Čuvanje starinskog sjemenja jedna je od važnijih zadaća svakog vrtlara kojemu je cilj stvaranje prirodnog vrta. Raznolikost i šarenilo povrća, cvijeća, začinskog i ljekovitog bilja u vrtu donosi bogatsvo biološke raznolikosti koja u konačnici pozitivno utječe na rast zdravih biljaka otpornih na bolesti i štetnike. Skupljanje sjemenja tradicija je koja se nekada njegovala na selu, no komercijalnim uzgojem i masovnom proizvodnjom polagano se izgubio interes za čuvanje starih autohtonih sorti našeg podneblja. Ipak, porastom osviještenosti o zdravoj prehrani, ali i očuvanju okoliša, sve više vrtlara vraća se starinskim tehnikama organskog vrtlarenja i skupljanju vlastitog sjemenja. Udruge poput Rustice i Biovrta – u skladu s prirodom aktivno se bave promoviranjem starih autohtonih sorti, a tijekom godine vrtlari imaju priliku zamijeniti svoje sjeme na “Razmjena sjemena” u jesen i proljeće.
Tijekom skupljanja sjemena poželjeno je držati se nekoliko pravila:
- Sjeme uzimamo sa zdravih i vitalnih biljaka.
- Kad god je moguće, plodovi se ostavljaju da dozriju do kraja na biljci.
- Sjeme se skuplja isključivo po suhom i sunčanom vremenu.
- Samo se potpuno suho sjeme sprema u papirnate vrećice, limene kutije, staklenke, a one se potom skladište u hladnom i mračnom prostoru.
- Tijekom sjetve nikada ne treba potrošiti sve zalihe, u slučaju da berba te godine ne uspije.
Postoji niz prednosti čuvanja vlastitog sjemena
Sijanjem raznolikih sorti može se postići da plodovi dozrijevaju u različitom ritmu kako se troše. Stvaranje neovisnosti u odnosu na agrokompanije i njihove proizvode poput hibridnog povrća (sjeme s oznakom F1), čije se sjeme ne može ostaviti za sljedeću sezonu jer nema iste karakteristike kao matična biljka. Biljke čije se sjeme probire iz godine u godinu sve se više prilagođavaju vrtu u kojem rastu i s vremenom postaju otpornije na bolesti i štetnike. Skupljanjem vlastitog sjemena vrlo se brzo isplati početno ulaganje u njegovu nabavu, a to posebice vrijedi za veliki vrt s mnogo vrsta.
DOBRO JE ZNATI
Jednogodišnje i dvogodišnje vrste
U vrtu se povrće dijeli na jednogodišnje vrste koje u istoj godini daju plod i sjeme te dvogodišnje koje tek u drugoj godini daju sjeme. Povrće poput salate, rajčice, tikve, krastavca, graha i špinata su jednogodišnje vrste, no svaka od njih drugačije sazrijeva i odlazi u sjeme. Rajčice, krastavci, patlidžani i tikve formiraju mesnate plodove unutar kojih dozrijeva sjeme, dok salata, ako se ne ubere, tjera cvjetne stabiljke.
Kako sačuvati sjeme tikve?
Tikva spada u povrće mesnatih plodova, što znači kada je plod zreo za jelo, zrelo je i sjeme. Žlicom ili drugim pogodnim alatom treba izdvojiti sjeme od mesa tikve i zatim prebaciti u gusto cjedilo. Sjemenke se dobro isperu pod mlazom vode i, ako je potrebno, prstima odstrani ostatak mesa od koštica. Sjeme se može sušiti na papiru, u cjedilu ili na bilo kojoj drugoj površini koja će odgovarati svrsi. Isti postupak vrijedi i za krastavce, rajčicu, patlidžan i papriku.
