleda držalo se tek toliko da sve bude uredno, tako da sve kuće izgledaju praktički isto – u nekakvom estetskom smislu, posve nezanimljivo.

Zbog svega toga, kuća obitelji Šestan, neobičan kockasti objekt u samom centru Kostrene, svojim vanjskim i unutarnjim izgledom izdvaja se kao da je presađena s nekog drugog planeta. U isto vrijeme, to ne znači da je prenapadna, predimenzionirana ili neadekvatna za primorsko podneblje – jednostavno je različita, zgodan primjer vrhunske arhitekture i dokaz da u ovakvim naseljima mogu egzistirati i malo drukčiji svjetonazori stanovanja.

Inspiracija su bile brazilske kuće koje nemaju pregrade između vanjskog i unutarnjeg prostora

Projektirao ju je, prema narudžbi Šestana, poznati hrvatski arhitekt Saša Randić. – Inače smo iz Rijeke, a u Kostreni smo kupili teren. Kada smo razgovarali o želji da gradimo kuću, suprug je otpočetka inzistirao da autori budu arhitekti Randić i Turato. Željeli smo nešto što je drugačije od svakodnevnih kuća i već postojeći objekti na ovom području nisu dolazili u obzir.

Otišli smo kod Saše Randića i naše su se vizije poklopile – kaže Samanta Šestan koja u kući živi sa suprugom Sergiom, inače poduzetnikom s kojim ima zajedničku tvrtku, i troje djece, školarcima Lukom i Franom i dvogodišnjom Marom. Kuća je sastavljena od dva volumena – prvi je “living” dio, koji je solidan i čvrst volumen, a u njega je doslovno utaknut spavaći trakt napravljen od željeza.

Cijeli objekt djeluje kao da se igra sa svojom okolinom, uz blag ironični odmak prema “susjedima”. – Cijela je ideja vezana uz poziciju kuće, da bude potpuno otvorena prema moru. Upravo je pozicija bila bitna za postavljanje dnevnog dijela iz kojeg spavaći volumen izlazi kao konzola i kadrira pogled na Kvarnerski zaljev – objašnjava Saša Randić. Inspiracija su mu, kaže, bile brazilske kuće kod kojih nema pregrada između vanjskog i unutarnjeg prostora, nego se dnevni prostor probija van. – Kod nas to zbog klime nije u potpunosti izvedivo, ali je sačuvana osnovna ideja preklapanja vanjskog i unutarnjeg prostora, što je vrlo bitno za ovakav koncept – govori Saša Randić.

Osnovna je želja bila, govori Randić, da se stvori prostor u kojem ljudi uživaju, a koji nije podređen funkcionalnosti. – Prostor mora biti ugodan. To sve ne znači da je kuća skupa. U interijeru i na vanjskom dijelu zgrade korišteni su jednostavni elementi kao što su gotova industrijska ograda, pocinčano željezo, jednostavno fasadni lim. Korištene su i jednostavne podloge kao što je zaglađeni beton kod ulaza u kuhinju – kaže Randić. Prema želji investitora, dom obitelji Šestan napravljen je kao niskoenergetska kuća. Povećana je izolacija, što omogućuje velike uštede kod potrošnje energije. Nema radijatora ni klima- uređaja, nego se zgrada grije i hladi elementima konstrukcije.

Cijevi za grijanje ugrađene su u pod i u zidove, a hlađenje je u stropovima. Cijeli sustav nije na visokoj temperaturi pa se na električnu energiju za 300-tinjak četvornih metara stambenog prostora troši u prosjeku 1500 kuna mjesečno. Sljedeći je korak, prema riječima Samante Šestan, ugradnja solarnih panela, a kako sustav ne troši puno, bit će ga lako dogrijati na taj način. U kuću Šestanovih ulazi se s dvije strane, pored garaže direktno u spavaći trakt, a s donje strane direktno u dnevni dio. Spavaći volumen sastoji se od dvije dječje sobice sa zajedničkom kupaonicom te roditeljske sobe s vlastitom kupaonicom.

U prizemlju je dnevna zona s kuhinjom, blagovaonicom i dnevnim boravkom koji se nadovezuje na terasu s bazenom

Svaka od soba ima direktan izlaz na zajednički balkon s kojeg puca prekrasan pogled na cijeli Kvarner. Na donjem katu minimalistički uređen dnevni boravak nastavlja se na jednako jednostavnu kuhinju koja je od blagovaonice efektno odijeljena šankom. Prostor je idealan za partyje kojih, kako kažu, u ovoj kući ne nedostaje. Ispod stepenica je WC, a tu je još i gostinjska soba s vlastitom kupaonicom, kao i soba za rublje. Sve kupaonice imaju walk in tuševe koji znatno ekonomiziraju prostor i vrlo su praktični za održavanje.

Prolaz iza stražnjeg dijela donjeg kata odjeljuje objekt od male konobe i kotlovnice. Dvorište je posebna priča. Isturene spavaće sobe pružaju zaklon od kiše i podnevnog sunca, formirajući poveću strehu ispod koje se komotno mogu smjestiti vrtni stol i stolice. Nadalje, okomito ispod balkona napravljen je bazen. Umjesto prekrcanog vrta, koji su u Kostreni nezaobilazan element svakog dvorišta, Šestani su potpuno zaravnali teren i zasijali travnjak koji se redovito održava, pojačavajući dojam općeg sklada. Uz rubove terena zasađeni su borovi koji će, kada porastu, formirati prirodnu ogradu. – Okoliš smo sami uredili i travnjak je bio izvorna ideja. Nismo željeli ništa drugo saditi na ovom dijelu. Na drugoj strani, na padini zasadit ćemo lavandu – najavljuje Samanta Šestan. Kuća se gradila pet godina, s time da su se Šestani uselili već u završnoj fazi, dok sve nije bilo gotovo.

Naravno, kako to obično biva kod ovakvih objekata, uvijek ima još prostora za detalje i još neke sitnice, a predstoji i ugradnja solarnih panela jer je Šestanima, prema Samantinim riječima, vrlo bitna ekološka komponenta. – Prezadovoljni smo, dobili smo čak i više nego što smo očekivali. Kuća je ugodna za život, praktična i jednostavna za održavanje. U blizini su vrtić, škola, plaže, sportski klubovi, sve nam je na dlanu – govori Samanta Šestan.

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!