Radič neodoljiv zimski cvijet

Njegovi listovi nisu nježni kao u puterice ili kristalke, čvršći su, poput cikorije ili endivije, iako na sreću nisu žilavi poput listova ove potonje. Njegove glavice su čvrste, ima ga podosta vrsta i boja, od one klasične kombinacije zagasito ljubičaste (bordo ili još ljepše rečeno boje crvenog vina) i bijele do zelenožute s crvenkastim pjegicama. Može biti gorkast ili pošteno gorak, ali u njemu se krije i slatkoća koja je najizraženija kada se termički obradi, odnosno ispeče ili skuha. Njegovo ime je radič. A prvo što većini padne na pamet što s njim je salata. I sama sam ga tako jela podosta dugo i ne mogu reći da sam ga baš obožavala, a potom sam otkrila neke za mene nove recepte i zavoljela ga u svim izdanjima i kombinacijama.

Radič je rijetko kome omiljena namirnica, nekima čak i odbojna, i to baš zbog te spomenute gorčine. No to je njegov karakter, on je jak, otporan, gorak, no on nije samo to. On je mnogo više od dosadne salate. Peče se u komadima na grilu ili u pećnici, posoljen, pokapan maslinovim uljem i, primjerice, kremom aceta balsamica ili octom od nara i u tom slučaju pristaje svakom ribljem ili mesnom pečenju, ali i vegetarijanskom tanjuru. Pa pečen omotan slaninom ili pršutom, predivno… izvrsno se slaže s voćem, poput krušaka i jabuka, s njim možete napraviti fantastičan rižoto ili još bolju tjesteninu; onu s radičem i inćunima. Meni je ta druga po redu omiljena.

Prva je jedna i jedina ona s umakom od rajčice iliti šalšom. No kada sam prvi put skuhala i probala tjesteninu s radičem i inćunima, to je bilo to. Moja druga ljubav. Pašta koju mogu jesti svaki tjedan, hrana koja se nikad nisam zasitila. Odlična je topla, a hladna, drugi dan, možda još i bolja. A što se tiče pripreme, e to je zbilja jedno od najjednostavnijih jela koje može svladati i neki klinac ili klinka. I da ste u stisci s vremenom, i najumorniji nakon posla, ovo jelo se kuha tek petnaestak minuta, a ako vam dođu gosti, dok pijuckate nešto za dobrodošlicu ovo jelo bit će gotovo dok si rekao keks. Radiča sad ima podosta na tržnicama, a ako vam se posreći da uspijete nabaviti treviški radič, odnosno radichio Treviso, onda se zaista primite ozbiljnog kuhanja. Jer njega bi bilo šteta ubaciti u salatu samo zbog vizualnog doživljaja.

Ovaj radič potječe iz talijanskog grada Treviso u regiji Veneto gdje se naveliko uzgaja i njegovo je vrijeme ono zimsko. Prvi, raniji plodovi beru se polovicom rujna, a druga berba počinje krajem listopada, dok sam radič svoj vrhunac doživljava u jeku zime nakon prvih mrazova jer je njegov slatkasto-gorkast okus tada najizraženiji. Ovaj zimski cvijet, kako ga zovu, uspijeva i bere se i pod snijegom koji je u biti i njegov zaštitnik i na neki način hranitelj. S dvije glavice ovog radiča i pola kile tjestenine nahranit ćete poveće društvo (od šest do osam gladnih usta) i bome ćete se lijepo iznenaditi. Prija čak i onima koji na prvo mjesto stavljaju janjetinu ili prasetinu.

Foto: Berislava Picek/HANZA MEDIA