Arhitektonska senzacija u Zagrebu

Zagrebačke Ravnice odličan su kvart. U blizini Maksimira, tramvaja i vlaka, u blizini centra grada, a opet daleko od vreve. Mirno je i tiho, dijelom pod spomeničkom zaštitom, a većinu ulica čine niske obiteljske kuće. Jednu takvu ima i ova četveročlana obitelj, ali njihova nije obična, iako se možda isprva čini takva. To je kuća niskoenergetske gradnje, futurističke arhitekture i funkcionalnog interijera. Već na prvi pogled vidi se da ima nečeg neobičnog iza cijele ideje. Kuća izgleda kao dvije različite priče spojene u jednu cjelinu. Prednji dio objekta je mala, rekli bismo, obična kućica tradicionalnoga krova i rasporeda prozora, ali kad se otvori bočni pogled, pojavljuje se impozantni stražnji dio s ravnim krovom i rascjepkanim pročeljem na kojem se izmjenjuju betonski stupovi i staklene ploče visoke preko tri metra.

Jako zanimljiva interpolacija modernoga u kvart u kojem je većina kuća tradicionalne arhitekture, koju slavi prednji dio koji stilski prati ostale kuće u susjedstvu, osim neobičnom, gotovo crnom bojom, dok stražnji dio unosi dašak suvremenosti, ali ne na način koji bi nagrdio okolinu, što se toliko često zna dogoditi. – Želja za niskoenergetskom gradnjom rodila se još 2007. godine. Tada je ta tema bila još vrlo rijetka i specifična, a kako sam volio čitati strane magazine i časopise, uglavnom francuske, u njima sam nailazio na tekstove, slike i primjere fantastične niskoenergetske gradnje. Malo-pomalo počele su se rađati i moje ideje za buduću kuću i, na sreću, uspio sam ih realizirati.

Već tada, puno sam se informirao i pretpostavljao sam da će energenti znatno poskupjeti u budućnosti i da će se cijena plina izjednačiti s cijenama u Europskoj uniji u sljedećih pet do sedam godina. Znao sam da će, ako pametno odaberem energente za kuću, uštede biti velike – objašnjava nam vlasnik svoja početna promišljanja nakon kojih je pala i čvrsta odluka o početku gradnje. Budući da su uspjeli kupiti zemljište iz snova u svom svom omiljenom kvartu, sljedeći korak je bio odabir arhitekata. Odlično su se složili s Hrvojem Bakranom i Matijom Androićem iz Arhitektonskog studija Urbane tehnike. – Zajednički smo radili na projektu, bila je to sinergija naših želja i ideja i njihove nevjerojatne stručnosti.

Najveći izazov je predstavljala izvedba visokih staklenih stijena koje se izmjenjuju sa stupovima od armiranog betona te lociranje velikih staklenih površina. Morale su biti na onom dijelu kuće gdje se ljeti neće previše zagrijavati i gdje će propuštati optimalnu količinu svjetlosti u svako doba dana. Kad je riječ o zidovima, oni su debljine 45 cm, cigla je debela 30 cm, a fasadni sustav stirodur 15 cm. S pročeljem nismo imali nikakvih sumnji. Odabrali smo silikonsku fasadu koja je različita, a po našem mišljenju i bolja i kvalitetnija od silikatne, i mislimo da je taj izbor bio pun pogodak – ponosno nam kažu simpatični vlasnici. Dio koji najviše pridonosi činjenici da je ova kuća niskoenergetska je svakako poseban sustav grijanja.

Riječ je o toplinskoj pumpi i podnom grijanju koje je provedeno kroz sve prostorije. Ono koristi energiju zemlje da bi uz minimalnu potrošnju energije, tj. malu potrošnju struje na elektromotoru toplinske pumpe zagrijavalo cijelu kuću. Podno grijanje iznimno dobro pruža osjećaj topline u svakom dijelu kuće jer se svi zidovi i podovi, tj. cijeli prostor, zagrijava jednako i nigdje nema mikropropuha. – Mislimo da je podno grijanje najvredniji dio niskoenergetske kuće, daje najveću ugodu, i posebnu kvalitetu života zimi. Kroz stakla gledamo snijeg, a možemo biti u kratkim rukavima.

Istraživanja pokazuju da korisnici podnoga grijanja griju prostor na temperaturi dva stupnja nižoj nego korisnici radijatora jer toplina dolazi odozdo. Temperatura poda je oko 29-30 stupnjeva, što je sedam stupnjeva manje od topline tijela. Dakle, pod nije vruć kao što su neki prijatelji mislili, možemo hodati bosi i na njemu se ne mogu rastopiti gumene papuče – kroz smijeh pričaju i objašnjavaju nam koji sve sustavi pridonose niskoj potrošnji energije. – Kvalitetnom izolacijom, sustavom grijanja i arhitekturom kuće te pojačavanjem izolacijskih materijala na krovu (imamo 40 centimetara stirodura na krovu!), može se znatno poboljšati energetska učinkovitost.

Velika stavka je i stolarija koja je u našem slučaju aluminijska AluK, s troslojnim staklima, i sa njom smo neizmjerno zadovoljni. Osim toga, pravilnim pozicioniranjem objekta na parceli mogu se napraviti čuda. Nas konkretno ujutro budi sunce s istoka i zagrijava kuću zimi, a ljeti se staklena stijena otvara na istok i ima prirodni hlad, što je vrlo sretna okolnost s obzirom na ovoliko puno staklenih površina, jer nema pregrijavanja i neugodne količine topline ili svjetlosti bez obzira na to koji je dio dana ili godišnje doba. Interijerom dominira jednostavno uređenje i goli betonski zidovi u prostoru za dnevni boravak. To mu daje suvremeni štih, ali istovremeno ima toplu i prozračnu notu zbog velike količine svjetlosti.

Dnevni dio veličine 120 metara četvornih, prepun staklenih površina, najdraži je svim ukućanima. – Ideja za staklene stijene došla je prirodno jer smo željeli dnevnu sobu spojiti s vrtom i projektom rasvjete sjediniti ta dva prostora. Ukupno imamo 16 metara staklenih stijena u dnevnoj sobi. Betonski stupovi razbijaju staklene stijene radi intime jer oni jedini zaklanjaju pogled. Staklene stijene su troslojne, tako da zimi funkcioniraju kao normalan zid, nema osjećaja hladnoće – objašnjavaju. U nastavku dnevnog boravka nalazi se bijela Scavollini kuhinja koja se proteže u obliku slova U, a posebnost je to što nema gornje elemente, nego samo nekoliko polica koje je puno lakše održavati.

Ni veličina vrta i okućnice nije zanemariva, kao ni činjenica da kuća ima četiri mjesta za parkiranje. Vlasnici neizmjerno uživaju u zelenom vrtu, pogotovo ljeti kad otvore golemu staklenu stijenu, a kuća i vrt postaju jedan povezani prostor bez prepreka. Staklena stijena se otvara za dvije trećine tako da otvor prema vrtu iznosi i do nevjerojatnih sedam metara. Naišli smo na još jednu posebnost. U kući je napravljeno posebno tehničko okno kroz koje se jednostavno mogu dograđivati sve vrste novih građevinskih rješenja ako su potrebna, npr. solarno grijanje ili rekuperator zraka za koji je već postavljena priprema. Najveća prednost ovakvih kuća svakako su uštede na režijama koje nisu zanemarive. – Kad smo krenuli s gradnjom nismo precizno izračunali eventualnu uštedu, jednostavno smo radili sve prema svojim željama i vizijama.

Budući da je prošlo puno vremena otkad živimo ovdje, sada znamo da štedimo oko 2000 eura na godinu u odnosu na kuću ove veličine koja nije sagrađena prema načelima smanjene potrošnje energije. Imamo i energetiski certifikat B, što kuću definira kao niskoenergetsku. Kad smo mi počinjali nije bilo zelenih kredita, ali danas s istima možete investirati u toplinsku pumpu i vratiti uloženo za pet do sedam godina. Rata zelenog kredita vam je ista kao rata plina u klasičnoj lošije izoliranoj kući ili plinski grijanoj kući. Tako da bismo svima koji razmišljaju o takvoj investiciji toplo preporučili da prestanu razmišljati, i to učine. Neće požaliti ni sekunde – zaključuju. Ako i sami razmišljate o sličnoj kući, a svidjela vam se baš ova, danas je vaš sretan dan jer ova ljepotica je odnedavno na prodaju.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!