No, ovo se povrće, koje je ustvari voće, može pripremati na bezbroj načina, a mi izdvajamo tri ukusna recepta.
Istina je da se prehrambene navike mijenjaju s godinama jer, naposljetku, i mi se mijenjamo, istražujemo, otkrivamo, odbijamo ili prihvaćamo, volimo, obožavamo ili čak ne podnosimo, za nečim žudimo, a prema nečemu smo potpuno ravnondušni. Razvijamo se i stvaramo odnos prema hrani odmalena. U tim dječjim godinama možda nesvjesno, no ono čemu su nas naučili naši roditelji, bake, djedovi, tete, susjede... ono što je bilo na stolu svakodnevno, nedjeljom ili za obiteljskih okupljanja i proslava zasigurno stvara neke navike i daje različite mogućnosti izbora. Sve ono što je dio naše gastronomske tradicije i našeg gastronomskog identiteta ostaje u nama zauvijek i zasigurno je nešto od toga pretočeno i u kasniji način življenja, u neke odrasle i zrelije godine, kada smo svjesniji, kada razvijamo i kreiramo svoj stil ishrane i svoj stav prema hrani, kada jasno odabiremo ono što želimo ili ne želimo, kada znamo što je dobro, a što nije, kada u pravom smislu shvaćamo poimanje vrijednosti onog zdravog i domaćeg. Hrana ima puno veću ulogu od zadovoljavanja osnovnih čovjekovih potreba, ona stvara lijepe osjećaje, doživljaje i uspomene. Ona može biti svakodnevni užitak, pogotovo kada stvaramo vlastitim rukama, kada posadimo vrt ili voćnjak, kada hodamo šumom ili obalom i uberemo nešto divlje pa to onda pripremimo za nama drage ljude i dijelimo s njima to zadovoljstvo i radost života.
Puno je sreće i nezaboravnih trenutaka u mnogim mojim tanjurima, onima nekada, dok sam bila dijete, i danas. Da, nešto se promijenilo, no mnogo toga je ostalo isto, jer i ja danas puno toga kuham onako kako to oduvijek radi moja mama i kako su to radile moje baka i teta iako ne robujem tradiciji. Nemoguće je sve reprizirati i reproducirati na njihov način, okus jednostavno ne može biti isti, sada su to moja jela i sada ja ugađam svojoj obitelji i prijateljima kao što su to one radile cijeli svoj život. Nikada se neće ponoviti ti momenti, mirisi, neće me dočekati neka moja omiljena jela i sva ona pažnja, brižnost i tepanje koji uz njih idu, no sve to stvorilo me u velikom dijelu onim što danas jesam i utjecalo je na moj kulinarski izričaj, na moju ishranu i na moj pristup hrani općenito. Nikada me nitko od njih nije učio kako se nešto priprema, no promatrala sam, slušala i ostalo je puno toga a da ni sama dugo nisam bila svjesna tog utjecaja i značaja. Zato i dandanas uživam u najobičnijim jelima, onima koja griju dušu, izazivaju ugodu i uz koja se dobro osjećam. Te okuse iznova ponavljam iz tjedna u tjedan prilagođavajući se sezoni, a trenutno se ne mogu zasititi rajčica, poma, pomidora iliti paradajza.
Ovo povrće, koje je ustvari voće, moja je najdraža namirnica, moj broj jedan u kuhinji u svim izdanjima; sirova, kuhana, pečena. Juha od paradajza s noklicama ili rižom, špageti sa šalšom, parmigiana, paradajz sos koji ide obavezno uz lešo meso i povrće iz juhe, paradajz salata s lukom, mamin sok od paradajza koji doslovno obožavam jer boljeg nigdje nema i sam svježi paradajz uz sve. Kao dijete, jela sam ga s nogu kao jabuku kad nisam mogla ostaviti igru, a i danas mi je sladak na taj način. Na našem seoskom imanju mama i tata redovito svake godine sade rajčicu, i to volovsko srce, nešto jabučara i šerice. Tata je prije par dana, polovicom srpnja, ubrao prva tri zrela primjerka volovskog srca, izazvavši opću sreću u našoj kući. Naš paradajz, domaći, neprskan, divan. A ja sam ubrala šaku cherry rajčica, tako slatkih da ih mogu jesti kao desert. Rajčica je iznimno zahvalna namirnica jer s njom se i od nje može pripremiti zaista mnogo toga, a to uključuje i brojna konkretna jela pogotovo u kombinaciji s tjesteninom. Znaju Talijani! Osim toga, dio zime može se biti miran uz zamrznutu šalšu koju je najbolje raditi od mesnatih primjeraka poput volovskog srca, pa uz sok koji se može koristiti i za juhu i za umake, zelene nedozrele rajčice na samom kraju sezone najbolje je ukiseliti ili dodati u turšiju, a ne zaboravite i na pinđur i ljutenicu.
Do pripreme zimnice cijelo ljeto treba uživati u svemu onom dobrom što nam ova namirnica daje, a posebna je i po visokom sadržaju likopena, snažnog antioksidanta koji je, prema istraživanjima, iznimno djelotvoran u liječenju kancerogenih stanica te bolesti srca i krvnih žila. Likopen sadrži i drugo povrće i voće, no ne u tolikoj mjeri kao rajčica, a zanimljivo je da se kuhanjem ove namirnice iskoristivost likopena povećava. Osim toga rajčica je prepuna vitamina C, sadrži i vrijedne količine vitamina B i E te mnogo vode i vlakana, pa s njom nije potrebno brojati kalorije jer ih ima jako malo. Moglo bi se nabrajati još štošta što joj kao namirnici ide u korist, no dovoljno je znati da je ukusna i iznimno zdrava i da ju vrijedi imati u vrtu ili čak zasađenu u tegli na balkonu. Dajte joj vode i držite ju na mjestu gdje ima sunca i imat ćete rajčica bar za neku dobru ljetnu salatu. Plac je već pun zrelih primjeraka, pa se može početi i s kuhanjem šalše, barem s prvom turom. A što se mene tiče, ja bih je proglasila kraljicom, odnosno kraljem ljeta ako ga zovemo paradajz. Od mene svakako ima naklon do poda.
SALATA OD RAJČICA S HALOUMI SIROM
Narezati rajčicu, dodati joj masline, posoliti, preiliti sve kremom aceta balsamica i poslužiti povrh svega grilani haloumi sir. Preliti sve maslinovim uljem i dodati bosiljak.
ORZO S PLODOVIMA MORA
Skuhati orzo (ječam). Na maslinovu ulju propirjati luk pa mu dodati dagnje i očišćene kozice (par neočišćenih ostavite sa strane), kratko zapeći i podliti vinom pa ubaciti nasjeckane cherry ili neke druge rajčice te nasjeckani češnjak, lovor i malo sjeckanog ružmarina.
Uliti i gušći sok od paradajza, pasatu ili šalšu pa dodati kuhani orzo i nasjeckani peršin.
Na tavi uz češanj češnjaka i grančicu ružmarina popržiti onih par neočišćenih kozica pa ih servirati povrh orzotta obilato pokapano maslinovim uljem.
CANNELLONI ZAPEČENI U ŠALŠI
Smjesu kojom se pune cannelloni napraviti od kuhane ribe i kozica ili za brzinsku verziju kupite surimi štapiće koji se rade od kuhane i prešane ribe. Dodajte mascarpone i prethodno prodinstanu naribanu tikvicu, sol, papar, mediteranske začine po želji i malo češnjaka.
Promiješati i napuniti cannellone. Na dno posude za pečenje razmazati šalšu, poslagati cannellone i zaliti šalšom te posuti parmezanom.
Peći na 180 Celzijevih stupnjeva oko pola sata.
