Dok se Europa bori s nedostatkom stanova, rekordnim cijenama nekretnina i sve težim dolaskom do vlastitog doma, Kina se već godinama suočava s gotovo suprotnim problemom. Diljem zemlje izgrađeni su golemi stambeni kompleksi, široki bulevari, trgovački centri i čitavi novi gradovi koji su dugo izgledali gotovo prazno.
Prizori nebodera bez stanara i avenija bez prometa posljednjih su godina obišli svijet. Fotografije praznih četvrti često su izazivale nevjericu, a za takva naselja uvriježio se naziv "gradovi duhovi". No priča o njima mnogo je složenija nego što se na prvi pogled čini.
U posljednjih nekoliko desetljeća Kina je prošla kroz jednu od najvećih građevinskih i urbanističkih ekspanzija u povijesti. Stotine milijuna ljudi preselile su se iz ruralnih područja u gradove, a lokalne vlasti gradile su nove četvrti, prometnice i infrastrukturu brzinom kakvu svijet dotad nije vidio. Ideja je bila jednostavna: pripremiti prostor za budući rast stanovništva i urbanizaciju.
Problem je nastao kada je gradnja na pojedinim lokacijama počela napredovati znatno brže od doseljavanja stanovnika. Novi stambeni blokovi, trgovi i poslovne zgrade bili su završeni godinama prije nego što su stigli ljudi koji su ih trebali koristiti. Tako su nastali gradovi koji su izvana izgledali potpuno dovršeno, ali su istovremeno djelovali neobično tiho i prazno.
Američki novinar i istraživač Wade Shepard godinama je obilazio takva mjesta. Prema njegovu mišljenju, mnogi gradovi koje zapadni mediji nazivaju "gradovima duhovima" nisu nužno primjer propalog planiranja, nego rezultat kineske strategije gradnje unaprijed. Drugim riječima, nastali su prije nego što su dobili broj stanovnika za koji su bili predviđeni. O toj teoriji detaljno je pisao u knjizi ‘Ghost Cities of China‘, koju je analizirao i The Guardian.
Jedan od najpoznatijih primjera je Tianducheng. Naselje je postalo poznato po replici Eiffelova tornja visokoj 108 metara i arhitekturi inspiriranoj Parizom. Kada je projekt predstavljen javnosti, mnogi su ga proglasili simbolom pretjerane gradnje. Fotografije gotovo praznih ulica brzo su obišle svijet, a Tianducheng se godinama navodio kao jedan od najpoznatijih kineskih gradova duhova.
No vrijeme je pokazalo da priča nije tako jednostavna. Broj stanovnika postupno je rastao, otvorene su nove prometne veze, trgovine i usluge pa je četvrt danas znatno življa nego što je bila u svojim počecima.
Jednako neobična priča dolazi iz Guangdong, gdje je izgrađena gotovo vjerna kopija austrijskog Hallstatt, jednog od najpoznatijih mjesta u Alpama. Kineska verzija preuzela je izgled trgova, fasada i ulica originalnog mjesta, a Shepard je tijekom posjeta zapisao da je sličnost bila toliko velika da su se iz skrivenih zvučnika ulicama širili zvukovi ptičjeg pjeva i glazba iz filma "Moje pjesme, moji snovi".
Ako postoji mjesto koje je postalo simbol kineskih gradova duhova, onda je to Kangbashi. Fotografije njegovih praznih trgova, širokih avenija, muzeja i stambenih blokova godinama su kružile svijetom i često služile kao dokaz da je Kina gradila brže nego što su se ljudi useljavali, piše Forbes.
Slična se priča razvijala i u Conch Bay, dijelu ambicioznog projekta Yujiapu Financial District. Taj je projekt trebao postati kineska verzija Manhattana. Futuristički neboderi, luksuzni poslovni prostori i golema ulaganja trebali su privući tvrtke i stanovnike iz cijele zemlje, no fotografije gotovo praznih ulica dugo su bile simbol nesklada između velikih planova i stvarnog broja doseljenika, izvjestio je Bloomberg.
Takvi projekti i danas izazivaju podijeljene reakcije. Dok ih jedni smatraju fascinantnim primjerima ambicioznog urbanizma, drugi ih vide kao simbol građevinskog balona koji je obilježio kinesko tržište nekretnina. Godinama su se stanovi u Kini smatrali jednim od najsigurnijih oblika ulaganja pa su mnogi kupovali nekretnine koje nisu planirali odmah koristiti. Zbog toga su brojni stanovi ostali prazni i nakon što su formalno prodani.
Ipak, nije točno da su svi gradovi duhovi ostali bez stanovnika. Brojna naselja koja su prije desetak ili petnaest godina bila gotovo prazna danas su znatno naseljenija. No stručnjaci upozoravaju da to ne znači kako je problem u potpunosti nestao.
U mnogim gradovima broj stanovnika i dalje je manji od onoga što su planeri predviđali. Neki kvartovi danas više nisu prazni, ali još uvijek nemaju dovoljno ljudi da bi djelovali kao potpuno razvijeni gradski centri. Zato se i dalje mogu vidjeti široke avenije s malo prometa, golemi trgovi bez većih gužvi i stambene zgrade u kojima velik broj stanova ostaje neosvijetljen.
Upravo zato fenomen kineskih gradova duhova i dalje izaziva zanimanje diljem svijeta. Dok Europa traži prostor za nove stanove i pokušava odgovoriti na rastuću potražnju, u dijelovima Kine i dalje postoje četvrti u kojima su neboderi, ceste i trgovački centri odavno spremni. Još se čeka samo ono najvažnije – dovoljno ljudi koji će ih pretvoriti u prave gradove.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....