Ovo nije trebao biti tekst o talentiranoj zagrebačkoj ilustratorici Nikolini Žabčić, niti o njezinu brendu Zagrli Zagreb. Ovo je trebala biti priča o razglednicama Zagreba. Ukucate li taj pojam u bilo koju internetsku tražilicu, velika je vjerojatnost da nećete dobiti ništa osim ponude starih razglednica glavnog grada Hrvatske. I, da - razglednice Zagrli Zagreb. Kad smo Nikolini rekli kako smo, zapravo, došli do nje, slatko se nasmijala:
- Pa to je moj školski rad!
Odskrolate li do dna stranice Zagrli Zagreb, uz Nikolinino ćete ime pročitati i "autorica, ilustratorica, direktorica" - što je savršeno opisuje. Ova mlada zagrebačka ilustratorica, koja je završila Akademiju likovnih umjetnosti i članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika, uživo pršti od energije - ali ne one glasne, već one druge, koja ‘brege dere‘. Upravo su takva i njezina djela, koja su nam odmah privukla pogled, što je na kraju i rezultiralo posjetom Nikolininoj neobičnoj suvenirnici u zagrebačkoj Ilici.
Ondje smo se, u ukusno uređenom prostoru, našli okruženi posterima, grafikama, razglednicama, platnenim torbama, kalendarima, bojankama... Dakle, suvenirima kakve očekujemo u bilo kojem gradu, ali s jednom velikom razlikom - Nikolinini su suveniri prava mala umjetnička djela, koja na uistinu poseban način govore o našem gradu. Zapravo, njezine suvenire želite kupiti i kao građanin ovoga grada i ponosno ih izložiti u svojoj dnevnoj sobi!
U razgovoru s Nikolinom odmah smo primijetili da se odlično snašla u ulozi poduzetnice, što umjetnicima često nije jača strana:
- To proizlazi iz mog obiteljskog zaleđa. Okružena sam pravnicima, liječnicima, ekonomistima, politolozima... Između ostalog, moja majka je dvadesetak godina vodila vlastiti uspješan posao. Tako da mi je urođena ta potreba da razvijem nešto svoje vlastito. Devet sam godina bila freelancer, od toga četiri godine mali obrtnik. I nekako sam se odlučila biti još malo odvažnija i otvoriti ovu poslovnicu. To nije došlo preko noći, pripremalo se nekoliko godina: malo sanjaš, malo čitaš, istražuješ, gledaš koji bi bili logični prvi korak, pa drugi, treći... I naletjela sam na super priliku za najam prostora i odlučila sam probati. Za sada mogu reći da sam jako zadovoljna odazivom ljudi, njihovim upitima, reakcijama, kupnjama - kaže Nikolina.
U prostor je ušla 1. listopada, a prodavaonica je otvorena već sljedeći mjesec:
- Da, otvorenje je bilo tjedan dana prije početka adventa. Na sreću, prostor je bio u odličnom stanju, na meni je bilo samo da osmislim, donesem i posložim. Zvuči jako jednostavno, ali nije, kad pričamo o prostoru površine samo 15 četvornih metara. Ali baš sam si dala truda oko ovog mjesta, jer sam htjela da kupcima bude ugodno, da prostor ne bude prekrcan, jer do sada imam 200 različitih vizuala i malih proizvoda - rekla nam je ova talentirana umjetnica.
Nikolina kaže da su joj pri uređenju pomagali prijatelji i članovi obitelji, da je "svatko dolazio pomoći kad je mogao", ali je dizajnerski sama osmislila prostor. Pritom joj je, napominje, puno pomogla i njezina majka, koja je pomogla svaki put kad je Nikolina dvojila oko nekog aspekta uređenja. Prostor je ukusno i jednostavno uređen, sav je namještaj diskretan i u prvi plan ‘gura‘ Nikolinine proizvode:
- Sav drveni namještaj, sve što vidite u trgovini, sve sam nabavila u Jysku. Sve osim ovog pulta, koji sam sama slagala. Dakle, sve police i stalaže za izlaganje, sve je to namještaj iz Jyska, koji ima sjajan omjer cijene i kvalitete. I ove letvice na zidovima također, to su blokovi koji su zapravo dekor za zidove spavaćih soba. Baš sam prezadovoljna!
Primijetili smo i zanimljivo oblikovana rasvjetna tijela:
- To je moja improvizacija s paus-papirom, nisam stigla promijeniti rasvjetna tijela na zidu, stoga sam improvizirala. Trebalo bi asocirati na bijele ruže, to je bila ideja.
Uđete li u Zagrli Zagreb trgovinu, najčešće ćete ondje zateći upravo Nikolinu, koja se nije libila prihvatiti i uloge prodavačice:
- Željela sam se uživo osvjedočiti kako ljudi reagiraju na moje radove. Znači, većinu vremena radim ja, a kad ne mogu, onda mi dolazi na ispomoć studentica. A raditi s ljudima stvarno mi je bio izazov. To mi je bio najveći stres, pogotovo tek nakon otvaranja, u doba najveće gužve oko božićnih i novogodišnjih blagdana. Ponekad je bilo toliko kupaca da nisam cijelo vrijeme uspjela sjesti na dvije-tri minute. I stotinu različitih energija koje, htio-ne htio, upijaš i nosiš kasnije doma. Trebalo mi je nekih mjesec dana da se priviknem na činjenicu da više ne mogu biti stalno sama sa sobom. Jer ja sam stvarno samotnjak. Ja volim biti sama i puno toga radim sama, dok neki ljudi sve to vole raditi u paru - iskrena je Nikolina.
Kako se jedna umjetnica, kreativka, snalazi s maloprodajom, veleprodajom, narudžbenicama, računima...?
- Jako sam puno toga naučila. Taj sudar s papirologijom, s pojmovima s kojima se nisam sretala... Na primjer, zadužnica. Mislila sam si, "Kakva zadužnica?! Ja ne želim biti dužna?!", haha... Ali naučila sam, jer volim učiti nove stvari. Jednog će to dana možda netko odrađivati za mene, ali morat ću barem provjeriti, stoga je dobro da razumijem sve aspekte posla. Kad sam otvarala obrt, prvih godinu i pol nisam uopće imala računovođu, nego sam to sve sama radila. Dosta stvari radim sama, što je dobro jer brinem o vlastitom poslu. Ali ima i loših strana...
Na primjer?
- Strašno sam počela zaboravljati! Sad je, ono, "Piši, piši, piši!", jer ako ne napišeš, neće se realizirati.
Da bi sve aspekte posla imala pod kontrolom, Nikolinin radni dan, pogađate, počinje rano:
- Najčešće ustajem oko 5:30, jer to mi je najdraži dio dana: nitko ne zove na mobitel, nitko još ne piše mailove ni poruke, ljudi me ne smetaju. I tad sam zapravo najkreativnija. Imam nekih dva-tri sata koje si ‘rezerviram‘ za kreativni rad. Za sebe, svoje privatne projekte ili kreativne projekte za klijente. Tek nakon toga dolazi otvaranje mailova, pisanje, pripreme za taj ili sljedeći dan. Nakon toga sam u montaži ili dovršavam knjigu, nešto ‘bacim u kljun‘ i dođem ovdje. Onda ovdje dio vremena potrošim na kupce, jasno, a dio vremena radim reelove za Zagrli Zagreb profile na društvenim mrežama. Radim materijale za društvene mreže, i ilustracije, i reelove, i tekstove, sve. To je slično radu na animiranom filmu: osim tehničkog znanja, moraš pisati, zatim ilustrirati, pa sve to animirati. Ja uživam u toj raznolikosti, nikad nije dosadno.
Netko bi se zapitao zašto je Nikolina izabrala baš suvenire, ali kad pobrojimo čime se sve bavi - od ilustracije knjiga i slikovnica, animacije, izrade personaliziranih ilustracija, sve do crtanja dizajna za tetovaže - možda to i nije dobro pitanje
- Ono što bih ja voljela da ovo postane, mislim, trenutno se promovira pod nekim navodnicima da je suvenir. Ali ovo je stvarno atipični proizvod. I voljela bih da tako ostane i da se razvije u multimedijski oblik. Zanimaju me suradnje s klijentima koji žele ovaj oblik Zagreba implementirati u neki drugi projekt. Jer ja jesam odrasla na projektima u kojima radim za festivale, događanja, znači, to je malo drukčiji smjer suvenira. Ali prvi cilj je proširiti publiku. I još kad se to razvije na raznim platformama, bit će to super priča - zaključuje Nikolina i čitateljima Doma i dizajna šalje poruku za kraj:
- Samo dobra vibra!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....