Maja Dlesk (33) budi se sa suprugom Mariom u 5 ujutro, dok njihovo troje djece još spava. Zajedno piju kavu, razgovaraju, čitaju Bibliju i dogovaraju obveze: dnevno znaju obići nekoliko gradilišta, a kući se ponekad vraćaju i u 21 sat navečer. Njihova građevinska tvrtka Dunamis Energo bavi se izvođenjem svih građevinskih radova u interijerima po principu "ključ u ruke", a uspješno surađuje s nekoliko arhitektonskih studija.
- Dugi niz godina živjeli smo u Švedskoj, gdje smo također imali građevinsku tvrtku. Zato i jesam žena u manduri, jer je to u Švedskoj normalno. Kod nas se ljudi tome ne mogu načuditi. Morala sam proći cijeli grad u potrazi za mandurom, dok se u Švedskoj ženski modeli radnih odijela mogu kupiti u svakoj trgovini - komentira.
Suprug Mario je, kako kaže, šef, a ona njegova desna ruka. Ne ustručava se štemati, postavljati pločice, iznositi šutu... A jedan dan tjedno, budući da je i prokuristica tvrtke, nevoljko sjedi za računalom. Ipak, draže joj je biti na terenu.
- Suprug i ja posao zovemo hobijem, mi smo prvenstveno Isusovi učenici. "Dunamis" znači Božja sila za spasenje, a "Energo" je njegova energija koju nam daje da istrčimo tu našu trku na zemlji, daje nam mir, snagu i zajedništvo. Drago mi je da zajedno provodimo vrijeme, razumijemo se u poslu, pomažemo si, postali smo jedno. Naša je ljubav poput vina: što starija, to bolja - kaže sa smiješkom.
Dok su na gradilištu, uskaču bake, ali djeca su već veća pa pomažu kod kuće: kose travu, kuhaju ručak...
- I njih učimo radovima, da jednog dana ne moraju zvati majstora, bili direktori ili youtuberi - kaže.
Odličnu liniju može zahvaliti upravo fizički teškom poslu, iako je tomu djelomično zaslužna i genetika.
- Da, i suprug ima isklesano tijelo, a ne odlazi u teretanu. Malo jedemo, doručkujemo tek oko podne. Ako bih na gradilištu pojela kebab, išla bih spavati. Uzmemo si sitne zalogaje i onda imamo snage cijeli dan - prepričava.
Iako izvodi niz građevinskih radova, svjesna je svoje ženske mišice.
- Najteži dio posla je taj što duh hoće, ali tijelo ne može. Mogu raditi s manjom štemericom, ali suprug mora s onom teškom 10 kilograma. Volim i pločice slagati, ali one velikih dimenzija su teške. Iznositi šutu je ipak nešto najteže, ali vodim se onim "Work smarter, not harder". Natovarim si malo, prebacim preko leđa i tako deset puta - kaže Maja te nam otkriva i planove za budućnost. Sa suprugom planira u Istri graditi obiteljsku kuću, i to na principu brodskih kontejnera. Zvuči jako zanimljivo...
Maja nije jedina "žena na baušteli" - u našem serijalu o ženama u građevinskoj industriji predstavili smo Katicu Barada, jedinu ženu u Hrvatskoj koja je zaposlena kao rukovoditeljica toranjske dizalice, a koja toliko obožava svoj posao da ga je opjevala u pjesmi. Upoznali smo i 23-godišnju Katarinu Plečko, vozačicu kamiona kipera, četveroosovinca od 16,5 tona, te profesoricu engleskog jezika i književnosti Ninu Ivanović koja ruši zidove, renovira kupaonice i kuhinje, postavlja keramiku, gleta... Prisjetimo se i priče o konzervatorici-restauratorici Vlatki Janjić koja se penje i hoda po skelama, radi odljeve, gipsa, stalno je okružena prašinom, struže, brusi, gleta, farba, radi kalupe i tako vraća brojna kulturna dobra u prvobitno stanje. I, da, jedina je žena u firmi!
Pratite i dalje naš serijal te upoznajte žene koje "ruše pločice, ali i predrasude".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....