Prilikom uređenja okućnce odabir stabla može biti vrlo izazovan. Osim odgovarajuće veličine i njegova održavanja, morate imati na umu da će stablo svakako privačiti poglede prolaznika, a odabirom prave vrste možete podići cjelokupni dojam vašeg dvorišta. Štoviše, bujni cvat, divne krošnje i bobice jarkih boja mogu mu čak dodati i dašak luksuza.
Donosimo inspiraciju za sadnju stabala koja ne zahtijevaju mnogo održavanja, a pritom privlače poglede susjeda. Neka od njih daju i jestive plodove!
Dren
Drijen, drinja, dren, drenovina, drinina, drinika... Ova samonikla voćna vrsta spada u porodicu drijenovka (Cornaceae) i rod Cornus L. koji obuhvaća oko 50 vrsta. Naziv roda Cornus potječe od latinske riječi "cornu" što znači rog, a smatra se da je tako nazvan zbog čvrstoće i izgleda koji podsjeća na rog vola.
Drijen je listopadni grm ili stablo s gustom krošnjom, a može narasti u visinu od pet do osam metara. U Hrvatskoj raste na nizinskim, gorskim i sredozemnih dijelovima, a često ga se može vidjeti na području listopadih grabovih i hrastovih šuma. U obalnom području uglavnom je u dolinama koje se otvaraju prema moru. No, može se pronaći i u vrtovima. Najbolje uspijeva na toplim, suhim, sunčanim ili polusjenovitim staništima koja nisu izložena kasnom mrazu.
Riječ je o medonosnoj biljci koja među prvima krajoliku vraća boju nakon zime jer cvate vrlo rano, već u veljači ili ožujku, kada osigurava neophodnu ispašu pčelama za rani razvoj legla. U narodu je poznata izreka "zdrav k‘o dren" jer je dren uvijek slovio kao otporan na bolesti i štetnike, a ujedno je i vrlo ljekovita biljka široke primjene. Plodovi dozrijevaju tijekom kolovoza i rujna, a od njih se može raditi pekmez, domaći dok, liker...
Magnolija
Ova raskošno upadljiva ukrasna stabla sa svojim velikim, mirisnim cvjetovima, u brojnim dvorištima tijekom proljeća i ljeta djeluju poput umjetničkih djela.
Magnolia pripada porodici magnolijevki (Magnoliaceae), a riječ je o listopadnom i zimzelenom stablu ili grmu koje potječe iz Sjeverne Amerike i istočne Azije. Postoji na desetke vrsta magnolija, a mogu narasti do dve metra u obliku grma, a kao stablo čak i do 20-ak metara. Neke vrste cvatu u rano proljeće, a neke tijekom ljeta. Cvjetovi mogu biti bijeli, žuti, ružičasti ili ljubičasti.
Biljka je naziv dobila po francuskom botaničaru Pierreu Magnolu koji ju je opisao još u 17. stoljeću.
Po svom prirodnom okruženju, magnolije su šumske biljke koje vole svježe šumske terene. Malo su teže za uzgoj jer bolje uspijevaju na blago kiselim tlima, iako će neke vrste magnolija uspijevati i na vapnenim tlima. Odgovara im mjesto na suncu ili u laganoj sjeni, a najbolje ih je saditi na mjestima zaštićenima od jakog mraza i vjetra. Sade se u travnju, i to plitko u zemlju.
Toskanski čempres
Zimzeleno stablo šarmantnog oblika pouzdan je izbor za one koji žele dodati skupocjen ugođaj u svoje dvorište. Stablo čempresa (Cupressus sempervirens iz porodice čempresovki, lat. Cupressaceae) brzo raste, a može dosegnuti visinu i do 35 metara, tvoreći valjkastu ili piramidastu krošnju koja se sužava prema vrhu.
Otporan je na visoke temperature, dobro podnosi sušu i u uzgoju nije zahtjevan. Cvate od ožujka do svibnja, a češeri dozrijevaju dvije godine nakon oprašivanja, no ostaju na stablu još nekoliko godina.
Pejzažni dizajneri često koriste talijanski čempres, bilo kao središnju točku vrta ili kao pozadinu za druge šarene grmove. Odlično nadopunjavaju mediteranske, francuske seoske, marokanske, suvremene i tradicionalno uređene vrtove. Zanimljivo je što je sadnjom više stabala moguće stvoriti elegantne zelene "prolaze" u okućnici ili, pak, "zidove" prema susjednim parcelama.
Orezivanje je potrebno jedino kao želite kontrlirati visinu, ali imajte na umu da u hladnijnim klimama neće narasti tako visoko. Redovitim "šišanjem" možete ograničiti rast na željenu visinu.
Japanski javor
Japanski javor (Acer palmatum) svjestrano je stablo koje sa svojim živahno obojenim lišćem može biti pravi ukras oko doma, bilo da je u posudi na balkonu ili posađen na centralnu poziciju u vrtu.
Najbolje podnosi umjereno hladne klime, a preferira vlažniji zrak. Najbolje ga je saditi na mjestima s punom ili djelomičnom sjenom. To je važno znati jer sadnjom na osunčanom mjestu može doći do problema s rastom te promjenom boja i opadanjem listova. Također, treba znati da je vrlo osjetljiv na vjetar.
Sadi se u proljeće ili jesen, a na području Hrvatske može uspijevati i u mediteranskoj i kontinentalnoj klimi, samo tlo ne bi smjelo biti previše bogato humusom.
