Splitska balerina Maja Lončar: U omiljenoj fotelji okružena biljem odmorim se od teških vježbi u kazalištu

Omiljeni kutak u stanu splitske balerine Maje Lončar je dio dnevnog boravka u kojem se opušta nakon napornih svakodnevnih proba u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu, gdje pleše. Kaže da najviše voli baš taj dio stana jer lako utone u udobnu fotelju, opusti se i odmori. U tom kutku voli pročitati neku dobru knjigu, grickati nešto zdravo jer, kaže, obična je zabluda da balerine ne smiju ništa jesti. Ona s kilažom nikad nije imala problema, normalno jede cijeli život i zbog toga je uvijek na stoliću ispred kauča zdjelica s njenim omiljenim grickalicama. Osim udobne fotelje, prednost baš tog kutka je činjenica da iz njega ima pogled na cijeli stan.
- Nije to velik prostor, ali je meni najdraži na svijetu. U ovom sam stanu provela cijelo djetinjstvo i imam brojne prekrasne uspomene na ovaj prostor. Jako mi je nedostajao kad sam četiri godine provela u Školi za klasični balet u Zagrebu, a još i više kad sam na godinu dana otputovala na obrazovanje u Moskvu, u Boljšoj - sjeća se Maja trenutaka kad je s čežnjom mislila na stan, a posebno na maleni kutak koji joj je oduvijek bio najdraži. Jedva je čekala da se tamo vrati, priznaje.

Paun Paunović/Cropix

Sada on izgleda ipak malo drugačija nego u vrijeme njenog djetinjstva - budući da je sve u zemljanim tonovima, Maja je odlučila taj kutak stana okružiti biljkama, kako bi malo "podigla atmosferu", ali ga učinila i još više umirujućim. Sama je odabrala biljke, koje pomno njeguje. Njen odabir su i posude u kojima njeni zeleni ljubimci rastu, baš kao i raspored. Nakon mnogo razmišljanja odabrala je i stolić koji ne zauzima mnogo prostora, a efektno izgleda. Sve je u tom kutku zapravo složeno tako da je za nju prostor odmora, meditacije i potpunog mira. To joj je, kaže kroz smijeh, svakako potrebno.
- S ovog mjesta imam pogled na razne suvenire i kristale u vitrini koje sam naslijedila od pokojne bake, a tu su još i jedna matrjoška, potom mali Viking s putovanja u Dansku, replika antiknog vrča iz Grčke i Vučedolska golubica. Naravno, kao i u cijelom stanu, uvijek su negdje neke špice - bilo da je riječ o novima, koje tek treba pripremiti za rad ili pak neki stari par, koji je istrošen, ali je ipak tu negdje. Od baleta se, eto, ne može pobjeći - pojašnjava Maja.