Sezonska i ukusna hrana

URADI SAM: Minijaturni povrtnjak u strogom centru grada

Uzgoj hrane u gradovima sve je veći trend. Saznajte kako i vi usred asfalta možete dobiti iznimne zdrave namirnice. Ne propustite!
Prednosti urbanih vrtova

Neplanska i divlja urbanizacija gradskih sredina poremetila je prirodnu ravnotežu gradova, u kojima preko 70% površine prekriva asfalt, dok su zelene površine svedene minimum. Povećanje zelenih površina nosi sa sobom niz prednosti za urbanog stanovnika i okoliš. Potiče se bioraznolikost, zadovoljavaju se potrebe čovjeka za zelenim površinama, ublažavaju se staklenički efekt i klimatske promjene, poboljšavaju se kakvoća zraka te toplinska i akustična udobnost zgrada.

Istraživanja su pokazala da rad s biljkama, kao i samo promatranje biljaka, pozitivno utječe na čovjekovo zdravlje. Smanjuje stres, a rad sa zemljom potiče jačanje imunološkog sustava te stvaranja osjećaja sreće. Bakterija (Micobacterium vaccae) koja živi u tlu prirodno je sredstvo za suzbijanje depresije jer potiče proizvodnju serotonina, hormona sreće.

Svoj zeleni kutak sreće u gradu moguće je stvoriti bilo gdje, u gradskom vrtu, na krovu ili betonskoj terasi, a mi ćemo vam pokazati kako.

Zagreb, 160419.
Urbani povrtnjak u boksu napravila je Andreja Coh.
Foto: Berislava Picek/ CROPIX

Minijaturni povrtnjak u strogom centru grada

Krovne terase idealne su za vrtove zbog izloženosti suncu i izdvojenosti od gradskog prometa, no prije svega radi se o neiskorištenom prostoru gdje se možemo družiti s obitelji. Mjesto gdje gradska djeca mogu doći u dodir s prirodom i naučiti kako izgleda biljka njihovog najdražeg povrća. Upravo je s time na umu kreiran ovaj predivan vrt u sanduku, koji će služiti kao poligon za dječju maštu i druženje s prirodom.

Ovog puta odlučili smo vam pokazati brzu i jednostavnu metodu stvaranja pravog urbanog povrtnjaka u pomičnom sanduku na paletama.

Urbani povrtnjak u sanduku

Je li povrće uzgojeno lokalno? Bez primjene kemikalija ili pesticida? Kojom tehnikom je uzgojeno, ekološkom, intenzivnom, biološkom ili nekom trećom? Sve su to pitanja koja nam prolaze glavom dok hodamo među policama u dućanu ili štandovima s povrćem na tržnici. Najbolji odgovor možemo dobiti tako da se sami o tome educiramo, a uzgajanje povrća, pa čak i na malenoj gredici, dovoljno je da postanemo svjesni važnosti hrane i njenog uzgoja.

Zagreb, 160419.
Urbani povrtnjak u boksu napravila je Andreja Coh.
Foto: Berislava Picek/ CROPIX

Za izradu povrtnjaka koristili smo: paletu dimenzija 120/80 cm, drveni okvir istih dimenzija, foliju za ribnjak, kotače, bušilicu, klamericu, šarafe, sadnice povrća i zemlju

Zagreb, 160419.
Urbani povrtnjak u boksu napravila je Andreja Coh.
Foto: Berislava Picek/ CROPIX

1. Prvo i najvažnije potrebno je staviti kotače na paletu kako bi se cijela gredica mogla pomicati po terasi. Naime, jednom kada se u njega stavi zemlja, bit će gotovo nemoguće pomaknuti sanduk s mjesta. Ako ste odlučili izostaviti kotače prije nego što stavite zemlju, sanduk pomaknite na poziciju koja je najpogodnija za uzgajanje biljaka.

Zagreb, 160419.
Urbani povrtnjak u boksu napravila je Andreja Coh.
Foto: Berislava Picek/ CROPIX

2. Zatim se unutrašnjost sanduka obloži folijom za ribnjake, koja je trajniji izolacijski materijal od, primjerice, najlona, koji će se nakon nekoliko sezona raspasti. Folija se za sanduk pričvrsti klamericom.

Zagreb, 160419.
Urbani povrtnjak u boksu napravila je Andreja Coh.
Foto: Berislava Picek/ CROPIX

3. Potom se u pripremljeni pomični sanduk sipa kvalitetna zemlja za uzgajanje povrća. Kod odabira zemlje uvijek treba imati na umu da ono što je dobro u vrtu, u posudama je katastrofa. Takva zemlja s vremenom će se pretvoriti u tvrdu grudu, u kojoj se neće moći razvijati korijen ni zadržavati voda, a biljka će propasti. Uvijek treba izabrati zemlju za lončanice, koja je prozračna, dobro zadržava vlagu i nutritivno je bogata, što je bitno za plodovito povrće kao što su tikvice, rajčice, paprika ili patlidžan.

Zagreb, 160419.
Urbani povrtnjak u boksu napravila je Andreja Coh.
Foto: Berislava Picek/ CROPIX

4. Prilikom odabira jestivih biljaka koje ćemo uzgajati treba misliti na dvije stvari, prostor koji biljka zauzima iznad i ispod zemlje te koliko je nutritivno zahtjevna.

To je važno posebice kada je u posudi više od jedne jestive biljke, kako ne bi došlo do otimanja za prostor i hranu, zbog čega svi naposljetku izvuku kraći kraj. Rajčica, primjerice, voli puno prostora i hranjivih tvari, pa su joj idealni suputnici bosiljak ili salata, brzorastuće biljke plitkog korijena.

Zagreb, 160419.
Urbani povrtnjak u boksu napravila je Andreja Coh.
Foto: Berislava Picek/ CROPIX

5. Zalijevanje je bitan faktor kod uzgajanja povrća u sanduku ili običnoj tegli. Biljke u potpunosti ovise o vrtlaru/ici za zadovoljavanje potreba za vlagom. Ako je moguće, postavljanje automatiziranog sustava za zalijevanje kap po kap znatno će olakšati taj zadatak.

Zagreb, 160419.
Urbani povrtnjak u boksu napravila je Andreja Coh.
Foto: Berislava Picek/ CROPIX

6. Ljetne vrućine u gradu mogu biti toliko jake da biljke preko lista počnu ubrzano gubiti vodu, što ih dodatno oslabljuje i čini ih ranjivima te podložnima bolestima ili nametnicima. Zbog toga se mogu instalirati držači za zaštitu od sunca, poput trstike za hlad ili obične zelene mreže koja se koristi u vrtu.

Vincent Wachowiak, Unsplash

Uzgoj hrane u gradovima sve je veći trend

Stanovništvo gradova u stalnom je porastu, baš kao i širenje asfaltne džungle nauštrb prirodnog okoliša, gdje zelene livade zamjenjuju parkirališta, a umjesto drveća rastu zgrade i neboderi. Uz sve prednosti života u gradu, pomanjkanje životnog prostora u suživotu s prirodom je najizraženiji nedostatak istog. Danas s globalnim porastom stanovništva, a već brojimo preko 7 milijardi ljudi na svijetu, pritisak na okoliš postaje ogroman, pogotovo kada su u pitanju poljoprivredni resursi i proizvodnja svježe i zdrave hrane. Potreba za hranom do 2050. godine u pojedinim dijelovima planeta bit će od elementarnog značaja jer povećanje broja stanovnika neće moći pratiti današnji resursi i kapaciteti za proizvodnju hrane.

U ovom je trenutku čudno razmišljati o nestašici hrane, kada smo se tek počeli hvatati u koštac s činjenicom da se velika količina hrane danas baca. Samo u europskim zemljama brojka iznosi oko 88 tona godišnje, a najviše hrane bacamo mi sami u vlastite kante za smeće.

Ako se okrenemo oko sebe, hrana je prisutna na svakom koraku i to za svačiji ukus, bilo da je riječ o sezonskim ili izvansezonskim namirnicama, tradicionalnoj ili etničkoj kuhinji, sve nam je pruženo na pladnju. No, ipak u svojoj suštini današnji način poljoprivrede nije efikasan kad se radi o iskorištavanju energije, zemlje i vode, i morat će se dogoditi agronomska revolucija u proizvodnji hrane koja će biti u skladu s očuvanjem okoliša i pametnim iskorištavanjem energetskih resursa.

Sigurno odgovor na postojeće probleme neće biti neko jedinstveno rješenje. Zasad jedino postoje trendovi koji nam govore u kojem smjeru se okrećemo, a jedan od njih je uzgajanje hrane u gradu.

Zagreb, 160419.
Urbani povrtnjak u boksu napravila je Andreja Coh.
Foto: Berislava Picek/ CROPIX

Pokret urbanih farmi

Koncept uzgajanja hrane u gradu već je neko vrijeme u medijskoj pozornosti, poput urbanih farmi niknulih na krovovima zgrada, u skladištima, napuštenim tvornicama ili na napuštenom zemljištu u američkim gradovima poput Portlanda, New Yorka, Chicaga i Detroita. Sve su to projekti koji su se pokazali prilično korisni za lokalnu sredinu, ali i financijski isplativi.

Tom fenomenu pridružili su se i europski gradovi, posebice Pariz čija je gradska uprava posljednjih godina usvojila niz zakona koji potiču stanovnike da ozelenjavaju svoje terase, fasade i krovove te uređuju urbane vrtove. Projekt “Les Parisculteurs” pokrenut je upravo s ciljem prekrivanja pariških krovova i fasada s dodatnih stotinu hektara nasada do 2020. godine. Jedna trećina novih zelenih površina će se, prema ovom projektu, posvetiti urbanoj proizvodnji hrane. Važno je napomenuti i da novi zakoni obvezuju građevinske tvrtke da sve nove zgrade u komercijalnim zonama moraju djelomično biti prekrivene biljkama ili solarnim panelima. Tu je još i inicijativa “Permis de végétaliser” ili “dozvola za ozelenjavanje” kojom se građane francuske metropole potiče da postanu “vrtlari pariškog javnog prostora”. Sudionici programa mogu na svojim terasama i krovnim vrtovima zasaditi voćke i povrće ili urediti vertikalne vrtove. Grad Pariz također na zahtjev osigurava opremu za sadnju, koja uključuje zemlju, sadnice i sjemenje.

Zagreb, 160419.
Urbani povrtnjak u boksu napravila je Andreja Coh.
Foto: Berislava Picek/ CROPIX

Model urbane poljoprivrede također je dobro prihvaćen u drugim europskim gradovima poput, primjerice, Berlina i Bruxellesa, gdje se na krovovima komercijalnih zgrada zajedno kombiniraju akvaponija za uzgoj riba i hidroponija za uzgoj biljaka. Belgijski arhitekt Steven Beckers u svojim projektima primjenjuje princip cirkularne ekonomije, odnosno kružni proces u kojemu nema otpada, jer je sve sirovina namijenjena za ponovnu upotrebu u tehničkom ili biološkom smislu. Tako se CO2, pročišćena otpadna voda i toplina koju emitiraju korisnici stambene ili poslovne zgrade mogu iskoristiti za uzgoj biljaka u stakleniku na krovu te zgrade. Zrak obogaćen kisikom vraća se u zgradu, a uzgojene biljke mogu zadovoljiti dio prehrambenih potreba korisnika zgrade.

Hrvatska se takvom modelu razmišljanja o primjeni zelenih tehnologija, stvaranju zakonskih propisa, poticanju struke i javnosti ka urbanoj poljoprivredi tek okreće. Za sada lokalna vlast građanima nudi model gradskih vrtova, projekt koji su građani odlično prihvatili pokazavši da globalni trendovi ni nas ne zaobilaze.

Foto: Berislava Picek/Hanza Media

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. studeni 2024 21:15