"Matija, idemo na more! Kamo ćemo? Kupila sam karte, idemo na Zanzibar!" tako je počela naša afrička avantura. Dok većina svijeta putuje u Aziju, mene je srce odvelo u Afriku, na tropski otok kontrasta, najfiniji bijeli pijesak, tirkizno more i nasmijane ljude koji žive "pole pole", najsporije što se može živjeti. Nisam dugo planirala, kad mi je dozlogrdila siva zima, imala sam potrebu otići na put gdje palme njišu grane. Kupila sam avionske karte i počela istraživati otok. Čitala sam blogove, slušala vlogove, istražila dovoljno da mogu isplanirati 11 dana na otoku, s izletom na safari u Tanzaniju. Iskustvo safarija nevjerojatno je i žao mi je što nisam planirala barem tri dana i noći na safariju jer biti okružen slobodnim divljim životinjama iskustvo je za život.
Put sam podijelila u četiri etape: Stone Town, povijesno srce grada Zanzibara, zatim safari u Mikumiju, Paje na istočnoj obali i Nungwi na sjeveru otoka - Nungwi jer su svi dobri smještaji u Kendwi bili zauzeti: od prosinca do ožujka visoka je sezona jer je Zanzibar Europljanima jako privlačan. Po preporuci smo se cijepili protiv hepatitisa A i trbušnog tifusa, moj suputnik je 11-godišnji dječak, rizik nije bio opcija. Za Zanzibar je potrebna turistička viza i putno osiguranje koje se kupuje na aerodromu. Nakon 14 sati putovanja, uz presjedanje u Frankfurtu, stigli smo na egzotični otok, s -5 na 35 stupnjeva. Fantastičan je osjećaj skinuti zimsku jaknu i uskočiti u kratke hlače i japanke, osobito uz želju za savršenim passion fruit mojitom, s bosim nogama u pijesku. Prvi kontakt sa Zanzibarom je prometnica bez pravila (osim vožnje lijevom stranom), kokosove palme, plantaže voća i začina putem od aerodroma do Stone Towna - majko mila, zaista smo u Africi! Zanzibar, smješten uz istočnu obalu Afrike, nekoć je bio važno trgovačko središte, i to mračne prošlosti. Slonovača, zlato, začini i milijuni ljudi Istočne Afrike odvedeni u roblje prema arapskim zemljama i Sjevernoj Americi.
Stone Town pod zaštitom je UNESCO-a. Izvanredan je primjer svahilske trgovačke kulture i jedinstvene arhitekture: kamene palače iz 19. stoljeća, često prožete indijskim i svahilskim elementima, unutarnja dvorišta i raskošno izrezbarena drvena vrata koja možeš promatrati satima.
Smjestili smo se u Dhow Palace, hotel-palaču, tek nekoliko kuća dalje od rodne kuće Farrokha Bulsare - legendarnog Freddieja Mercuryja. Hotelom se širio i u sjećanje urezao neobičan miris tropske vlage, starog namještaja, klinčića i sandalovine, pa to i jest Afrika, zar ne?
U zoru smo poletjeli na safari u Tanzaniju. Nakon sat vremena leta, slijetanje na zemljanu pistu usred savane označilo je početak prave avanture. Akacije, baobabi i prizori koje poznaješ samo iz dokumentaraca: lavovi, zebre, žirafe, slonovi, vodenkonji, gazele, gnuovi, pumbe, krokodili - sve u neposrednoj blizini. Safari je iskustvo koje svaki putnik mora doživjeti barem jednom. Do kraja puta izmjenjivali smo dojmove, već tada smo odlučili - vratit ćemo se.
U Stone Townu ostali smo još tri dana, istražujući grad, Mercuryjev muzej, užurbanu tržnicu Darajani, eterična ulja, začine i bogate okuse zanzibarske kuhinje koji odražavaju njegovu multikulturalnu prošlost. Navečer, kad zapuše s oceana i rashladi užarene ulice, tek tada potpuno osvijestiš da si na odmoru, ispod ekvatora.
Iz Stone Towna nastavili smo prema istočnoj obali, u Paje - raj za kite surfere. Ondje uvijek puše i godi - kasazi, sjeverni, ili kusi, južni vjetar. Plitki koraljni greben, snažne plime i oseke čine kupanje nepredvidljivim - more se povuče kilometrima unatrag. Odabrala sam mali resort na samoj plaži. Budila sam se i odlazila na spavanje uz palme i ocean - upravo po to smo došli. Dani su prolazili bosi, s bijelim pijeskom pod nogama, koktelom u ruci i pogledom na plavi horizont po kojem plešu šareni kiteovi. Kilometarska plaža živopisna je pozornica lokalnog života: akrobati izvode impresivne točke, žene pletu tradicionalne pletenice, ekipa prodaje tek ubrano voće i turističke izlete, Masai nude tradicionalni nakit po ozbiljnim cijenama. Naravno, lako nasjedneš jer ipak su to Masaiji, srdačni i razgovorljivi. "Hello, how are you?" i "Hakuna matata" čuješ na svakom koraku. Nakon nekoliko dana postane pomalo naporno pa se povučeš u mir hotela, dok te ponovno ne privuče šarenilo plaže.
Naš novinar Krešo u šoku nakon Japana: ‘Sad znam zašto se svi vraćaju s osjećajem tuge‘
Iz Paje su sve glavne atrakcije na otoku lako dostupne: šuma Jozani s crvenim majmunima kolobus, plantaže klinčića, cimeta i vanilije, plivanje s kornjačama ili najpoznatija hrid u selu Michamvi Pingwe i restoran The Rock. Do njega možeš prošetati ili će te prevesti barkajol, ovisno o plimi. U naravi talijanski restoran s divnim domaćinima, vrhunskom ribom i domaćom tjesteninom, izbalansiranim pićima i desertima čiji ćeš okus pamtiti. Moje srednjoškolsko znanje talijanskog osiguralo nam je najbolji stol i poseban tretman. Na odlasku: "Andrea, dođi nam opet!" "Doći ću, obećavam!"
Posljednja tri dana proveli smo na sjeveru, u Nungwiju, gdje su morske mijene znatno manje, a kupanje je moguće u svako doba dana. Arhipelag smo upoznali na dhowu, tradicionalnom jedrenjaku s trokutastim jedrom. Plovidba je najljepša u zalazak, uz zvuk tradicijske glazbe i konge, budi nešto iskonsko u svakome od nas.
Zanzibarci su gostoljubivi i pristojni ljudi. Ponekad imaš osjećaj da te doživljavaju kao bankomat, ali teško im je zamjeriti jer mnogi žive u siromaštvu, bez osnovne infrastrukture, a turizam je glavna gospodarska grana. Tek ovdje postaneš svjestan koliko si sretan jer imaš ono najpotrebnije za život - pitku vodu.
Zanzibar je moja prva, ali sigurno ne i posljednja afrička avantura. Otvorio mi je novi svijet, obojio pogled nestvarnim bojama i ostavio najljepše osmijehe ljudi čija je koža tamna kao noć. Zemlja kontrasta duboko se uvukla pod kožu, Hakuna matata, do nekog novog susreta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....