Što arhitekt koji projektira modularne kuće za druge ljude napravi kada napokon dobije priliku osmisliti vlastiti dom? U slučaju Martina Mikovčáka odgovor nije bila kuća koja će dominirati krajolikom, nego gotovo suprotno, dom koji će pokušati postati njegovim dijelom. Na obiteljskoj zemlji u slovačkoj regiji Kysuce nastala je Atelier House, kuća djelomično ukopana u padinu, s livadom koja se nastavlja preko njezina krova i dugom staklenom fasadom otvorenom prema dolini.
No iza ove kuće krije se i mnogo šira priča o Ark-Shelteru, studiju koji je modularnu gradnju odlučio odmaknuti od predodžbe bezličnih montažnih „kutija“ i pretvoriti je u arhitekturu koja se prilagođava čovjeku, mjestu i načinu života.
Od studentske ideje do kuća koje putuju Europom
Priča o Ark-Shelteru počela je tijekom studentskih dana Martina Mikovčáka. Slovački arhitekt tijekom Erasmus razmjene na KU Leuvenu u Belgiji upoznao je Michiela De Backera. Zajednički atelje doveo ih je do razmišljanja o modularnom stanovanju, a ideja nije ostala samo studentski projekt.
Iz tog eksperimentiranja postupno je nastao Ark-Shelter, sustav modularnih objekata koji se izrađuju u kontroliranim tvorničkim uvjetima, a zatim transportiraju i postavljaju na odabranoj lokaciji.
Studio svoje objekte promatra gotovo kao otvoreni sustav modularnih kutija koje se mogu međusobno povezivati i transformirati. Kuća se tako ne mora smatrati završenim objektom koji će zauvijek ostati jednak. Obitelji se mijenjaju, nastaju potrebe za novim spavaćim sobama ili prostorima za rad i odmor, a arhitektura ih, prema filozofiji Ark-Sheltera, može pratiti.
Fleksibilnost je stoga jedno od temeljnih načela njihova rada. Moduli se mogu proširivati, smanjivati i premještati, dok studio posebnu važnost pridaje drvenim skeletnim konstrukcijama, trajnosti, jednostavnim tehnologijama i mogućnosti funkcioniranja izvan klasične infrastrukture.
Jednako je važna povezanost s prirodom. Ideja nije samo smjestiti malu kuću na atraktivnu parcelu, nego arhitekturom ponovno uspostaviti odnos čovjeka s okolišem, prirodnim svjetlom i ritmom dana.
A onda je Martin dobio priliku sva ta načela testirati na najzahtjevnijem mogućem klijentu – samome sebi.
Pogledajte video!
Kuća koju je godinama zamišljao
Zemljište na kojem danas stoji Atelier House generacijama pripada njegovoj obitelji. Martin je odrastao u selu ispod brežuljka i godinama dolazio na ovu padinu. Sjedio bi u visokoj travi i zamišljao kako bi jednoga dana kuća mogla sjesti na zemljište, a da pritom ne uništi ono zbog čega mu je mjesto toliko značilo.
Kada je došlo vrijeme za gradnju, odgovor je pronašao u samoj konfiguraciji terena.
Kuću je djelomično ukopao u padinu i omogućio da se livada praktički nastavi preko njezina zelenog krova. Gledana s jedne strane, arhitektura se gotovo povlači pred krajolikom; s druge se duga staklena fasada potpuno otvara prema dolini.
Niski kameni zid štiti interijer od pogleda prolaznika, ali je oblikovan tako da ne oduzima kući južno sunce. Privatnost se tako ne postiže potpunim zatvaranjem, nego pažljivim odnosom visine zida, terena, stakla i pogleda.
Tri modula stigla su iz tvornice
Iako kuća izgleda kao da je neraskidivo povezana s padinom, njezin je velik dio nastao nekoliko kilometara dalje.
Atelier House sastoji se od tri prefabricirana modula izrađena u tvornici Ark-Sheltera. Nakon dovršetka prevezena su na zemljište i dizalicom postavljena na prethodno izvedene betonske temelje te povezana s betonskom jezgrom izgrađenom na samoj lokaciji.
Upravo je spoj prefabriciranog i izvedenog na licu mjesta jedan od najzanimljivijih elemenata projekta. Kuća nije zamišljena kao generička modularna kutija koja bi jednako mogla stajati bilo gdje. Industrijski proizvedeni moduli prilagođeni su vrlo specifičnoj padini, pogledu, orijentaciji i životu vlasnika.
Betonska jezgra pritom nije samo konstruktivni i vizualni element. Ona akumulira toplinu kamina i postupno je predaje prostoru, dok su radijatori nenametljivo smješteni ispod prozora.
Kuća u kojoj gotovo ništa nema samo jednu funkciju
Najzanimljivije ideje otkrivaju se tek kada se u kuću uđe.
Interijer je zamišljen kao prostor koji se mijenja zajedno sa svakodnevnim životom. Umjesto velikog broja zasebnih komada namještaja i strogo definiranih prostorija, pojedini elementi preuzimaju nekoliko funkcija.
Ulazna vrata mogu se rasklopiti i pretvoriti u nadstrešnicu. Jedinstveni, kontinuirani komad namještaja istodobno postaje stubište, mjesto za sjedenje i dio kuhinje.
Čak je i prostor za kuhanje moguće gotovo potpuno sakriti. Elementi potrebni za pripremu hrane integrirani su u stol, čime kuhinja prestaje biti klasična kompozicija ormarića koja dominira prostorom.
No možda najneočekivanije rješenje nalazi se u kupaonici.
Kada je skrivena ispod poda tuša. Kada se pod otvori, otkriva se mjesto za kupanje okrenuto prema krajoliku i zalasku sunca. Jedan mali prostor tako mijenja funkciju bez potrebe za dodatnim četvornim metrima.
A onda je iz zemlje izbila voda
Priroda je tijekom gradnje, međutim, dodala projektu element koji nije postojao ni u jednom nacrtu.
Tijekom iskapanja graditelji su naišli na prirodni izvor. Into the Wild Houses navodi da je voda izbila iz tla u mlazu visokom oko 30 centimetara, otkrivši da je dio zemljišta zapravo močvaran.
Umjesto da pokušaju potpuno ukloniti vodu iz projekta, pronašli su način da je uključe u njega. Iskopan je bunar, a njegov preljev danas puni malo, hladno jezerce uz terasu.
Tako je element koji je u početku mogao predstavljati ozbiljan problem gradnje postao još jedna veza između kuće i mjesta na kojem se nalazi.
Modularna kuća od 41 m² kakvu svi žele dostupna u Europi: Ima sve, a i cijena je ok
Dom kao laboratorij vlastitih ideja
Atelier House za Martina Mikovčáka zato nije samo privatni dom. Ona je i svojevrsni arhitektonski laboratorij.
Kao suosnivač Ark-Sheltera i arhitekt koji modularne objekte projektira za druge, sada svakodnevno živi s vlastitim odlukama – materijalima, spojevima, sustavima grijanja, transformabilnim namještajem i mehanizmima koje inače ugrađuje u projekte svojih klijenata.
Upravo mu takav neposredan odnos s kućom omogućuje da ispituje gdje su stvarne granice modularne arhitekture.
Jer Atelier House možda jest sastavljena od tvornički proizvedenih modula, ali upravo pokazuje koliko pojam „modularno“ može biti udaljen od ideje uniformiranog stanovanja. Ova kuća ne pokušava izgledati kao objekt koji je jednostavno dovezen i spušten na parcelu. Njezina arhitektura proizlazi iz padine, pogleda, sunca, vode pronađene ispod zemlje i načina života čovjeka koji ju je projektirao.
Možda je upravo u tome najzanimljivija ideja cijelog projekta Ark-Sheltera: prefabrikacija ne mora značiti da se kuća prilagođava sustavu. Sustav se može prilagoditi kući, čovjeku i mjestu. A u Martinovu slučaju granica između arhitekture i krajolika gotovo doslovno nestaje. Ondje gdje se livada penje preko krova i nastavlja rasti kao da kuće ispod nje uopće nema.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....