Kolumnistica Dom i dizajna arhitektica Violeta Beljić Kušić

Kolumnisticu Dom i dizajna arhitekticu Violetu Beljić Kušić, dipl. ing. arh., svaki tjedan možete pratiti na našoj web stranici i iz prve ruke doznati sve o arhitekturi, dizajnu interijera, najnovijim interijerskim trendovima i drugim lijepim stvarima.

Nadahnuće može biti isprovocirano u nevjerojatnim situacijama. Možeš sjediti kod stomatologa usta punih tupfera, sa sisaljkom, zubarskog alata i doživjeti svojevrsno “ukazanje”. Svjetlost reflektora kao aureolu oko doktorove glave koja se naginje nad tebe i progovara o Alexanderu Wangu i Ricku Owensu kao posebnostima u modnom svijetu. Milozvučje neočekivano blaženog trenutka. Razum viče – hej, pa on je “samo” doktor, ne može to znati. Ali zna. I ne samo to. Povezuje mene, arhitektonsku struku i njezin globalni imidž činjenicom da primjećuje pretežitost crnog u odijevanju i pomalo nesvakidašnjim krojevima odjeće. Presretna zbog takve neočekivane interakcije i spoznaje da se širok spektar interesa može zaista ubrojiti u opću kulturu i radu na sebi, samo sam pridodala: “I Yamamoto!” Tri modna dizajnera, kreacije uglavnom u crnoj (ne)boji i naglasak na avangardnim krojevima. To! Za crnu!

Nemojte očekivati od mene da ću govoriti o crnoj kao da sam ispala iz knjige “Why do architects wear black?” (Zašto arhitekti nose crno?), gdje se moji puno slavniji kolege brane opravdanjima da ne nose isključivo crnu odjeću ili da im je tako jednostavnije. Pazite, Rem Koolhaas, Odile Decq, Konstantin Grcic i drugi velikani u knjizi “peru ruke” od crne, fotografirani u crnooooj odjeći, dok neki na nosu drže inačicu Le Corbusierovih slavnih okvira naočala. Iskreno govoreći, od te male knjižice izjava očekivala sam ekstatičke ode crnoj na razini njihovih autora i onoga što znače u svjetskoj arhitekturi. Na tren su me i zavarali, no tada skužiš da je crna interpolirana u struku poput megamoderne zgrade između dvije stare ljepotice koje su je prigrlile svojom prošlom arhitekturom. Jednostavno je ne primjećuješ na sebi dok ti drugi ne “prigovore”.

I tako, na ovom mjestu, ali i bilo gdje drugdje, spremna sam braniti formu arhitekture i dizajna u ovojnici crne koja je samo može naglasiti. Crne na koju se često maćehinski gleda, a moćno je oružje u kreiranju prostora, volumena, atmosfere i stila.

Mijenjala se njezina uloga kroz povijest društva. Privlačnost, mističnost, žalovanje, elegancija, zlo, smrt, moć, vlast, dostojanstvo, seksualnost… Od prvih tragova na stijenama paleolitskih pećina, crnog šakala egipatskog boga Anubisa ili starogrčke boje podzemlja prema naprednim izumima – tinte za pisanje u Kini i tiskarskog stroja. Crna je simbol industrijske revolucije, ali i mračnog doba spaljivanja vještica. U književnom romantizmu crna je boja melankolije i sastanaka u ponoć. Zamišljam Shelleya ili Byrona u crnini i bijeloj, raskopčanoj košulji sa šalom oko vrata. Kako dobar stereotip!

U protestantskoj Nizozemskoj Rembrandt koristi crnu i smeđu za slikanje lica izašlih iz sjene koja izražavaju najdublje ljudske emocije. O da, u svojoj izraženoj kontradikciji primjene ona je i boja anarhizma, ali i nekih svećeničkih redova. Prvi model automobila Ford serijske proizvodnje bio je obojen u crno. Coco Chanel postigla je besmrtnost svevremenskom malom crnom haljinom. Klasici dizajna kreirani su primarno u crnoj (Le Corbusierova fotelja LC2 ili Mies Van der Roheova Barcelona, Poul Kjaerholmova PK22, Jacobsenov EGG itd.). Dovoljno za respektabilnu pozornost, ako ne i naklonost.

Konačno su modernizam, Bauhaus i De Stijl istaknuli crnu (katkad uz bijelu) u arhitekturi, koja je postala izraz modernosti. Tako i danas žive u punoj ljepoti preteče crnih objekata kao što je kuća Zwart Huis u Belgiji arhitekta Huib Hoste iz 1924., dok se uz Art deco veže početak američkih nebodera, kakav je neboder u crnim čeličnim profilima Mies van der Rohea 330 N. WABASH ili CBS Building u New Yorku, arhitekta Eero Saarinena.

Značenje crne u bojenju interijera, arhitekturi i dizajnu povećan je 80-ih godina 20. stoljeća, što je bilo povezano s high-tech stilom. Devedesete su razdoblje u kojem dominiraju akromatske boje koje su bile povezane s popularnosti dizajna minimalizma. Crna je postala boja sadašnjeg doba.

Jedna od zanimljivijih suvremenih crnih zgrada je danski National Library u Kopenhagenu, koji su osmislili SHL arhitekti u 1999. godini. Nadimak zgrade, Black Diamond (Den Sorte Diamant), odnosi se na njegovu formu monolitnog, nepravilnog oblika, kao i njegovo granitom obloženo pročelje.

Crna pantera je nadimak staklene zgrade sjedišta Uniopt Pachleitner Group koju su GS arhitekti podignuli 2011. u Grazu u Austriji. U svom plastičnom i oštrom obliku crne boje zgrada je postala umjetnički znak grada. Skulpturalni Europski centar keramike u Limogesu u Francuskoj dizajnirao je Atelier Jean Dubuis.

Sjajne su to realizacije koje ne bi imale toliko vizualno značenje u obradi drugog kolorita. Snaga, dominacija, elegancija, teksture i oblici markirani su crnom. To se ne može poreći.

U Hrvatskoj je crna također našla svoju relevantnu arhitektonsku, modnu i dizajnersku poziciju. Prošlo je već 25 godina otkako je niknula hrvatska Crna kuća arhitekta Dragomira Maji Vlahovića čiji smo suvremenici. Sjećam se svog uzbuđenja u svjedočenju tog iznimnog trenutka hrvatske arhitekture. Danas kvalitetom volumena ukroćenog u crnilu plijene Crna kuća u Zagrebu kreirana u projektnom uredu 2 arhitekta ili pak Ski restoran Raduša arhitekata iz 3LHD-a. A sve veći broj ljubiteljica teksture i zahtjevnijih krojeva kupuje odjeću I-gle, Xenije design, LINK-a, Loredane Bahorić, Branke Donassy. U punom je zamahu hrvatska urbana modna, dizajnerska i glazbena scena koja koketira s avangardom ili je iznikla iz nje. I crno joj ide na ruku.

U uređenju interijera stambenih prostora crna se koristi prilično rijetko, unatoč činjenici da je boja luksuza, profinjenosti i elegancije. Uglavnom je utkana u interijere hotela, restorana, modnih butika, parfumerija i sl. Takva boja ima poseban utjecaj na ljude pa je u interijeru treba kombinirati s drugim bojama. I obavezno naučiti kako je ispravno koristiti.

Crna se smatra najdubljom (ne)bojom, što može stvoriti mirnu atmosferu. Crna savršeno ističe kontrast i može precizirati bilo koji stil uređenja interijera. Postoji stereotip da tamne boje čine da prostoriju manjom. Međutim, crna boja je iznimka. Ona, naprotiv, stvara efekt beskonačnog prostora. A u kombinaciji s ukrasnim zrcalnim elementima, prostorija će izgledati dublje. Crna je univerzalna pa se može kombinirati s bilo kojom drugom bojom. Crno-bijele kombinacije pružaju gotovo kraljevski dojam.

No, crno ne bi trebalo dominirati interijerom. To je ključno pravilo korištenja. Dodavanje svijetlih akcenata vrlo je važno. Možete to učiniti uz pomoć jastuka, zavjesa, tepiha, slika i ostale opreme. Na primjer, ako želite istaknuti zbirku slika, objesite ih na crni zid. Možete istaknuti bilo koji detalj ili dizajnersku osobitost uz pomoć crne, kao npr. bojenjem vrata ili samo jednog zida. Odsustvo svjetla koje nosi trebalo bi pojačati dodatnom rasvjetom i što boljom insolacijom.

Ne postoji samo jedna crna, nego tonovi crne, što dokazuju Pantone ili RAL karte boja, s primjesama plave, smeđe, grafita. I vratimo se početku. Arhitekti (i ne samo arhitekti) ipak nose crno i vole akromatsko jer izražava individualnost (baš kao i svih drugih arhitekata s kojima smo u prostoriji). Crna je savršena. Zapravo su to pomiješane cijan, magenta i žuta boja, baš kao i kad uklapate sve umjetničke i tehnološke ideje i zakonitosti u kreiranju arhitekture i stvaranju veličanstvenih rezultata.

U svakom slučaju, crna je simbol savršenstva. Crni omotač koji ističe skulpturalnost.

A da se mene priupita o načinu kreativnog razmišljanja, sočno bih citirala izjavu modnog kreatora Garetha Pugha – razmišljam u crnoj!

Violetu možete kontaktirati na: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. te pratiti na webu i Facbooku