Zov umjetnosti je magičan i može vas zazvati u bilo koje vrijeme, bez obzira na godine i stadij života. Neke zazove zarana, u mladosti, a neki se njezinom čudesnom pozivu odazovu u poodmaklim godinama.
Jedan od takvih, koje je umjetnost pozvala pod svoje krilo tek kad su otišli u mirovinu, je i Andrej Mantula, umirovljeni pomorac. Rođen i odrastao u obitelji pomoraca u ruskom Sankt Peterburgu, Andrej je radni vijek proveo ploveći morima i oceanima te gradeći luke. Odlaskom u mirovinu, Mantula se s obitelji prije četiri godine s obitelji našao u Srbiji, gdje se skrasio u Banji Koviljači.
‘Najvažnije mi je da sam u prirodi, na čistom zraku, uz obitelj i drage ljude. Inače, oko Loznice i Banje je stiglo puno Rusa, Ukrajinaca, Kazahstanaca i stvorila se prijateljska zajednica. Ovo se ne događa često u drugim zemljama‘, rekao je jednom prilikom za portal buro24.rs Mantula.
Andreja smo kontaktirali putem društvenih mreža, javio se nakon nekoliko minuta: ‘Poslat ću vam fotografije radova čim prije‘, glasila je poruka na ćirilici. Zahvaljujući godini proizvodnje, vaš se novinar još iz osnovne škole sjeća tog pisma, pa smo bez problema nastavili razgovor.
‘Ja sam umirovljenik, Rus, bivši mornar. Nikad se prije nisam bavio umjetnošću, nisam o tome ni razmišljao. Ali ovdje u Srbiji vlada posebna atmosfera i nekako sam došao na ideju da počnem stvarati ova čudna stvorenja, uglavnom ribe i nekoliko brodova. Trudim se držati se assemblage stila i malo steampunka‘, rekao nam je Mantula i nastavio:
‘Svoja djela stvaram od starog namještaja, dasaka, pa čak i drva za ogrjev. U kući sam otvorio i malu galeriju Fish & Ships, svi su dobro došli!‘, poziva sve zainteresirane Andrej.
Za dvije godine hobija, kako svoje stvaralaštvo naziva Mantula, napravio je 300 djela. ‘Radim brzo‘, skromno priznaje na kraju Mantula.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....