Odlučio sam objesiti svoje predmete kako bih im promijenio kontekst i na taj način zainteresirao publiku; predmeti koji stoje na podestu dosadni su, kao u dućanu s kompjuterskom opremom – razlaže produkt dizajner Neil Poulton dok i sam “visi” na ljestvama dan uoči otvorenja svoje retrospektivne izložbe u Gliptoteci, gdje zajedno s djelatnicima postavlja zadnje eksponate. Kako to da je Škot koji je magistrirao u Milanu, a već više od 20 godina živi u Parizu, za mjesto svoje prve retrospektivne izložbe izabrao Zagreb?
– Godine 2011. godine ovdje sam održao jedno predavanje koje je bilo vrlo dobro primljeno, pa me direktorica Gliptoteke pozvala da održim samostalnu izložbu. Dizajneri najčešće izlažu na prodajnim izložbama i nemaju često prilike izlagati u nekomercijalnim galerijama pa mi se ideja jako dopala – skromno odgovara dok me vodi po dvorani. Puno je pričljiviji kada razgovaramo o njegovim radovima, a najviše ih je iz područja rasvjete i visoke tehnologije.
Jedan od novijih je Antenna, teleskopska stolna lampa koja sliči analognim radio antenama, pa otud i njeno ime. Ona je dio nove kolekcije slovenskog brenda Vertigo Bird, nema nikakvih prekidača, a svjetlo se pali i gasi laganim dodirom prsta. Među friškim je radovima i crna Ipparco led lampa, dizajnirana za Artemide, čiji je svjetleći krug zapravo magnet koji se proizvoljno može razmještati po stalku i postolju. Betonska lampa Eraclea s kružnim otvorom, pak, namijenjena je za vanjske prostore, dvorišta, prilaze ili parkove, a Poultona su za kružne forme kojima je, ističe, u zadnje vrijeme jako sklon, inspirirali radovi britanske kiparice Barbare Hepworth.
Osim narančastog LaCiea, eksternog hard diska, i isto takvih narančastih USB uređaja, svi Poultonovi radovi su monokromatski. – Većina mojih stvari je diskretna i namijenjena da bude bezvremenska, a boje su kao moda, dođu i prođu. Zato pretežno radim s nebojama, crnom i bijelom – objašnjava dizajner koji od 1991. godine živi u Parizu, gdje je došao na poziv Philippa Starcka za kojeg je radio dvije godine, a kasnije je odlučio ostati iz privatnih razloga te je u Parizu i zasnovao obitelj.
Njegov dizajn, naglašava, nije nastao pod utjecajem samo jedne kulture, a najškotskija stvar koju je dizajnirao je oznaka za knjige Nessie Bookle, nazvana po mitskom čudovištu Nessie. Poulton se, inače, proslavio 1989. godine plastičnim “olovkama koje stare”, takozvanim “ageing pens”, čiji se boja i oblik mijenjaju uporabom. “Ageing pens” izlagane su u londonskom muzeju Victoria and Albert kao i u centru Pompidou u Parizu, no u Zagrebu ih nećemo vidjeti, a razlog je prilično bizaran. Naime, 1996. godine, za vrijeme snimanja jedne televizijske emisije u Londonu, Poultonu je ukradena torba s olovkama i nikada ih više nije pronašao. Kod kuće, priča, ima još dva prototipa, ali je odlučio da ih zbog sigurnosti više neće izlagati, a i ne bi volio, kaže, svoje radove držati iza stakla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....