I zgrade građene od dvadesetih do sredine sedamdesetih treba statički ojačati

Studija za saniranje posljedica potresa evidentirala je i analizirala nosivu konstrukciju većine zgrada u Zagrebu. Ta je studija pokazala da su na potres najranjivije zidane zgrade Gornjeg i Donjeg grada, građene do Prvoga svjetskog rata. U razdoblju između dva svjetska rata počinje se uglavnom samo na dijelovima koristiti armirani beton - stupovi, grede ili tzv. sitnorebrasti stropovi.

- Te su zgrade, zbog same prirode materijala, otpornije na potres od zidanih, ali ih većina nema stabilizacijske odnosno ukrutne elemente. Tako su građeni predjeli istočno od Draškovićeve ulice, zapadno od Trga Franje Tuđmana, dio podsljemenske zone i dio Trnja - kaže docent Luka Korlaet s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu te ukazuje na kartu na kojoj su zelenom i plavom označene zgrade iz tih razdoblja.

Karta Zagreba

"Rahlo" prizemlje

Propisi za seizmički dizajn konstrukcija pooštreni su 1964. i 1981. nakon velikih potresa, pa onda 1998. (hrvatska prednorma HRN ENV) i 2004. Eurocode 8, na razini EU.

- Dakle, zgrade građene između dva svjetska rata, kao i one do 1964. također bi u seizmičkom smislu bilo dobro ojačati, tj. uvesti stabilizacijske-ukrutne elemente. Na primjer, postaviti armiranobetonske stijene okomito na postojeću nosivu konstrukciju i povezati ih s njom. Problem kod takvih zgrada je njihovo "rahlo" prizemlje - dodaje.

Što se tiče mogućih subvencija za takve zahvate na ovom velikom građevinskom fondu, Korlaet se boji da je to nerealno jer oštećenih zgrada ima nebrojeno pa su ove zgrade na listi prioriteta relativno nisko.

- Alternativa je da predstavnik suvlasnika zatraži izradu elaborata ojačanja s troškovnikom prema kojemu bi onda zgrada mogla podići kredit. Cijena ojačanja ne mora biti velika ako se uzme u obzir broj stanara, a otplata kredita ide kroz povećanu pričuvu - savjetuje Korlaet.

Luka Korlaet - docent s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu

Dokument "Procjena rizika od velikih nesreća" iz 2019., koji pokazuje razmjere štete nakon maksimalnog potresa mogućeg na ovom području, pokazao je da je najveći dio stambenih zgrada u Zagrebu sagrađen u razdobljima kad učinci potresa na građevine uopće nisu uzimani u obzir ili u razdobljima kada su uzimani u obzir, nakon 1964., ali na razini koja je do tri puta manja od one propisane danas važećim tehničkim propisima i normama.

- Armiranobetonske konstrukcije, naročito one u razdoblju prije prvih seizmičkih propisa od 1920. do 1964., nisu imune na jak potres, a i za dio suvremenih, osobito onih građenih do 1981., postoji opasnost. Naime, razlika između tadašnjih armiranobetonskih konstrukcija i onih u posljednjih deset godina koje se izvode prema EUROCOD-u jest u koeficijentu seizmičnosti koji je uvećan za četiri puta u odnosu na prethodni Pravilnik o tehničkim normativima iz 1981., a očituje se prije svega u količini armature koja se ugrađuje da bi konstrukcija bila duktilna - objašnjava Silvio Bašić, izvanredni profesor s Građevinskog fakulteta u Zagrebu.

Silvio Bašić - izvanredni profesor s Građevinskog fakulteta u Zagrebu.

RANKO ŠUVAR/CROPIX

Povijesni pregled

Naravno, dodaje on, situacija se treba promatrati individualno od zgrade do zgrade jer još niz faktora može utjecati na poboljšanje ili umanjenje seizmičkih svojstava zgrade kao što su temeljenje i nosivo tlo, oblik, katnost, održavanje, izvedba...

U razdoblju Austro-Ugarske nije se pridavala pažnja potresu. No, pojavom novih materijala u svijetu, i u Zagrebu je 1905. odobrena koncesija za izvedbu betonskih stropnih greda sustava Siegwart. Godine 1910. propisan je način proizvodnje i ugradnje konstruktivnih dijelova od nabijanog i armiranog betona. Normirana su proračunska opterećenja, koeficijenti sigurnosti i način proračuna konstruktivnih dijelova. Hrvatski propisi za armiranobetonske konstrukcije iz 1917. bili su 1924. zamijenjeni novim Propisima Njemačkog odbora za armirani beton.

Godine 1932. privremeno su preuzeti novi njemački propisi za armirani beton, a 1936. usvojeni su Propisi za armirani beton, kao i za upotrebu Isteg čelika za armiranobetonske konstrukcije koji su bili izvedeni iz švicarskih propisa. Od 1945. se pri projektiranju zgrada uzimalo u obzir potresno opterećenje, ali primjenom pojednostavljenih metodologija. Tek nakon potresa koji se 1963. dogodio u Skopju donesen je prvi propis Pravilnik o Privremenim Tehničkim propisima za građenje u seizmičkim područjima iz 1964. godine.