Korčula je više od otoka - ona je osjećaj. U trenutku kada zakoračite na njezino sunčevim zrakama okupano tlo, kao da vam netko uspori ritam i tiho šapne: "Tu si. Diši."
Iako nosi nadimak "mala Dubrovačka", Korčula nikada nije bila ničija kopija, ona je vlastita priča, satkana od srednjovjekovnih ulica, otočnih legendi i dugih, zlatnih zalazaka. Rodni grad Marka Pola danas je mjesto gdje se povijest i suvremenost dodiruju u čaši pošipa, u tanjuru svježe ribe i u šumu barki koje se ljuljuškaju uz kamene rive. Ovdje se ne dolazi samo na odmor - na Korčulu se dolazi po doživljaj. Po tišinu koja ima zvuk, po svjetlost koja ima miris, po trenutke koje ne želite dijeliti, ali ih zauvijek pamtite. U njezinim vinogradima, konobama i kamenim vilama isprepliću se otočna autentičnost i suptilni luksuz, onaj koji ne viče, nego traje.
Magazin D&D još kratko na kioscima! Saznajte sve što ste ikada htjeli znati o mobilnim kućama
Dobro to zna i Ivno Jurić, koji je Zagreb zamijenio malom, tihom uvalom Triporte na jugozapadnom dijelu otoka Korčule. Dugo je razmišljao i želio, ali su se okolnosti morale poklopiti.
- Prvo i osnovno, trebao sam biti uz sina dok malo ne odraste i stasa, a potom da se steknu uvjeti da na otoku mogu privređivati. Od rođenja sam prisutan na otoku, majka mi je iz Vele Luke. Tu sam proveo značajan dio djetinjstva, uz didu i babu, i roditelje naravno, sudjelujući u svim aktivnostima koje su se zbivale u obitelji: gradnja kuća, radovi u masliniku i vrtu, ribanje, boravak uz more... Oduvijek mi se sviđao otočni način života, to je bilo nešto u meni. Ali, životom u Splitu, Egiptu, Zagrebu, SAD-u, pa opet Zagrebu, uz školovanje i studij, životne, obiteljske i poslovne prilike vodile su me drugdje. Bivajući sve zasićeniji korporativnim i gradskim životom, težnja ka preseljenju i življenju na otoku bivala je sve jača - priča Jurić.
Mladost, osnovno i srednje školovanje proveo je u Splitu, Kairu, Zagrebu i SAD-u. Studirao je u Zagrebu i radio u nekoliko većih tvrtki, uključujući i multinacionalnu kompaniju. Ionako je posljednjih godina bio jednom nogom u Zagrebu, a drugom na Korčuli - selidba na jug iskreno ga je veselila.
- Kao mlađi, stalno sam volio biti u pokretu i putovati, a kad sam malo ostario, morao biti u pokretu i stalno putovati, onda sam počeo shvaćati i cijeniti onaj lagani i opuštajući ritam otočnog života. Tu, za razliku od Zagreba, uvijek ima boja: vegetacija je zelena, more plavo, nebo plavo, bijelo ili sivo. U Zagrebu prevladava sivo od listopada do travnja. Na otoku je zajednica manja, ljudi su generalno opušteniji, ponekad i preopušteni, haha, dobre volje, spremniji na pomoć i zafrkanciju - objašnjava.
Beograđanka Maša posjetila je Vis, a onda se odlučila tamo preseliti
U gradu i korporativnom svijetu sve mora biti izvršeno odmah, po mogućnosti jučer. Tu je malo drugačije, osobito izvan sezone.
- U turističkoj sezoni, a turizam mi je glavni izvor prihoda, zna biti užurbano. Trudim se pružiti zaista dobru uslugu kako bi se gosti vraćali i mislim da uspijevam u tome. Izvan sezone se također puno radi, ali puno opuštenije, uz dosta druženja. Ako se nešto ne obavi danas, obavit će se sutra ili prekosutra. Kažu tu ljudi "vrag odni prišu", a priše su ljeti turizam, a u jesen, zimu i proljeće poljoprivreda, ribanje, masline i popravci. Tako se, barem meni, ovdje može sažeti život.
Ne vidi velike izazove ili probleme, nego samo prednosti.
- U internetsko doba sve je dostupno online. U gradu je više kulturnih događanja, što je i logično. Jedino su određene kompleksnije zdravstvene usluge dostupnije u gradu. Korčula je relativno velik otok, pa se tu može dobiti raznolika zdravstvena skrb. U Domu zdravlja Vela Luka imam sjajnu liječnicu opće prakse, sjajnu zubaricu, sjajnu ortopedicu, laboratorij za pretrage... A za teže stvari ide se u Split ili Zagreb - ističe.
- Zamislite ljepotu života kad ste veći dio godine obasjani suncem, gledate zelenilo, more... Ljudi, barem oni s kojima se družim i viđam, duhoviti su i veseli.
Iako vjerojatno za Lučane nikada neće biti 100 posto "domaći", jer nije rođen tu niti je stalno živio, to mu, kaže, nije ni bitno.
- Imam puno prijatelja, neke otprije, a neke sam stekao nakon preseljenja. Imam osjećaj da mi je društveni život bogatiji nego prije, u Zagrebu. Čini mi se da ljudi ovdje imaju više vremena i energije jedni za druge. Ljeti se bavim turizmom u četiri objekta, a izvan sezone hobijima: vrtlarstvom, ribolovom, maslinama, samim sobom i, naravno, održavanjem tih objekata. Budući da nemam klasični posao kao prije, ljeti nema radnog vremena ni vikenda. A izvan sezone opet nema radnog vremena, doduše na drugačiji način. Meni je tu sve inspiracija. Prije sam dosta putovao, a sada mi je tu najljepše. Nema ljepšeg zen osjećaja nego kad sam na moru u brodu ili, pak, u masliniku. Pokušavam svako jutro 20-ak minuta vježbati. Htio sam uspostaviti redovito cjelogodišnje plivanje, ali me vatra u kaminu odvuče od hladnog mora u prosincu - dodaje zadovoljno.
Najviše ga ispunjava miran život i kad su mu dragi u blizini.
- Nipošto se ne bih vraćao u grad. Drago mi je doći u Split ili Zagreb, imam tamo puno dragih ljudi, ali nakon nekoliko dana imam osjećaj da nemam što raditi, a doma na otoku me čeka toliko toga.
Njegov savjet svima koji maštaju o bijegu iz grada, ali se ne usude napraviti taj korak:
- Nije ni otok ni selo za svakoga, ali tko voli takav način života ili okruženje, neka se ne ustručava vratiti korijenima i prirodi. Neće zažaliti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....