Pogledajte najmanju kuću na otoku: U njoj je živio ribar visok 191 cm, morao je spavati dijagonalno!

Na prvi pogled izgleda kao da je riječ o neobičnoj crvenoj fasadi stisnutoj između većih kuća. Tek kada stanete pred njezina vrata, postaje jasno da se iza njih doista nalazi cijela kuća - i to jedna od najneobičnijih priča u Velikoj Britaniji. Na obali srednjovjekovnoga velškog grada Conwyja, uz samu gradsku luku, nalazi se The Smallest House in Great Britain, odnosno Najmanja kuća u Velikoj Britaniji. Jarko crvena kućica smještena je na kraju niza kuća uz Lower Gate Street, naslonjena uz povijesne gradske zidine, a njezine dimenzije danas zvuče gotovo nevjerojatno: široka je svega 1,8 metara, duboka približno 3 metra, a visoka oko 3 metra.

Drugim riječima, riječ je o kući širokoj tek koliko prosječan veći krevet. Ipak, u tom se minijaturnom prostoru nekada zaista živjelo. Kuća ima dva kata, ali unutrašnjost je toliko skučena da je teško zamisliti svakodnevni život u njoj. U prizemlju je bilo dovoljno mjesta za osnovne životne potrebe - jednostavan krevet, kamin i prostor za ugljen - dok se do gornje prostorije, koja je služila kao spavaća soba, dolazilo ljestvama. Službeni turistički izvori navode da je kuća bila naseljena sve do svibnja 1900. godine.

Još kratko u prodaji: Ljetni broj magazina D&D potražite na kioscima i u trgovinama diljem Hrvatske!

Najpoznatiji stanovnik ove malene kuće bio je lokalni ribar Robert Jones, čovjek visok 191 centimetar. Paradoks njegove životne situacije teško je nadmašiti: čovjek koji je bio viši od širine kuće živio je u prostoru u kojem nije mogao normalno stajati uspravno!

Upravo je Robert Jones postao neodvojiv dio legende o najmanjoj britanskoj kući. Prema turističkim i povijesnim izvorima, bio je posljednji stanovnik kuće prije nego što je lokalna vlast krajem 19. stoljeća, odnosno 1900. godine, procijenila da objekt više nije prikladan za stanovanje. Time je završila njezina funkcija doma, ali ne i njezina priča. Naprotiv, upravo je nakon toga kućica postala lokalna znamenitost.

Njezina povijest, međutim, nije sasvim jasna kada je riječ o preciznom datumu gradnje. Neki izvori navode da je kuća podignuta još u 16. stoljeću, dok velška nacionalna evidencija baštine Coflein navodi da je, prema arhitektonskim podacima, vjerojatno nastala krajem 18. ili početkom 19. stoljeća. Službeni opis također je prikazuje kao malu dvokatnicu s kamenim zidovima, sagrađenu uz gradske zidine i uklopljenu u vrlo uzak prostor između postojećih kuća.

Sigurno je, međutim, da je kuća desetljećima bila stvarni dom, a ne turistička atrakcija osmišljena da impresionira posjetitelje. Sačuvani povijesni dokumenti dodatno potvrđuju koliko je prostor bio malen. Britanski National Archives čuva fotografiju kuće iz 1908. godine, na kojoj je zabilježeno da joj je pročelje bilo široko 183 cm, dok je dubina tada navedena kao 254 cm. Današnji turistički izvori uglavnom navode nešto drugačije ukupne mjere: oko 180 cm širine i 300 cm dubine, što može biti i rezultat različitih metoda mjerenja kroz povijest.

U svakom slučaju, površina prizemlja bila je manja od površine mnogih današnjih kupaonica. Danas je teško zamisliti da bi takav prostor mogao zadovoljiti i najosnovnije suvremene standarde stanovanja. No u vrijeme kada je kuća bila naseljena, njezina je funkcionalnost bila procjenjivana drukčijim kriterijima. Mali prostor imao je sve što je bilo nužno za preživljavanje, a stanarii su se jednostavno prilagođavali njegovim ograničenjima.

Kuća je danas zaštićeni objekt baštine. Cadw, velška služba za zaštitu povijesne baštine, vodi je kao građevinu Grade II, što znači da je službeno prepoznata kao objekt posebne povijesne i arhitektonske vrijednosti. Na popis zaštićenih građevina upisana je 6. svibnja 1970. godine. Unatoč tome što je doslovno manja od mnogih modernih studio-apartmana, kuća je postala jedna od najprepoznatljivijih znamenitosti Conwyja. Njezina jarko crvena boja čini je gotovo nemogućom za previdjeti, osobito zato što stoji uz povijesnu luku i u neposrednoj blizini impresivnih gradskih zidina.ž

Velška turistička organizacija Visit Wales piše da do gornje spavaće prostorije vode ljestve, a upravo taj detalj najbolje pokazuje koliko je prostor bio daleko od onoga što danas smatramo normalnim stanovanjem.

Ipak, ono što je danas turistička zanimljivost nekada je bilo nečiji svakodnevni život. U kući se spavalo, grijalo uz vatru, jelo i živjelo. Robert Jones vraćao se nakon ribarenja u dom u kojem nije mogao normalno ispraviti leđa. Kućica je danas otvorena za posjetitelje sezonski, a posjetitelji mogu barem nakratko iskusiti kako je izgledalo živjeti u prostoru u kojem se gotovo svaki pokret morao pažljivo planirati.