Kad smo krajem prošle godine radili na člancima koji predviđaju trendove za 2021., gotovo svugdje smo nailazili na pojam “japandi”. Riječ je o hibridnom stilu koji spaja pridjeve japanski i skandinavski. Pojmovi “japanordic” ili “scandenese” odnose se na istu stvar. O ovom, relativno novom fenomenu, njegovim glavnim stilskim odrednicama i razlozima zbog kojih mu je porasla popularnost baš tijekom pandemije razgovarali smo s Ivanom Ferenčak, dizajnericom interijera, novinarkom i vlasnicom dućana i web shopa Dizajnholik.
UVODNO O HIBRIDNOM STILU JAPANDI - O ČEMU JE RIJEČ? ŠTO JE UZEO OD SKANDINAVIJE, A ŠTO OD JAPANA?
Iznenađuje činjenica da su, iako udaljeni oko 8000 km, u svijetu dizajna, Japan i Skandinavija zapravo dvije najsrodnije kulture. Naime, oba naroda imaju duboko ukorijenjen osjećaj za estetiku minimalizma i funkcionalnost iznad svega. Tu je i veliko poštovanje prema prirodi, koje se ne ogleda samo u dominaciji prirodnih materijala od kojih se izrađuju uporabni predmeti nego i u brizi za okoliš. Neizostavan ‘sastojak’ je i slavljenje ljudske ruke te onih malih ‘savršenih nesavršenosti’ koje su nužan i neizostavan potpis na takvim predmetima. Moglo bi se reći da japandi uzima najbolje iz obiju kultura, odnosno da se radi o minimalizmu lišenom hladnoće.
STOJI LI JOŠ NEŠTO IZA TOG SPOJA? ČINI SE KAO DA ODABIR TIH DVIJU ZEMALJA I NIJE SLUČAJAN.
Obje kulture imaju dugu tradiciju međusobnog poštovanja, ali i dugu tradiciju razmjene ideja i znanja. Naime, čim se Japan otvorio prema zapadu, danski su arhitekti bili među prvima koji su ga posjećivali. Onamo se redovito putovalo u potrazi za inspiracijom i zapadu nepoznatim, drevnim tehnikama ručne izrade. Posebno su česta ta putovanja bila pedesetih godina prošlog stoljeća. Zapravo, slavna skandinavska keramika iz tog vremena puno toga duguje Japanu, baš kao i minimalistički interijeri otvorenog plana. Naravno, i Japan je učio od Skandinavije, posebice u izradi namještaja, u kojemu su ti narodi apsolutno bez premca.
POSTOJI LI MOŽDA RAZLOG ZBOG KOJEG SE BAŠ SADA POJAVIO? PRIMJEĆUJEMO DA SU PRIJE PANDEMIJE U INTERIJERIMA PREVLADAVALI RASKOŠ, ZLATO I MRAMOR, A TO SADA KAO DA JE POSTALO POMALO NEPRIKLADNO?
Apsolutno. Dizajn je oduvijek bio savršen odraz društvenih zbivanja. Povijesno gledano, izmjena stilova kao refleksija vremena u kojem se živi ne događa se prvi put, ali se sada to događa puno brže. Sve do jučer interijerima je vladao maksimalizam koji je savršeno zrcalo procvat novih mogućnosti. Doslovno preko noći, taj ideal nam je srušen, a mi smo prisiljeni živjeti u karanteni, gotovo bez druženja, kretanja ili putovanja, a vlastita četiri zida postala su naš “zatvor”. Duboko je svojstvena ljudskoj prirodi želja za lijepim, pa kad već moramo biti zatvoreni, bolje da smo zatvoreni na lijepom mjestu. Htjeli ili ne, postali smo prisiljeni na introspekciju, preispitivanje, na pronalaženje u sebi istinskih, trajnih vrijednosti. A dvije kulture koje su jedini logičan i savršeni primjer kako to postići upravo su one koje svojevrsnu izolaciju doživljavaju tisućljećima. Sa svojim dugim, mračnim i hladnim zimama, Skandinavci su pravi majstori u postizanju sklada i osjećaja topline u svojim domovima. Svi koji su putovali u ove zemlje čude se otvorenosti njihovih pročelja, ogromnim prozorima bez zavjesa koji hvataju i onu najzalutaliju zraku Sunca, a navečer su, poput izloga iz žurnala, male svjetleće lanterne vrhunskog ukusa otvorene pogledima.
Japanci su, s druge strane, estetikom bliži Skandinavcima negoli ijednom drugom narodu. Njihova tisućljetna izoliranost i skučenost životnog prostora naučila ih je maksimalno i racionalno iskoristiti svaki milimetar životnog prostora, a samim time i svesti svoj život na inventuru prijeko potrebnog. Kod njih nećete naći ništa suvišno. Pritom ne mislim samo na prenatrpavanje stvarima svojstveno zapadnjačkom konzumerističkom duhu nego i na natrpavanje ukrasima i uzorcima.
Europejcima je tako ponekad neshvatljiv Japancima iznimno važan ‘hanami’, promatranje cvjetanja trešnjina cvijeta, festival od iznimnog značaja za svakog Japanca. Zapravo, za oba je naroda karakteristična gotovo mitska povezanost s prirodom koja se u dizajnu najjasnije ogleda u korištenju prirodnih boja i materijala, posebno drva. Prva je to asocijacija koja se javlja pri spomenu pojmova japanski ili skandinavski dizajn. Japandi je u savršenoj korelaciji s nikad jače izraženom potrebom čovjeka da se osjeća smireno i da ima svoje utočište, u kojem se može opustiti i osjećati sigurnim.
PRIMJEĆUJETE LI PROMJENU I U POTRAŽNJI KOD KUPACA?
Kuriozitet je da smo u našem dućanu primijetili promjenu prema minimalizmu znatno prije nego što je pojam ‘japandi’ odabran za imenovanje ovog stila po jednom malom, ali znakovitom detalju. Nakon što je danska tvrtka Hay lansirala na tržište svoju varijantu tradicionalnog japanskog lampiona, među najprodavanijim predmetima odjednom je postala zaboravljena i gotovo prezrena sklopiva svjetiljka od bambusa i rižina papira koja košta samo tristotinjak kuna!
Ovaj način izrade u Japanu je prisutan tisućljećima, a na zapadu ga je popularizirao slavni japansko-američki kipar Isamu Noguchi. Svjetiljke nazvane Akari nastale su nakon njegova posjeta japanskom gradu Gifu, poznatom po izradi suncobrana i lanterni od papira zvanog washi, od kore dudova stabla, koji na posebno topao način filtrira svjetlo. Nakon toga jeftine su kopije preplavile tržište, a do dana današnjeg mogu se pronaći u gotovo svakom dućanu koji prodaje opremu za dom. I sve donedavno nisu ni približno bile na listi onoga što se smatralo interijerom sa stilom.
Kad već spominjem dansku tvrtku Hay, u kontekstu ove teme lijep primjer je i nova suradnja s jednim od najcjenjenijih suvremenih dizajnera, Naotom Fukasawom, koji je za njih dizajnirao svjetiljke Pao. Svjetiljke su naziv dobile po tradicionalnom mongolskom šatoru istog naziva, koji noću izgleda poput lanterne.
Svjetiljka Pao ima sjajnu površinu baš zato što se u Japanu često koristi lak visokog sjaja, a Skandinavci uvijek radije biraju mat površine. Posebno kada se radi o drvu, a sve kako bi ono imalo što prirodniji izgled.
Sjajne površine, koje sporadično, ali sve češće vidimo u zadnje vrijeme na mnogobrojnim uporabnim predmetima, svoju popularnost duguju upravo ovoj kulturi, a prigrlili su ih i Skandinavci.
KOJI MATERIJALI DOMINIRAJU U OVOM STILU?
Za ovaj stil karakteristični su isključivo prirodni materijali, prije svega drvo. Pritom nije važno jeli ono svjetlije ili tamnije, nego kakva mu je završna obrada. Odnosno, izbjegavaju se tradicionalni lakovi koji mijenjaju boju drva, a prevladavaju prirodna ulja, vosak, sapun te ekološki lakovi na bazi vode.
Nakon drva, tu su razna pletiva od šiblja i ratana, zatim najbrže rastuće drvo, bambus, koje je među najlakšim i najčvršćim materijalima općenito. Treba još spomenuti slamu, mahovinu, alge i tradicionalna papirnata vlakna. Veliki procvat ponovno doživljavaju glineni i keramički predmeti ručne izrade.
No, ono što je najzanimljivije jest oživljavanje drevnih tehnika izrade koje su izvor novih znanja i fascinacije mnogih zapadnjačkih dizajnera. Primjerice, shou sugi ban, drevna tehnika paljenja drva, cedrovine, kako bi se pojačala njegova prirodna svojstva otpornosti i čvrstoće, ali i postigla i vizualna senzacija materijala, koji je u tom, gotovo alkemičarskom procesu izgledao kao nešto potpuno drugo.
Tu je već spomenuti lak visokog sjaja zvan urushi, koji se tradicionalno koristio na posuđu, a sada se sve češće viđa i u arhitekturi, primjerice na zidovima, podovima, kadama i umivaonicima. Zatim ‘nishijin’ brokatni vez koji se vezuje uz aristokraciju Kyota 17. stoljeća, a sada se koristi ne samo na tkaninama nego i na tapetama i namještaju. Nishijin posebno obožavaju modni giganti kao što su Chanel, Louis Vuitton ili Dior.
KOJE SU KARAKTERISTIČNE PALETE BOJA?
Sukladno materijalima koji su karakteristični za ovaj stil i spomenutog obožavanja prirode, gdje se pokušava sačuvati ljepota prirodnog, logično je da su boje primarno zemljane. Bijela, crna, smeđa, siva, bež i terakota u svim mogućim nijansama. No, ono što stil japandi uzima od japanske kulture su naglasci boje. Posebno crvene, što nije nimalo tipično za skandinavsku kulturu, ali i ljubičaste, kobaltnoplave, smaragdnozelene i slično.
