Tena i Luka nekoliko su godina živjeli kao podstanari u Zagrebu, a onda su poželjeli kupiti vlastiti stan. No umjesto doživotnog kredita, odlučili su se za pomalo neobičan projekt. Riječ je o zapuštenoj kleti Tenine bake u blizini Dugog Sela, mjestu uz koje je Tena emotivno vezana još od djetinjstva. Isprva su je planirali urediti kako bi ondje provodili vikende i organizirali druženja, a tek su kasnije, nakon neuspješne potrage za prvom nekretninom koju bi kupili, počeli razmišljati da bi upravo ta gotovo zaboravljena klet, okružena vinogradom i voćnjakom, mogla postati njihov dom.
Prostor od oko 45 četvornih metara s malom kuhinjom i kupaonicom, središnjim dijelom predviđenim za dnevni boravak i blagovaonicu te spavaćom sobom u potkrovlju, danas uglavnom preuređuju vlastitim rukama i uz pomoć obitelji.
U cijelu su priču uključili i baku, djeda i roditelje, koji su ideju odmah podržali. Prije nego što su krenuli s radovima, prostor je već imao dosta problema. Potkrovlje je zjapilo prazno, kuhinja i kupaonica bile su opremljene, ali bez vode i sa starim uređajima. Hladnjak je, primjerice, bio star čak 40 godina. Drvena stolarija na cijeloj je kući prokišnjavala, a u prizemlju je bio stari namještaj.
Kućica je najslađa drvena kućica u prirodi i nalazi se samo 20 minuta vožnje od centra Zagreba!
Prvi plan bio je zato prilično jednostavan. Trebalo je spojiti vodu, zamijeniti stolariju i urediti kat. No kada su radovi krenuli, shvatili su da mogu napraviti puno više.
„Nismo mislili da ćemo toliko napraviti, ali jedno je za sobom povuklo drugo, vidjeli smo da nam ide, zanimljivo je, učimo nešto novo i samo smo nastavili”, kaže Tena.
Veće preinake nisu bile cilj jer prostor nije velik, pa su od početka znali otprilike kako žele da izgleda. Ipak, detalji su se mijenjali usput, ovisno o potrebama, novcu koji im je ostajao na raspolaganju i tome kako se prostor počeo oblikovati. Primjerice, u kuhinji su prvotno planirali samo zamijeniti uređaje, ali kada su počeli micati postojeće elemente, odlučili su promijeniti i raspored kako bi bolje iskoristili prostor.
Profesionalce su angažirali za PVC stolariju, klimu i peć, jedan dio obrade zida te fasadu. Sve ostalo preuzeli su Tena, Luka i članovi obitelji.
Jedan od najvećih izazova bilo im je gletanje zidova, za koje priznaju da im nikako nije „sjelo”. Puno više uživaju u grubim radovima, a među projektima na koje su posebno ponosni izdvajaju kuhinju, blagovaonski stol i uređenje potkrovlja.
Kuhinja je, naime, nastala gotovo od otpada. Napravili su je Luka i njegov ujak, dok su blagovaonski stol izradili od dasaka koje su već imali, noge su pronašli rabljene, a dodatno su morali kupiti samo boju i epoksidnu smolu. I sa stolicama su prošli vrlo povoljno, platili su ih deset eura po komadu, obojali ih i dodali im jastuke.
Drveno stubište pak nosi posebnu priču. Umjesto tavanskih ljestvi koje su prvotno trebale ostati, Lukin ih je djed iznenadio i izradio svoje prve drvene stepenice. "Nisu mogle bolje sjesti u prostor", kaže Tena, kojoj je upravo takva obiteljska pomoć jedan od najdražih dijelova cijele obnove.
U uređenju su željeli zadržati dio karaktera stare kleti, ali istodobno prostor prilagoditi životu kakav danas žele.
"Sada mi je žao što su na katu postavljeni knauf i laminat jer više nema one cigle i crne folije koje me vraćaju u djetinjstvo, ali ostavili smo, recimo, pločice u kuhinji i drvene grede", govori.
Najviše ih, kaže, privlače drvo, topli tonovi i rustikalno uređenje, a planiraju se poigrati i bojama. Posebno im se svidjela ciglica koju su postavili izvana pa je žele na neki način unijeti i u interijer.
Na samom rubu Zagreba, u Brezovici: Nekada livada usred kukuruza, a danas 1500 kvadrata sreće
Za sada, međutim, još nisu došli do završnog sloja uređenja. Većinu energije usmjerili su na radove koji su bili nužni, zbog čega im nedostaju detalji koji bi prostoru dali osobni karakter.
„Prštimo idejama, ali nikako da dođemo do tog finalnog dekora i detalja koji će napraviti svoje, a i budžet nam ne dopušta sve odjednom”, kaže Tena.
Upravo je budžet jedan od razloga zbog kojih su se odlučili što više toga napraviti sami. Na važnijim stvarima nisu željeli pretjerano štedjeti pa su više uložili u stolariju, peć za grijanje i kuhinjske uređaje, ali ni ondje nisu birali najskuplje opcije. Na namještaju i stvarima koje se kasnije mogu jednostavno zamijeniti odlučili su uštedjeti. Za radove do useljenja imali su predviđen budžet od 10.000 eura, a uspjeli su ostati unutar tog iznosa.
Procjenjuju da su samo na poslovima poput postavljanja knaufa, obrade i bojanja zidova te električarskih radova mogli potrošiti nekoliko tisuća eura da su sve prepustili majstorima. Ipak, novac nije jedini razlog zbog kojeg su se prihvatili posla.
„Zbog budžeta, ali i jer uživamo u cijelom procesu. Sada pogledamo neki kutak i on ima priču veću od ‘platili smo majstora i napravio je’. U takvim smo pričama i odrasli jer su naše obitelji podizale cijele kuće pa i ovu klet”, govori Tena.
U njihovoj je obitelji, kaže, oduvijek bilo normalno nešto napraviti vlastitim rukama. Zato danas posebno cijeni svaki detalj koji nosi trag prethodnih generacija.
„Ležim u boravku i gledam grede koje ne samo da su lijepe, nego ih je i moja obitelj postavljala svojim rukama. Jako sam ponosna na njih zbog svega napravljenog i velike pomoći kod naših radova. Obitelj je u nekim trenucima radila i više nego je bilo potrebno tako da smo im beskrajno zahvalni."
Iako ni Tena ni Luka prije ovog projekta nisu imali veliko iskustvo s takvim radovima, nisu dopustili da ih to zaustavi. Kad bi naišli na nešto što ne znaju napraviti, istraživali su, tražili savjete od članova obitelji koji se razumiju u radove, a ponekad su učili i na vlastitim pogreškama.
"Najveći je problem bio što nikad nismo radili takve veće radove, Luka je imao neko osnovno iskustvo s alatom i to je to. Tako da je problem nastao čim je nešto novo trebalo početi jer nismo znali odakle krenuti."
Najviše ih je, kaže Tena, iznenadilo upravo to koliko toga zapravo mogu napraviti sami.
„Luka je imao malo bolju viziju kako to sve ide, ali ja sam bila uvjerena da je za neke zahvate ludo i pomisliti da ih možemo odraditi. Na kraju smo se svaki put iznenadili koliko je nešto lakše od očekivanog i kako smo dobro odradili posao s obzirom na to da je prvi put.”
Radovi još nisu pri kraju. Od većih zahvata ostalo im je urediti kupaonicu, u kojoj dosad nisu puno mijenjali, te podove u prizemlju gdje su zasad ostavili stare pločice. Trenutačno se, dok im vrijeme dopušta, bave vanjskim dijelom, a potom se planiraju vratiti u kuću i posvetiti onome što prostoru zasad najviše nedostaje, detaljima i dekoraciji.
"Fokusirali smo se na nužno pa nam nedostaje naše osobnosti u prostoru, još nam sve djeluje prazno. Želimo imati prostor koji će biti odraz naših karaktera, prostor u kojem ćemo se osjećati najbolje moguće", zaključuje Tena pa svima koji se planiraju odvažiti na sličan projekt poručuje: "Čak i ako niste za konkretne radove, svatko se može dati u neki manji DIY projekt i urediti stari komad namještaja koji će prostoru dati nešto vaše. Budite spremni na puno kompromisa. I, možda najvažnije, ne treba sve odmah biti gotovo, bitno je da imate zidove i krov koje dijelite s pravim ljudima, a sve ostalo dođe lako."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....