Najveći sajam antikviteta na svijetu

Priča sa pariškog sajma Les Puces de Saint Ouen

Gorana Lolić iz brenda Lolina kućna manufaktura vodi vas na najveći sajam antikviteta na svijetu, koji vikendom obiđe 180.000 ljudi, a čija povijest seže dva stoljeća unatrag. Pogledajte što se sve može naći na pariškom Hreliću, na kojem je i Bill Gates kupovao namještaj za svoju kuću.

Posljednji radni tjedan u Zagrebu. Ispijam smoothie od šumskog voća i spremam se za Artomat. U pozadini svira La Mer Charlesa Treneta, a ja maštam o skorašnjem putovanju u Pariz. Pritom ne lutam ulicama prema Louvreu i Eiffelovu tornju. U mojim snovima nema Camemberta, Mona Lise, macaronsa i romantike uz svijeće. Još otkad sam prije 10 godina pogledala Beroluccijeve Sanjare, moj Pariz su stari stanovi visokih stropova, s crno-bijelim pločicama u hodniku, hrpama prašnjavih knjiga po podu i antiknim namještajem.Taj stari Pariz iz svojih snova pronalazim u 18. okrugu, siromašnom, rubnom dijelu Pariza, nastanjenom imigrantima.

28. prosinca u 10 sati moj partner Goran Villi i ja stižemo u Pariz i 16 min poslije smo u metrou za Les Puces. Les Puces de Saint Ouen najveći je sajam antikviteta na svijetu koji vikendom obiđe 180 tisuća ljudi, a povijest tog živopisnog buvljaka seže dva stoljeća u prošlost kada su pariški skitnice noću prekapali po smeću u potrazi za vrijednostima.

Zvali su ih mjesečevi ribari. Postavljali su svoje pokretne štandove unutar pariških zidina, dok ih drugi lopovi i džepari nisu potjerali izvan grada do Clignancourta, Montreuila i Vanvesa. S vremenom, njihovi štandovi postali su organiziraniji, pregledniji i sortirani po tematikama, privlačeći time sve više strastvenih pariških kolekcionara antikviteta i usputnih posjetitelja. Od 1885., koja se smatra službenom godinom začetka buvljaka Les Puces, ovo je postala jedna od glavnih skrivenih turističkih atrakcija, pariški Hrelić.

Izlazimo iz metroa, slijedimo rijeku ljudi i provlačimo se među štandovima s odjećom gdje nam gorostasni Afroamerikanac na lošem engleskom poručuje da nas voli pokušavajući nas privući u svoj “dućan”. Miris povrća sa žara s pikantnim začinima nas vodi do improviziranog restorančića čije su “zidove” vlasnici Pakistanci obložili orijentalnim tepisima.

Preteča sajma bili su štandovi s predmetima koje su skitnice našle u smeću

Preko puta vidimo ulaz u izdvojeni dio tržnice, čitav mali grad s lokalima koje drže izvorni Parižani. U trenu se nađemo u svijetu industrijskog namještaja. Za razliku od Zagreba, u kojem je industrijski stil u začecima i moguće ga je pronaći tek u pokojem dizajnerskom dućanu, uvezenog i friško proizvedenog prije dva tjedna, ili pak u buticima čija korporacijska središta nameću stil uređenja, pa time i uvjetuju uporabu Tolix stolaca i industrijskih lampi u izlozima, na Les Puces je moguće pronaći predmete pohabane od korištenja – lustere koji su visjeli u nečijim kuhinjima, utege za vagu koje su koristile stare prodavačice vikendom na tržnici, kalupe za cipele iz nečije postolarske radnje… Na gornji kat stižemo praćeni zvukom rock’n’rolla s pucketajućim zvukom gramofonskih ploča. Pronalazim originalnu Chanel torbicu s početka 20. stoljeća, vješalice koje je Vitra počela masovno proizvoditi prije par godina i prekapam po Le Monde časopisima starim 40-ak godina u potrazi za zanimljivom naslovnicom koju bismo uokvirili za stan.

Sljedećih sat vremena lunjamo među art deco namještajem, nečijom obiteljskom srebrninom, azijskim i afričkim predmetima, porculanom… Za vještije poznavatelje Les Puces lakše se snaći jer znaju podjele tržnice po ulicama i tematikama. Nas dvoje gubimo se po uličicama i virimo u dućan mladog Francuza koji pečatira papirnate vrećice pečatom za žigosanje krava. Kod njega su industijski lusteri sortirani po dimenzijama, bojama i obliku.

S obzirom na količinu kojom raspolaže, entuzijastično si biram tri primjerka koja ću montirati iznad kuhinjskog stola i ukloniti Ikein, “konfekcijski” luster. Za oko mi napokon zapne cijena od 230 eura za omanji luster, a entuzijazam naglo splasne. Parižani znaju što prodaju i što je trenutačno stilski na cijeni. Simpatičan mladić priča nam da je i Bill Gates prije nekoliko godina na Les Puces kupovao namještaj za svoju novu kuću.

Vrijeme je ručka i kolekcionari pred dućanima međusobno ćaskaju, ispijaju bocu vina i jedu sir, a nas dvoje odlazimo s buvljaka zadovoljni ulovom. Za stan smo pribavili metalnu kašetu za novine, pohabano, aluminijsko slovo Q – ukras za zid i crni autić na navijanje. Moje zahrđalo znanje francuskoga pripomoglo je u cjenkanju. Za kraj isprobavam dizajnerske naočale s podne cerade s ukradenim fotoaparatima, kamerama i inim. Chanel za 40 eura. Prodavač odbija spustiti cijenu pa odlazimo po sok od cijeđenih naranči i koračamo premoreni put metro stanice. Pariz je u ovakvom obliku naprosto čudesan!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. studeni 2024 02:56