Autobusne stanice u austrijskom selu Krumbach

Jedno austrijsko selo odlučilo je zamoliti arhitekte iz cijelog svijeta da sagrade čekaonice za autobusne stanice, a rezultat je jedinstven: od drvenih kućica nalik na seoske štaglje i suše, preko onih koje izgledaju poput tornja, do onih čija je funkcija dvostruka. Selo Krumbach, smješteno u pokrajini Voralberg, ima svega tisuću stanovnika, no zahvaljujući ovom projektu zasigurno će se naći na popisu europskih must-see arhitektonskih znamenitosti. Ideja za projekt jednostavnog imena “Bus:Stop” nastala je na inicijativu udruge Kultur Krumbach, koja je zamolila Dietmara Steinera, voditelja bečkog Architekturzentruma, da stupi u kontakt sa svjetski poznatim arhitektima kako bi dizajnirali autobusne stanice ovog funkcionalnog prometnog sustava koji svakodnevno, sve do ponoći, povezuje okolna sela s gradom Bregenzom, ali i međusobno.

Nakon početnog oklijevanja, Steiner je postavio svoje uvjete: bez arhitektonskih zvijezda, već suradnja s manje poznatim arhitektonskim uredima. Da bi se uštedjelo na radu i materijalima, arhitektima su na raspolaganju bili i lokalni obrtnici i lokalni arhitektonski uredi, a jedan od uvjeta također je bio da arhitekti ne dobiju honorar, već da ih se nagradi s tjedan dana odmora u području Bregenzerwalda. Pozvani arhitekti su Smiljan Radić iz Čilea, dvvt arhitektonski ured iz Belgije, Rintala Eggertsson Architects iz Norveške, Alexander Brodsky iz Rusije, Amateur Architecture Studio Wanga Shua i Lua Wenyua iz Kine, Ensemble Studio iz Španjolske i Sou Fujimoto iz Japana. Projekt je dovršen u svibnju ove godine, a jedino što možete poželjeti sjedeći u njihovim građevinama jest – da bus nikada ne dođe.

Wang Shu i Lu Wenyu

Kineski arhitekti Wang Shu i Lu Wenyu, dobitnici Pritzkera 2012. godine, iz tvrtke Amateur Architecture Studio, dizajnirali su drvenu kućicu u mjestu Glatzegg, neku vrstu drvenog lijevka koja podsjeća na cameru obscuru i pruža slobodan pogled na ulicu i okolicu. Zbog velike količine otvorenog prostora, ovo je stanica u koju prodire najviše sunčeve svjetlosti, a “otvorene” daske pritom služe i kao blagi filtar.

Alexander Brodsky

Ruski arhitekt poznat po svojim nekonvencionalnim ostvarenjima između trasha i tradicije, inspirirao se okolinom mjesta na kojem je gradio, Oberkrumbacha. Njegova stanica nalikuje arhaičnom tornju s praznom gornjom etažom i staklenim zidom na tri strane koji štiti čekaonicu od kiše i padalina. U unutrašnjosti se, pak, nalaze stol i klupa.

Smiljan Radić

Čileanski arhitekt hrvatskog podrijetla bio je već pri obilasku lokacija oduševljan tradicionalnom drvnom arhitekturom Voralberga i uzeo je sa sobom kući mnogo knjiga o lokalnoj kulturi. Njegov dizajn sastoji se od staklene kutije temeljene na salonu, odnosno dnevnoj sobi tipičnoj za lokalne kuće, s crnim betonskim stropom na koji je obješena drvena kućica za ptice. “Urbani eksterijeri prirodna su ekstenzija malih, zaštićenih interijera. Stanicom u mjestu Zwing želio sam naglasiti obiteljski život i stvoriti osjećaj familijarnog okružja”, izjavio je arhitekt koji je ove godine autor Serpentine paviljona u Londonu.

Rintala Eggertsson Architects

Arhitekti norveškog ureda Rintala Eggertsson za svoju su stanicu izabrali mjesto nedaleko od teniskog terena, a ova inovativna stanica ima dvojaku funkciju. Pravilnog, četverokutnog izgleda i opasana drvenim opekama, s jedne strane služi kao autobusna stanica, a s druge kao natkrivena tribina za gledatelje teniskih mečeva.

Sou Fujimoto

Nečim potpuno drugačijim vodio se japanski arhitekt Sou Fujimoto, čija stanica jedina nema funkciju zaštite od padalina, a nisu mu bile važne ni lokalne arhitektonske vrijednosti. On je osmislio autobusnu stanicu od tankih, čeličnih šipki, koje okružuju vijugave drvene stepenice. “Namjera mi je bila napraviti mjesto koje neće biti samo autobusna stanica, već i mjesto susreta ljudi, ali i mjesto koje može imati funkciju panorame i zaštitnog znaka Krumbacha”, kazao je Fujimoto. I u tome je potpuno uspio, jer njegova građevina možda je i najupečatljivija od svih.

Dvvt

Stanica koju je osmislio belgijski studio dvvt nalazi se na križanju dviju ulica i osoba koja čeka mora paziti da vidi dolazeći autobus kako bi ga mahanjem mogla zaustaviti. Trojici Belgijaca inspiracija je bio crtež američkog umjetnika Sola LeWitta, ali i putovanje kroz alpske prijevoje i njihova geometrijska formacija. Rezultat je skulptura nalik na piramidu koja se sastoji od tri lakirane čelične površine.

Ensemble Studio

Antón García-Abril i Débora Mesa iz madridskog ureda Ensamble Studio također su se inspirirali arhitekturom mjesta i sagradili su stanicu u Unterkrumbachu od ugrubo poslaganih, netretiranih hrastovih dasaka, poput onakvih kakve se viđaju u lokalnim drvenarijama i štagljima. Njihov paviljon cijeli je izgrađen od takvih dasaka, tzv. planjki, pa su one poslužile i kao klupa za sjedenje.

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!