Vizualnu umjetnicu i plesačicu suvremenog plesa Ninu Kurtelu, poznatu po izuzetnim umjetničkim performansima, posjetili smo u kvartu Martićeva, koji mnogi u Zagrebu kolokvijalno tako zovu po Ulici fra Grge Martića. Uredila je nedavno stan u bloku zgrada koji sam uvijek doživljavala kao neku skrivenu čudesnu lokaciju unutar tog dijela grada. Humano stanovanje u okružju punom zelenila, sa šetnicom i zgradama koje su omeđene susjednim blokom i odvojene od bučnih prometnica. Biankinijeva ulica je urbani mikrosvijet za sebe.
Dok sjedim za stolom u njenom dnevnom boravku i zapisujem njene odgovore, opija me miris raskošnog ljiljana u vazi.
ŠTO JE ZA TEBE DOM?
"To je za mene kompleksno pitanje kojim se često bavim u svom umjetničkom radu, ali ako ćemo pričati o fizičkom prostoru i ovom stanu, to je moje pravo utočište. Jako mi je bitan, jer sam 15 godina živjela praktički u koferu. Od toga 10 godina u Berlinu, iako sam stalno putovala s predstavama, projektima, izložbama, išla na rezidencije…Godišnje bih provela u svojoj Berlinskoj bazi svega pet, šest mjeseci. Ovo je sad moj safe space i jako mi puno znači. U svakom prostoru u kojem sam stanovala trudila bih se da mi bude što udobnije. Važna mi je energija prostora, vizure, materijali koji me okružuju. Vjerujem da prostor u kojem boravimo utječe i na naše mentalno i fizičko zdravlje. Uložila sam puno ljubavi, vremena i energije u ovaj prostor i isplatilo se."
KOJI JE TVOJ OSOBNI STIL?
"Nemam pravila, ne pratim trendove. Sve što mi se sviđa spojim. Ljudi često misle da imam puno odjeće, ali kad zavire u moj ormar, iznenade se. Ne volim imati puno stvari, pogotovo ne iz komercijalnih lanaca. Uvijek dobro razmislim što ću kupiti - conscious shopping. Radije imam jedan ozbiljan dizajnerski komad, hand made i second hand s buvljaka. U stanu isto volim da je sve čisto, da ima što manje svari i, naravno, kako sam djevica, i tu je sve pomno izabrano i kurirano."
NEDAVNI ULOV S HRELIĆA?
"Ovaj gornji dio trenirke s natpisom ‘Kraš‘."
IMAŠ ZANIMLJIVIH KOMADA NAMJEŠTAJA...
"Tepih u dnevnom je RUNO, hrvatska proizvodnja moje prijateljice Roberte Bratović u suradnji s Regeneracijom. Imam i dosta vintage komada koje sam donijela iz Berlina. Veliki dio namještaja i cijela kuhinja napravljeni su po mjeri, sve sam sama iscrtala, a stolar je izradio. Sačuvala sam originalne terraco podove u stanu na nekoliko mjesta kao neku vrstu arheoloških nalazišta. Prije dva tjedna na terasi sam postavila mini sofu također izrađenu po mjeri, to mi je sad novo najdraže mjesto za ispijanje kave i čitanje knjige ispod bujnih krošnji mirišljavih lipa."
NEŠTO JE SIGURNO IZ BERLINA...
"Stara lampa koju sam našla na cesti, u smeću, u nekoj ludoj situaciji kad smo se vozili na biciklima kroz opsadno stanje proslave prvog maja u Berlinu (smije se). I šminken tisch iz spavaće je iz slične situacije. Uz razne vintage komade, donijela sam i biljke, recimo onu veliku dracenu u uglu boravka. To su sve bili pokloni dragih ljudi ili predmeti uz koje me vežu razna sjećanja. I bicikl je iz Berlina…"
STAN JE NEDAVNO UREĐEN, KAD SI GA KUPILA?
"Prije pet godina, ali sam se tek ove godine uselila. Prvo sam ga dugo i pažljivo adaptirala, a zatim iznajmila. Život umjetnika je stalno u pokretu, usprkos pandemiji bila sam konstantno na putu, provela neko duže vrijeme u Italiji i Aziji… Tek kad sam udomila Ružu sam se malo zaustavila."
ŠTO TI JE BILO BITNO KAD SI BIRALA STAN?
"Imala sam visoke kriterije. Prvo i osnovno lokacija, željela sam da bude u užem centru, ali da nije prometno ili blizu tramvaja. Bitno mi je bilo i zelenilo i time se suzio izbor na svega nekoliko otočića u gradu - iznad Britanca, oko Keglića, oko Kvatrića, Krešimirca i to je otprilike to. Važna mi je bila i orijentacija stana, da ima balkon, mogućnosti tlocrta, svjetlost...Prezadovoljna sam ovom mikrolokacijom iza Martićeve, gdje je gentrifikacija nažalost lagano krenula, iako se to još uvijek ne može usporediti s berlinskim primjerom. Kvart je odlično urbanistički riješen, sve je nadohvat ruke, a najviše me veseli naša mala solidarna zajednica susjeda i prijatelja koji žive u blizini."
GDJE SI SVE ŽIVJELA DO SADA?
"Na jako puno mjesta. Kao slobodna umjetnica boravila sam i radila na mnogim rezidencijalnim programima. Kroz ta tri mjeseca u nekom novom gradu, koliko uglavnom traju rezidencije, bavila bih se raznim site specific istraživanjima, te bi mi taj pristup omogućio neko posebno iskustvo svakog grada kroz upoznavanje lokalnog stanovništva, svakodnevnog života, hrane, kolega umjetnika i kustosa koji tamo djeluju…Tako sam bila u Helsinkiju, Tbilisiju, Portlandu, Taipeiju, tri puta u Beču, New Yorku, Parizu, Toscani, Sloveniji. I naravno, 10 godina Berlina i nekoliko promijenjenih kvartova. Nakon svih tih mjesta iskreno mogu reći da je ovo najudobniji kvart za život"
KAKO SI POSTALA UMJETNICA KAKVA SI DANAS?
"Profilacija je počela čim sam upisala Akademiju likovnih umjetnosti, afinitet prema živoj umjetnosti, izvedbenosti, situacijama, jer me nekako nije zadovoljavalo proizvoditi samo mrtve objekte. Nema mogućnosti promjene, procesa i sama ideja da proizvodim još stvari za pohranu te pridonosim proizvodnji junka na ovom svijetu uvijek me mučila. I tako sam već na Akademiji počela raditi neke prve participativne projekte, odnosno uključivati ljude, stvarati situacije i iskustva te se baviti tijelom kao medijem. Potom odlazim u Berlin i upisujem studij HZT za suvremeni ples, koreografiju i kontekst. Ondje se definirao moj interes rada s tijelom. Na razmeđini izvedbenog i likovnog, počela sam se baviti i filmom. Moja umjetnička praksa je uglavnom konceptualna i ne isključuje niti jedan medij. Tako da moji radovi obuhvaćaju različite medije i forme: od filma, videa, instalacija, performansa i plesnih izvedbi do umjetničkih knjiga."
JESI LI PLESALA I KAD SI BILA MLAĐA?
"Kao mala sam se bavila gimnastikom, a za vrijeme studija na ALU amaterskim plesom. U to sam vrijeme igrom slučaja završila u predstavi ‘Oprosti, samo malo‘ Natalije Manojlović kao zamjena. Predstava je bila popularna i stalno smo je igrali, to je bilo zlatno vrijeme rađanja Zagrebačke nezavisne scene 2000-ih, kroz MAMA-u, Eks-scenu i ostale NGO-ove...Bili smo amateri koji su počinjali, puni entuzijazma."
ŠTO SAD RADIŠ?
"Radim na nekoliko projekata paralelno. Izdvojila bih umjetničko istraživanje vezano uz Jagodu Kaloper. Više informacija o cijelom projektu možete pronaći na www.j-a-g-o-d-a.com. Na temelju istraživanja, inspirirana nalazištima krećem u realizaciju novog rada i samostalne izložbe koja je u planu za 2024. godinu u zagrebačkom MSU. Također, radim na novoj seriji videoizvedbi, tj. koreografskih intervencija pod nazivom ‘Silent Talks‘, koje ćemo snimati ove jeseni u zabačenim predjelima netaknute prirode, na planinama, otocima, gorskim vrhovima... Trenutačno moje radove možete vidjeti na nekoliko grupnih izložbi koje su u tijeku: ‘Vidljive‘, MSU Zagreb, ‘Body & Territory‘ Kunsthaus Graz i "In Lieu of A Prism" u Francuskom institutu u Aleksandriji u Egiptu."
VRATIMO SE NA TEMU STANA, ODLIČNE SU OVE VINTAGE STOLICE.
"Jedna je od moje bake koja je živjela tu iza ugla, u Martićevoj. A ovo su klasične Niko Kralj stolice pokupljene na otpadu ispred jedne institucije…"
A TVOJA RUŽA, KOLIKO JE STARA?
"Udomila sam je s Facebooka prije nešto više od godinu dana, dok je bila štene, dijelilo se jedno leglo. Dugo sam htjela psa, ali uvijek sam mislila je to nemoguće s mojim životnim stilom i rasporedom. Ali nešto se u meni prelomilo kad sam ju vidjela. A vjerojatno mi je i intuitivno trebalo nešto da me malo uzemlji. Pomalo impulzivno sam ju uzela i, moram priznati, prvih pola godine bilo je izazovno. Ali ne bih tu odluku nikad promijenila. To je jedna najveća ljubav, puno učimo zajedno. I putujemo, bila je sa mnom na projektima u Italiji i Sloveniji, a iduće godine ćemo provesti nekoliko mjeseci u Austriji. Tata joj je lagotto, a mama neka poluhrvatska ovčarka. Vrlo je emotivna, hiperinteligentna, znatiželjna i ‘vokalna‘. I ne linja se."
ŠTO SAD ČITAŠ?
"Uvijek imam nekoliko knjiga u optjecaju - trenutno su to Jonas Mekas na njemačkom jer vježbam "Ich hatte keinen Ort", "Why look at Animals" od Johna Bergera i Ottolenghijeva kuharica."
IMAŠ DIVNE BILJKE, POSEBNO ONU RASKOŠNU MONSTERU.
"Nabavila sam je s Njuškala, ovo joj je treća ruka, preko 50 godina je stara. Odnos s prirodom mi je oduvijek važan, a što sam starija, izgleda da mi je prst sve zeleniji."
A OVAJ KIMONO?
"Dvaput sam bila u Tokiju, tamo sam nabavila dva i drvene cipelice." 3
