Svi su oduševljeni novom sezonom popularne serije: "Ovo je čista arhitektonska mitologija i remek djelo arhitektonskog pripovjedanja"

Od svog debija, Netflixova serija Squid Game osvojila je publiku svojom intenzivnom mješavinom psihološke napetosti, društvenih komentara i svoje prepoznatljive estetike. I prva i druga sezona serije nastavile su se poigravati s percepcijom gledatelja, koristeći arhitekturu ne samo kao pozadinu, već i kao sredstvo za pripovijedanje koje oblikuje likove i samu priču. Dok druga sezona zadire dublje u već uspostavljenu smrtonosnu dinamiku igre, uvodi nove slojeve ponovnim pregledom i širenjem okruženja koja su bila ključna za uspjeh serije. Najupečatljiviji aspekt ovih postavki je kako se isprepliću s temama serije o moći, kontroli i preživljavanju, stvarajući iskustvo koje je i vizualno uvjerljivo i potiče na razmišljanje, piše Domus.

Igralište pretvoreno u zatvor

Jedan od ključnih arhitektonskih motiva u seriji Squid Game je transformacija prostora koji nalikuju dječjim igralištima u brutalna okruženja za život ili smrt. Otok na kojem se odvijaju smrtonosne igre naseljen je zgradama s dječjim motivima, od igraonica do učionica, koje na prvi pogled izazivaju nevinost i nostalgiju. Ipak, ti ​​su prostori izokrenuti u zatvore, vojarne i skladišne ​​jedinice u kojima se ljudski životi sustavno kontroliraju. Ovaj kontrast razigranog i nasilnog nije slučajan – Squid Game namjerno dizajnira svoje okruženje tako da odražava unutarnja stanja svojih likova i dehumanizirajućeg sustava unutar kojeg su zarobljeni.

Prema informacijama u članku na Domusu, u drugoj sezoni ovi prostori s dječjom tematikom ne samo da prevladavaju, već se reinterpretiraju i proširuju. Nove lokacije, od kojih su mnoge samo nagoviještene u prvoj sezoni, guraju ovaj koncept dalje. Prostorije i zgrade koje izgledaju kao dječji vrtići ili igrališta zapravo su zatvorski prostori dizajnirani da odvoje natjecatelje jedne od drugih, da ih kontroliraju i provode pravila igre. Spavaonice, u kojima igrači spavaju u redovima naslaganih kreveta, nalikuju vojnim barakama, a status likova kao običnih pijuna u većoj igri postaje bolno jasan. Ta okruženja služe kao fizičke manifestacije komentara emisije o društvenim hijerarhijama i strukturama moći, gdje oni na vlasti manipuliraju onima ispod sebe, svodeći ih na jednoobrazne i jednokratne entitete.

Arhitektura kao narativno sredstvo

Arhitektonski dizajn serije Squid Game nije samo vizualni izbor; igra presudnu ulogu u pripovijesti. Raspored prostora utječe na interakcije i odnose među likovima. Na primjer, kada se likovi svađaju ili doživljavaju sukob, obično su smješteni u spavaonice, okruženje koje vizualno naglašava njihovu zatvorenost i nedostatak privatnosti. Ovi prostori, često pretrpani i bučni, doprinose napetosti i očaju koje osjećaju igrači dok se bore snaći u sustavu koji njihove živote cijeni tek kao robu.

Nasuprot tome, kada likovi izražavaju solidarnost ili sklapaju saveze, skloni su okupljanju u prostorima koji nalikuju dječjim vrtićima, gdje se potiče suradnja i društvena interakcija, iako unutar kontroliranog okruženja. Ta područja, sa svojim jarkim bojama i razigranim elementima, stvaraju osjećaj jedinstva, ali i suptilno pojačavaju infantilnost igrača. Na njih se ne gleda kao na pojedince s različitim identitetima, već kao na djecu u igri u kojoj im preživljavanje postaje jedini cilj.

Prostori nalik zatvorima, često dizajnirani u oštroj, industrijskoj estetici, dodatno naglašavaju dehumanizirajuću prirodu igre. Oštar kontrast između živih, šarenih igrališta i hladnih, opresivnih koridora moći produbljuje gledateljevo razumijevanje psihološkog utjecaja koji igra nanosi svojim natjecateljima. Tu napetost između slobode i zatočeništva, igre i nasilja postaje najočitija.

Simbolika prostora

Dizajn prostora u seriji pažljivo je kalibriran kako bi odražavao šira društvena pitanja. Mnoga okruženja odjekuju strukture institucija koje prepoznajemo u stvarnom svijetu - zatvori, škole, vojarne i spavaonice. Te institucije služe za kategorizaciju, kontrolu i segregaciju ljudi, prisiljavajući pojedince na uloge koje su u skladu s očekivanjima društva od njih. U Squid Gameu, sudbine igrača na sličan su način određene prostorima u kojima žive. Dizajn igre odražava kako arhitektura može definirati uloge i sudbine onih koji je zauzimaju.

Ova se simbolika proteže na način na koji se razmaci koriste u seriji. Mjesto određenog događaja ili položaj lika u određenoj prostoriji utječe na to kako ih doživljavamo i njihovo putovanje. Kada su likovi u spavaonici, to signalizira njihovu ranjivost; kada uđu u arenu, to predstavlja eskalaciju igre, gdje preživljavanje postaje krajnji cilj. Čak i velike arene u kojima se igraju igre, sa svojim ogromnim, otvorenim prostorim, oduzimaju igračima svaku privatnost ili utočište, izlažući ih opasnosti u svakom trenutku.

3D prikaz scenografija iz prve sezone serije Squid Game

/SHUTTERSTOCK

Arhitektura kao podtekst

Dok se Squid Game često slavi zbog svoje zanimljive radnje i intenzivnih akcijskih sekvenci, prava genijalnost serije leži u tome kako koristi arhitekturu kao podtekst za komuniciranje složenih tema o društvu, piše Gabriele Niola za Domus. Serija polazi od uobičajene pretpostavke da dizajn oblikuje ponašanje i gura ga do krajnosti, ilustrirajući kako prostori mogu manipulirati ljudskim postupcima, emocijama i identitetom. Čineći to, Squid Game postaje više od pukog trilera - postaje komentar načina na koji su moć i kontrola ugrađeni u same strukture koje upravljaju našim životima.

Arhitektura u seriji ne služi samo kao pozadina; ono postaje aktivni sudionik u priči. Dizajn prostora utječe na to kako se likovi međusobno povezuju, kako komuniciraju s okolinom i, u konačnici, kako preživljavaju igru. Sposobnost serije da koristi arhitekturu na ovaj način izdiže je iznad uobičajenog pripovijedanja, čineći je uvjerljivom pričom koja odjekuje publici na svjesnoj i nesvjesnoj razini.

Remek-djelo arhitektonskog pripovijedanja

Iako Squid Game možda nije "remek-djelo" u tradicionalnom smislu kinematografske umjetnosti, nedvojbeno je izvanredan primjer kako se arhitektura može koristiti da se ispriča priča. Serija majstorski spaja vizualni dizajn s naracijom, koristeći svoje okruženje za produbljivanje emocionalnih i psiholoških uloga svojih likova. Čineći to, ne samo da zaokuplja pozornost gledatelja, već nudi i dubok komentar o strukturama moći i društva. Dopuštajući okolini da govori sama za sebe, Squid Game nadilazi svoju ulogu puke zabave, postajući provokativno istraživanje ljudskog ponašanja i prostora koji ga definiraju.