SJEVERNA BAJKA

„Preselila sam na Arktik jer je izgledalo zabavno, a onda sam odlučila ostati tamo. Ovo su razlozi zbog kojih mi ne smeta ni -30°C“

SVALBARD, NORWAY – JULY 17, 2023commercial dock and waterfront at Longyearbyn on a sunny summer day

 /SHUTTERSTOCK

Svalbard je jedno od najsjevernijih naseljenih područja na svijetu – i sigurno nije za svakoga, kako otkriva stanovnica Cecilia Blomdahl za Daily Mail.

Švedska autorica tamo se preselila iz Göteborga 2015., jer je ‘djelovalo kao zabavna avantura‘. Cecilia u svom intervjuu priznaje kako dosista ima zabave, ali kako je život u kolibi u blizini grada Longyearbyena, najvećeg naseljenog područja arhipelaga Svalbard, na vrhu svijeta na otoku Arktičkog oceana također pun izazova.

Temperature mogu pasti do -30C, postoje mjeseci mraka – a zatim dnevnog svjetla – u isto vrijeme, brutalne oluje i polarni medvjedi, opisuje Cecila. Također napominje kako je Svalbard, koji se nalazi blizu Sjevernog pola, ‘zemlja ekstremnih godišnjih doba i vremena‘, objašnjavajući da sunce zalazi krajem listopada i ne vidi se ponovno do početka ožujka.

Niske temperature i trajno smrznuto tlo znače da se ne smije riskirati s gradnjom kuće.

"Kada ovdje gradite kolibu, bitno je koristiti stupove usidrene duboko u tlo jer se trajno smrznuto tlo može prilično pomaknuti. Osim toga, imamo dobro izolirane podove i zidove, a naši su prozori trostruki kako bi se smanjio gubitak topline. Za vrijeme jake zimske oluje, također imamo rezervni grijač koji se ne oslanja na električnu energiju, osiguravajući da nam bude toplo i ugodno bez obzira na vremenske prilike.‘

Na pitanje ‘što je s tim polarnim medvjedima?‘ Cecilia odogava da susret s njima u gradu ‘nije svakodnevna ili čak godišnja pojava‘, ali oni se ‘mogu susresti bilo gdje na Svalbardu u bilo koje vrijeme‘ – tako da stanovnici ‘obično nose vatreno oružje, a često i signalnu pušku‘.

Unatoč ekstremima – i opasnostima – Cecilia kaže da stanovnici ‘prihvaćaju izazove koji dolaze sa životom na Svalbardu‘ i otkriva brojne prednosti. Kao prvo, ona voli mračno godišnje doba, objašnjavajući za Daily Mail: ‘Svako godišnje doba ima svoju jedinstvenu čaroliju, ali kada bih morala birati najdraže, to bi bila polarna noć [11. studenog do 30. siječnja]. Ovo je posebno doba godine kada ispijamo kavu na mjesečini, provodimo dane pod zvjezdanim nebom i, ako imamo sreće, počastimo se zadivljujućim prikazom polarne svjetlosti.‘

Posebne doživljaje nudi i krajolik. Cecilia otkriva da je baš zapanjujuća priroda jedan od razloga zašto se neki ljudi odluče doseliti u ovo područje.

"Zimi volimo istraživati ​​otok na motornim sanjkama, bilo da se radi o provjeravanju špilja ledenjaka ili provođenju nekoliko dana u udobnoj kućici u prirodi. Kada dođe ljeto, fjordovi su pravo mjesto. Možete uočiti sve vrste kitova, kao i morževa kako se izležavaju na plažama. Planinarenje je uvijek odlična opcija, bez obzira na godišnje doba. To je fantastičan način da upijete sav nevjerojatan krajolik koji Svalbard nudi. Imamo sobove i arktičke lisice. Ljeti područje oživi raznim vrstama ptica, uključujući pufine, kao i brojne kitove poput plavih kitova i beluga kitova, opisuje Cecilia.

Proslave na Svalbardu su također zabavne. Kako prenosi portal tijekom godine ima mnogo jedinstvenih lokalnih slavlja. Prve nedjelje došašća, Djeda Božićnjaka dočekujemo u selu šetnjom uz baklje.

"Prema legendi o Longyearbyenu, Djed Božićnjak živi u starom rudniku na obronku planine i svakog adventa dolazi u posjet. Za ovaj događaj ugašena je rasvjeta u cijelom gradu, pa samo naše baklje obasjavaju tamu polarne noći. Djeca ubacuju svoje liste želja u poštanski sandučić Djeda Božičnjaka, a mi se svi okupljamo na glavnoj ulici kako bismo zasvijetlili naše božićno drvce, koje je posebno dopremljeno s kopna, budući da na Svalbardu nema drveća – kaže Cecilia i dodaje - Moja druga omiljena proslava je dan kada pozdravljamo sunce natrag u selo. Svi se okupljaju uz staro bolničko stubište, prvo mjesto gdje se pojavljuju sunčeve zrake dok obilaze planinu prvi put nakon četiri mjeseca. Zajedno pjevamo i kličemo kako bismo proslavili povratak sunca u naše selo nakon duge zimske tame."

Lokalna kultura također dolazi s nekim neobičnim pravilima - poput zabrane mačaka kako bi se zaštitio život ptica i izuvanja cipela ‘u hotelima i drugim javnim zgradama‘.

Longyearbyen - koji se nalazi na najvećem otoku u arhipelagu, Spitsbergenu - također nije bez pogodnosti, unatoč svojoj udaljenoj lokaciji. Cecilia primjećuje da grad ima ‘jedno od svega‘ - ‘jedan supermarket, jednu poštu, jednu teretanu, jednu benzinsku postaju, jednu knjižnicu, jednu zračnu luku, i tako dalje‘. Ima i puno toga za raditi od raznih barova i restorana pa do pletenje koje se četvrtkom navečer organizira u lokalnom kafiću. Ako se bavite sportom, tu su razni tjedni sportski događaji kojima se može prisustvovati, poput badmintona, ili se može pridružiti lokalnoj grupi za planinarenje.

Što se tiče povezanosti s ostatkom svijeta otočani možda čak imaju bolju internetsku vezu od onih koji žive u gostoljubivijim sredinama. Cecilia objašnjava kako imaju brzi internet putem optičkih kabela s kopna (Svalbard Undersea Cable System), a Svalbard je dom KSAT-a, najveće svjetske satelitske zemaljske stanice, s klijentima poput Nase.

Ostale pogodnosti uključuju niže poreze u usporedbi s Norveškom, koja upravlja Svalbardom, i univerzalnu zdravstvenu skrb.

"Naša bolnica, smještena na glavnoj ulici, nudi sve bitne usluge, uključujući liječničke preglede, hitnu skrb, stomatološke usluge, dječju kliniku, fizioterapiju i rutinske rendgenske snimke. Za sve specijalizirane tretmane koji se ne mogu obaviti lokalno, pacijenti se upućuju na kopno, a letovi su pokriveni našim univerzalnim zdravstvenim sustavom", kaže Cecila.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. studeni 2024 10:11