Znanstvenici napravili jeftini detektor koji otkriva koliko pesticida ima u povrću

Brazilski istraživači na Federalnom sveučilištu Viçosa i Sveučilištu São Paulo razvili su senzor za detekciju pesticida na povrću, koji je je jednostavan za proizvodnju i može se staviti na biljku, odnosno plod. Senzor je izrađen od biorazgradivog celuloznog acetata i ugljika koji je siguran za kontakt s hranom i omogućuje dugotrajnu, kontinuiranu upotrebu - prenosi notebookcheck.net

Ovako izgleda kad farmeri raspršuju pesticide po usjevima

/SHUTTERSTOCK

Tijekom proteklih desetljeća povećala se uporaba poljoprivrednih pesticida za suzbijanje štetočina, korova i gljivica, ali te su kemikalije često otrovne u visokim koncentracijama. Iako se pesticidi primjenjuju pažljivo, vjetar ih često raznosi na nepredviđena područja, pa je otkrivanje kontaminiranih usjeva ključno za održavanje izloženosti pesticidima na sigurnoj razini za ljudsku prehranu. Istraživanje je testiralo otkrivanje dva uobičajena pesticida, karbendazima i parakvata. Prvo je sredstvo protiv gljivica koje se često prska po usjevima citrusa poput naranči u Brazilu. Potonji je herbicid koji se raspršuje na poljoprivrednom zemljištu kako bi se brzo očistio korov. Prskani po salati i rajčicama, senzori su zadržali visoku učinkovitost detekcije. Pouzdano su detektirane razine pesticida u proizvodima tijekom kontaminacije pesticidima i dekontaminacije pranjem i namakanjem vodom.

PAULO AUGUSTO RAYMUNDO PEREIRA/FERRARI/PROFIMEDIA/PAULO AUGUSTO RAYMUNDO PEREIRA/FERRARI/PROFIMEDIA

Inače, pesticidi se naširoko koriste za povećanje prinosa usjeva i obično se primjenjuju prskanjem, ali samo 50% dostiže svoj cilj. Ostatak završi u tlu, podzemnim vodama, površinskim vodama, otpadnim vodama i prehrambenim proizvodima. Praćenje razine pesticida u vodi, tlu i hrani stoga je ključno kako bi se spriječio kontakt između ovih otrovnih tvari i javnosti putem kože, pluća ili probavnog sustava. Analitički alati koji se najčešće koriste u tu svrhu su kromatografske tehnike. Oni su učinkoviti, ali imaju nedostatke, kao što su potreba za prethodnom obradom uzoraka, skupa oprema i kvalificirani laboratorijski stručnjaci. Novi senzor, još u fazi istraživanja učinkovitosti prototipa, mogao bi ovaj postupak znatno pojednostaviti i pojeftiniti.