Ako je nešto razbijeno ne znači i da je nepovratno uništeno...

Osim sumo borbi, sushija i origamija, iz dalekog Japana svijetom su se proširile i mnogobrojne tradicionalne vještine povezane s uređenjem doma. Primjerice, pažljivo slaganje ikebane, odnosno cvjetnih aranžmana vještina je koja se uči, jednostavnost uređenja interijera ili minimalizam u svrhu je ostvarenja unutarnjeg mira, a kintsugi, umijeće popravljanja razbijenog posuđa, daje novi život tim uništenim predmetima.

Tradicionalni japanski pristup domu vrijedan je proučavanja, s obzirom na to da je cilj u prostor uvrstiti predmete koji zaista služe svrsi, a predmete koji se tamo već nalaze iskoristiti do maksimuma. S tom idejom na umu nastala je tehnika kintsugi kao koncept čiji naziv u slobodnom prijevodu znači "popraviti zlatom", odnosno "zlatni spoj".

Kao što joj ime kaže, ova tehnika polomljenu keramiku ponovno pretvara u vizualno dojmljive predmete koji popravkom dobivaju nov i atraktivan izgled. Ljepota se u tim predmetima nalazi upravo u isticanju nastalih pukotina zlatnim ili drugim sjajnim vezivnim materijalom, najčešće lakom. Kintsugi se suprotstavlja porivu da se uništeno obnovi tako da se ne vidi da je do loma uopće došlo. Misao vodilja čitavog koncepta jest da će nakon popravka kintsugi tehnikom predmet biti bolji nego da je nov i da će se tako istaknuti njegova povijest. Kintsugi tehnika navodno je nastala u 15. stoljeću kada je japanski šogun slučajno razbio svoju najdražu zdjelicu za čaj i poslao je u Kinu na popravak.

U to je vrijeme uobičajeni način popravka keramike bio pomoću metalnih spajalica, što je odvlačilo pozornost od njezine ljepote pa je razočarani šogun dao zadatak japanskim obrtnicima da smisle estetski prihvatljiviji način popravka. Nama se čini da su i više nego uspjeli. Danas se ta tehnika koristi ne samo za popravak polomljenih predmeta, nego i za ukrašavanje predmeta koji su cijeli, ali pomoću zlatnih linija dobivaju poseban pečat. Predivne primjere pogledajte na našim slikama!

Izvor: Lakeside Pottery