New York je grad koji nikada ne spava - a, kako se čini, ne spavaju ni njegovi najpoznatiji neželjeni stanovnici. Štakori su u toj metropoli jednako legendarni kao Empire State Building ili Central Park, a jedna žena svoj je život posvetila tome da razotkrije njihovu povijest, navike i suživot s ljudima. Riječ je o Suzanne Reisman, osebujnoj gradskoj vodičici koju mnogi nazivaju "šaptačicom štakorima".
Na svojim turama "Garbage and Rats in NYC" kroz Donji Manhattan, Suzanne posjetiteljima pokazuje najmračnije kutke grada, najprljavije povijesne epizode i najaktivnija žarišta glodavaca. Turisti i svi zainteresirani građani koji su se pridružili njezinim turama opisuju je kao neustrašivu, zabavnu i pomalo bizarno simpatičnu - što i nije čudno, uzme li se u obzir da na ture dolazi s parom mekanih - doduše lažnih - štakorskih ušiju na glavi.
Sve je počelo iz čiste znatiželje, a preraslo je u jedan od najneobičnijih edukativno-povijesnih obilazaka u gradu, prenosi NY Post.
"Ako ste u New Yorku ili bilo kojem velikom gradu, vrlo je vjerojatno da u svakom trenutku stojite blizu štakora koji se pare", rekla je tijekom jedne ture, slikovito opisujući situaciju sa štakorima u Velikoj Jabuci, pojašnjavajući kako se štakori mogu pariti i do 20 puta dnevno, što je i jedan od razloga zašto se teško riješiti ovih sveprisutnih glodavaca. No, to je samo mali dio "zabavnih" - čitaj zastrašujućih - činjenica koje iznosi.
Suzanne Reisman svoje znanje ne temelji samo na promatranju. Ona je diplomantica gradske Rat Academy, programa koji vodi njujorški Odjel za zdravstvo, a koji građane podučava kako prepoznati tragove glodavaca, pravilno skladištiti otpad te koristiti učinkovite metode kontrole populacije. Program je dio velikog gradskog plana borbe protiv štakora, a polaznici kasnije sudjeluju u volonterskim akcijama čišćenja i prevencije.
Božićni broj D&D magazina u prodaji: Ne propustite dar čitateljima!
Uz to, članica je i Rat Packa, svojevrsne "elitne" skupine volontera koje je grad obučio da nadziru problematična područja, educiraju susjedstva i pomažu u smanjenju populacije štakora. Oni su prva linija "obrane" u svakodnevnoj borbi za čišće ulice i pametnije upravljanje otpadom.
No, ono što njezine ture čini jedinstvenima jest način na koji spaja povijest i biologiju. Naime, štakori nisu novost u New Yorku. U grad su stigli krajem 18. stoljeća, kada su s hessenskih brodova jednostavno - sišli na obalu. Tada su naišli na savršene uvjete za život: ulice pretrpane životinjskim lešinama, fekalijama, otpadom iz kožara i kovačnica te more bez ikakvog sustava odlaganja otpada u kojem su se naslage smeća gomilale do te mjere da su se brodovi znali zaglaviti. "Ratski raj", kako ga je opisala Suzanne Reisman.
Povijesni dio priče o prljavim ulicama, prvom masovnom smeću, posljedicama po zdravlje i nedostatku regulacije preuzet je iz njezine povijesne rekonstrukcije, prenosi Time Out.
Kako prepoznati da u vašoj kući žive vjeverice, miševi, rakuni, šišmiši, termiti ili mravi?
Suzanne Reisman turistima objašnjava kako je New York u 1600-ima bio doslovno zatrpan otpadom, a riječi stanovnika današnjeg grada koji tvrde da je "New York danas prljav" smatra gotovo komičnima - jer tada je, kako je rekla, bilo neusporedivo gore.
Tadašnji nehigijenski uvjeti dovodili su do bolesti i zagađenja vode. U godinama koje su uslijedile, sustav odvoza smeća često se zanemarivao, ovisno o tome tko je bio na vlasti. Na kraju je smeće pomaknuto s ulica - ravno u rijeke. Oko 1800-ih, u vodama oko New Yorka bilo je toliko otpada da su se brodovi zaglavljivali u toj masi.
"Mornari nisu trebali ni teleskop - šest milja od obale mogli su namirisati grad", ispričala je S. Reisman.
Tek stoljećima kasnije gradske vlasti postupno uvode sustavnije odlaganje otpada, iako do sredine 20. stoljeća problem i dalje ostaje golem. Tijekom štrajka komunalnih radnika 1968. godine ulice su se ponovno pretvorile u odlagališta, što je omogućilo još snažnije širenje glodavaca, prenosi NY Post.
Danas se procjenjuje da u New Yorku živi oko 225.000 štakora, iako je pravi broj teško utvrditi. Pravilo je jednostavno: "Vidite li jednog štakora navečer, pretpostavite da ih je još barem deset u blizini. Vidite li jednog danju - e, tada vrijede neka sasvim druga, puno gora pravila".
Otkrila je još jednu zanimljivost o njujorškim štakorima: oni su pravi gurmani, baš kao i ljudi. Štakori koji žive u zajednicama gdje je začinjena hrana uobičajena razviju sklonost ljutkastim okusima koje pronađu u smeću. U četvrtima gdje prevladava blaga hrana, preferirat će jednostavniju, manje začinjenu prehranu.
New York danas vodi agresivnu kampanju suzbijanja populacije štakora: postavljaju se neprobojne kante tzv. Empire Bins, uvodi se otrov s kontracepcijskim učinkom, provode se edukacije i programi čišćenja... No, S. Reisman smatra da se problem ne može riješiti dok građani ne promijene navike.
"Ako prestanemo bacati vreće na ulicu i smanjimo pristup hrani, populacija će se sama smanjiti", uvjerena je.
Roditelji vlastitu kćer strpali u garažu, živi ondje s psom: ‘Mislila sam da se šale, ali...‘
Unatoč svemu, njezine dvosatne ture, koje naplaćuje 40 dolara, rastu u popularnosti. Ljudi žele vidjeti "onaj stari, prljavi New York" bez filtera - onaj koji skriva priče o glodavcima, smeću i preživljavanju. Za Suzanne štakori su "mali monstrumi, ali i mala čuda prirode".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....